Page 62 - BROJ 59 21.04.2016
P. 62

KULTURA



          Razgovarala: Saida MUSTAJBEGOVIĆ
                     saida@stav.ba

          Fotografije: Jasmin BRUTUS











               a njega je književnost po svojoj de-
               finiciji otvorenost prema drugome.
               Prve književne radove objavljuje
         Zpočetkom sedamdesetih. Dugogo-
          dišnji profesor na Odsjeku za komparativ-
          nu književnost na Filozofskom fakultetu u
          Sarajevu Tvrtko Kulenović (Šabac, 1935.
          godina) napisao je četiri romana: Kasino
          (1987), Čovekova porodica (1991), Istorija
          bolesti (1994) i Jesenja violina (2004). Ma-
          nje je poznato da je, motiviran time što
          su njegovi najdraži pisci – Bulgakov i Če-
          hov – bili liječnici, studirao medicinu.   Tvrtko Kulenović,
          Bio je uspješan student. Kada se odlučio
          napustiti ovaj studij, i njegovi najstroži-
          ji profesori pokušavali su ga odgovoriti.   akademik i književnik
          Odluku da upiše književnost u Beogradu
          nije odobravao ni njegov otac, slikar Ha-
          kija Kulenović. Živio je književnost bilo
          da je radio kao profesor, djelovao kroz   “BOJIM SE
          P.E.N. Centar BiH, bio putopisac ili di-
          rektor Narodnog pozorišta. U književnost
          ga je uveo strip koji je kao dječak čitao u
          dnevnim novinama u Šapcu, u kojem je   DA JE LJEVICA
          proveo prvih jedanaest godina.
          STAV: Sjedim li ispod portreta koji je na-
          slikao Vaš otac – Tvrtko Kulenović kao
          šesnaestogodišnjak?                   PRESTALA
          KULENOVIĆ: To je jedna od rijetkih
          očevih slika koje imam. Zapravo, jedino
          ulje. Zanimljiva je po tome što je slikana
          kada sam imao trideset šest godina. Kaže   POSTOJATI”
          mi otac: “Sjedni da te slikam.” Sjeo sam
          jednom-dvaput, i on mi reče da više ne
          poziram, da me najbolje zna iz doba kada
          sam imao šesnaest godina – takvog me je   “Kada je moj otac otišao u Beograd na Likovnu akademiju,
          i naslikao.
                                               djed je čuo da je skinuo fes. Onda je kazao: ‘Više ga nećemo
          STAV: Kakve je motive najviše slikao?
          KULENOVIĆ: Najviše pejzaže. Slikao   zvati Hakija već Jandrija.’ U Beogradu su moji roditelji imali
          je, naprimjer, gradnju nove Željezničke   prijatelja advokata muslimana, Kamenicu. Otišao mu je tata
          stanice. Tu su ga proglasili klasikom so-
          cijalističkog realizma. Iako se sada kriti-  kada mu se rodio sin tražiti da mu bude kum. A Kamenica
          kuje taj period, šta fali umjetnosti iz tog   kaže: ‘Slobodan.’ Tata mu odgovori: ‘Kakav Slobodan?’ Ode
          perioda? Fali samo lošim slikama.
                                               onda u Bosanski Petrovac djedu, a on mu kaže: ‘Hajrudin.’
          STAV: U 135 godina na prostoru Bosne
          i Hercegovine montirano je i demonti-  Na što je tata rekao: ‘Kakav Hajrudin?’ I onda reče: ‘Trebat će
          rano osam “država”. Sve ono što je i u   Bosni još kraljeva.’ Tako sam dobio ime”
          umjetničkom smislu začeto nije nakon
          toga imalo kontinuitet. Zašto je to tako?



         62  21/4/2016 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67