Page 53 - STAV broj 360

KRIVO SRASTANJE

Zapis o jednom zapisu
O ISMETU

MUJEZINOVIĆU,

UMJETNOSTI, KORAJU...

“Ja sam u biti realista. U svim tim pravcima pronalazio sam nešto za
sebe, a nikada nisam mogao sve da ih prihvatim. Umjetnost ne može
Piše: biti smještena unutar nekih granica. Neophodno je da joj budu otvoreni
Sadik IBRAHIMOVIĆ svi putevi”, prisjeća se Hamzić Mujezinovićevih promišljanja o umjetnosti
izrečenih uz akšamluk za toplih, ugodnih korajskih ljetnih noći.

eumorni hroničar Koraja Alija Nažalost, osim još jednog kratkog fra- “O čemu je sanjao ovaj džafermahalski
Hamzić (nedavno je objavio novu gmenta, ovo je sve što je Hamzić napisao o junoša kada se kaldrmisanom cestom tu-
knjigu), bez čijeg se spisateljskog Mujezinovićevim čestim boravcima u Ko- zlanskom uputio u Sarajevo, Zagreb, Beč,
Npregalaštva o ovom malom, ali raju, a zasigurno je mogao mnogo više, te Pariz, Minhen. On je u svom duhovnom
prelijepom mjestu možda ništa ne bi ni u nastavku teksta, umjesto “živog mesa”, prtljagu ponio modrinu bosanskih šljivi-
znalo, ili tek u naznakama, ostavio je u donosi osvrte uglednih intelektualaca gle- ka, zvuk saza, glas ezana, šaroliku gamu
jednom od svojih hroničarskih tekstova de Mujezinovićevog stvaralačkog opusa, kućne serdžade. Njegova kosmopolitska
kratak i dragocjen zapis o velikom slika- ponajprije iz pera akademika Midhata Be- priroda, njegov ljudski i stvaralački ne-
ru Ismetu Mujezinoviću i njegovoj veza- gića, Korajca i rođaka Ismetovog. Ali šta mir, učinili su da mu i Zagreb i Pariz po-
nosti za Koraj. je, tu je, pa evo dijela Begićevog osvrta: stanu ‘tijesni’. U vrijeme u kojem živimo,
Tako u knjizi Koraj – sjećanje na jed- “(...) Bilo bi neophodno sva likovna kada su mnogobrojne tablice vrijednosti
nu čaršiju Hamzić ispisuje da je jedan od svjedočanstva svih etapa Mujezinovićeva polupane, kada je došlo do svojevrsnog
onih koji je mahsuz volio doći u Koraj stvaranja sakupiti i sagledati u vremen- zaborava čovjeka, umjetnost Ismeta Mu-
bio i Ismet Mujezinović, veliki umjetnik, skom redoslijedu, dijahroničnoj genezi jezinovića djeluje kao vanvremenska ka-
revolucionar, duhovni sanjar... Mujezino- i narastanju, a zatim sve to ogromno, na tegorija. Možda je ispravna ona pomalo
vić je, piše Hamzić, ustvari dolazio kao u nekoliko desetljeća protegnuto stvaranje, cinična, ali istinita opaska jednog ‘Evro-
svoje, u svoj Koraj, jer mu je Koraj i dio skupiti u jedno, i pogledom obuhvati- pljanina’ nakon razgledanja Mujezinovi-
njegovog djetinjstva, kamo ga je kao ma- ti jednovremeno, sinhronično, takoreći ćevih djela, kada je sterilno uzviknuo: ‘Pa
log dječaka dovodila majka Sadija (iz loze bezvremeno, kao veliko, monumentalno zar je moguće da je ovakav autor živio i
Begića), kod svojih roditelja, a poslije, kao slikarsko zdanje, pa da se spozna da je to stvarao ovdje?!’”
mladić, pa i u zrelim godinama, dolazio majstorsko i jedinstveno djelo nastajalo I na samom kraju, parafraziram preo-
je kod Jakuba Begića, rođaka po majci, i raslo, gradilo se i nadograđivalo u vidu stali, kratki “korajski fragment”. Naime,
ostajao danima, a korajskih ugoda i lije- hrama umjetnosti i ljudskosti, hrama svoje sredinom šezdesetih godina, za jedne od
pih razgovora, koji su trajali do duboko epohe, i da je tome hramu epohe sve, i u posjeta Koraju, Mujezinović je posjetio
u noć, nikad mu nije bilo dosta. njegovu stvaraocu, potčinjeno... mjesnu osnovnu školu te razgovarao s
Hamzić, kao jedan od Mujezinoviće- Možda bi svemu tome trebalo dodati, nastavnicima i učenicima. Tom prili-
vih sabesjednika, navodi da je za sebe go- u vidu laganog sjenčenja ove skice mo- kom, razgledajući dječije crteže, uočio
vorio kako se u mladosti zanosio i kubiz- ralnog i psihološkog portreta, ono što je je slikarski talent učenika Omera Ka-
mom, i fovizmom, i socrealizmom, te da svima nezaboravno iz susreta sa njime, iz ramovića, kojem je preporučio, a i ma-
sve te škole nikad bitnije nisu utjecale na viđenja čovjeka i sa čovjekom, rođenim terijalno pomogao, školovanje u Umjet-
njegov slikarski postupak. “Ja sam u biti umjetnikom, a to je onaj blagorodni, čo- ničkoj školi u Sarajevu, da bi poslije
realista. U svim tim pravcima pronalazio vjekoljubivi smiješak, ona umjetnička Karamović uspješno završio i Likovnu
sam nešto za sebe, a nikada nisam mogao dobrohotnost kojom zrači njegovo biće, akademiju. U likovnim umjetničkim
sve da ih prihvatim. Umjetnost ne može kao divan znak vjere u čovjekove moguć- krugovima, veli Hamzić, Karamović će
biti smještena unutar nekih granica. Ne- nosti čovječenja međuljudskog odnosa, biti zapažen kao samosvojan slikar i cr-
ophodno je da joj budu otvoreni svi pute- bez obzira na to gdje, kada i dokle dose- tač klasičnog poteza.
vi”, prisjeća se Hamzić Mujezinovićevih zala upitnost nad ljudskim sudbinama.” Helem, za ovaj put, skromno i nena-
promišljanja o umjetnosti izrečenih uz Nadalje, tuzlanski slikar Ćazim Sa- metljivo, bilo bi to sve o Ismetu Mujezi-
akšamluk za toplih, ugodnih korajskih rajlić o Mujezinovićevom stvaralaštvu, noviću, njegovom stvaralaštvu, snažnoj
ljetnih noći. pored ostalog, piše ovo: vezanosti za Koraj... n

STAV 28/1/2022 53