Page 56 - STAV broj 360
P. 56

DRUŠTVO



          Ratno djetinjstvo (39)

          ŽIVOT SUŽEN IZMEĐU





          KROMPIRA I GRANATA





          Uredno smo rasporedili krompir, tako da ga možemo ponijeti u cekerima, od po 10-15 kilograma.
          Trebat će nam više od pola sata s pauzama. Valja odmarati kad se pod teretom. Kolica smo isključili,
          valjalo bi ići cestom, a ona je vidljiva s neprijateljskih položaja na Beka ravni. Ovako ćemo pretrčati
          cestu, skrenuti kod kuće Zajke M. i onda nastaviti uzanom stazom između kuća, drveća, uz obalu
          Stupčanice do Semizovog imanja. Potom valja pretrčati jedan dio, a onda između kuća proći ispod
          Doma zdravlja do konačnog odredišta – našeg doma na adresi Željeznička 19.


          Piše: Ammar KULO                     Spremali smo se za povratak. Ured-  bi možda regrutirali našu mladost da
                                            no smo rasporedili krompir, tako da ga   gine na Kosovu i u Hrvatskoj, ne dolazi
                                            možemo ponijeti u cekerima, od po 10-  u obzir! U konačnici, brani se pravo na
                                            15 kilograma. Trebat će nam više od pola   život dostojan čovjeka, bori se za opsta-
              utro je. Subota. Šest je sati. Već smo   sata, s pauzama. Valja odmarati kad se pod   nak jednog naroda na ovim prostorima.
              nakupili dvije vreće krompira. Mož-  teretom. Kolica smo isključili, valjalo bi   I tu je ta snaga! Svi smo Armija na neki
              da pedesetak kila. Uskoro će svanuti.   ići cestom, a ona je vidljiva s neprijatelj-  način! Ako prodru, znamo šta nas čeka!
         JDjed mi išareti da odemo odmoriti.   skih položaja na Beka ravni. Ovako ćemo   Egzekucije, logori, silovanja, pljačke – u
          Na mjestu na kojem je nekad bila garaža   pretrčati cestu, skrenuti kod kuće Zajke   najboljem slučaju progonstvo. S druge
          doručkovat ćemo, a onda natrag. I sutra   M. i onda nastaviti uzanom stazom izme-  strane, situacija nikad teža! Svijet je uveo
          ima dana.                         đu kuća, drveća, uz obalu Stupčanice do   embargo na uvoz oružja. To je ta formalna
            Uzimam vreću i krećem ka polusruše-  Semizovog imanja. Potom valja pretrčati   zabrana. Zatvoreni su putevi preko Hrvat-
          noj kući, ka već mjesecima nekorištenog   jedan dio, a onda između kuća proći is-  ske prema Zapadu. Blokada. Suštinska.
          garažnog prostora u kojem su nabacane   pod Doma zdravlja do konačnog odredišta
          stvari, pokrivene najlonom da ne pokisnu,   – našeg doma na adresi Željeznička 19.
          da se sačuva jednom kada opet dođu “do-  Bili smo spremni krenuti, kada se
          maćini”. Ramo M., daidžin punac, njemač-  začuo dobro poznati zvižduk. Granata je
          ki je penzioner. Početkom rata ponovo se   preletjela Karagino Polje odlazeći negdje
          našao u Njemačkoj. Razmišljam, hoće li   dalje. Čaršija, Gornje Olovo, Zagrađe? Po
          se ikada biti moguće vratiti?     odjeku detonacije, užasavajućeg zvuka
            Sjedimo. Iz susjedne kuće na vanjsku   kada tijelo granate udara u objekt, kada
          korito, gdje je kanister vode, izlazi kako   se aktivira eksplozivna smjesa, znao sam
          bi se umio Ramin komšija. “Momak, i   da je otišla dalje. Niti Karagino, niti bli-
          ovo poberi”, pokazuje mi na stabiljku   zu naše kuće. U svakom slučaju, nastav-
          visine možda metar ili manje. Prilazim.   ljao se četnički pir. Vikendom bi pojača-
          Ostajem u čudu. Na nadmorskoj visini od   vali granatiranja. Još je strašan debalans
          preko pet stotina metara, u uvjetima pla-  u naoružanju i municiji. Agresor ima na
          ninsko-kontinentalne klime, gdje nema   raspolaganju skladišta bivše JNA, logistič-
          veliki broj sunčanih dana, gdje su zime   ku, vojnu i svu moguću podršku susjed-
          oštre, gdje su mrazevi već od oktobra pa   ne zemlje, onog što se sada zove Savezna
          do aprila, izniklo je neveliko drvo banane   Republika Jugoslavija.
          s patuljastim žućkastim plodovima. “Bo-  Nasuprot četničkoj kami, nasuprot
          žija milost”, reče komšija pojašnjavajući   fašizmu, stoji Armija Republike Bosne
          da su 1990. godine, više iz šale nego iz   i Hercegovine. Vojska u nastajanju. Ona
          zbilje, posadili bananu.          koja brani ovaj komad “našeg raja”, na-
            Neka ostane zapisano da je jedan dva-  šeg prava da budemo svoji na svome! Ona
          naestogodišnjak u uvjetima totalne bloka-  koja brani modus vivendi (prijeko potre-
          de u bašči Rame M. na Karaginom Polju   ban i van granica Bosne) da svako živi
          u prvoj polovini septembra 1993. godi-  u slobodi, ovdje u ovoj zemlji, ma koje
          ne jeo patuljaste banane... Nikad slađe!   vjere / svjetonazora bio! Nikakva (polu)
          Nikad ljepše!                     kolonija, dio nekakve Velike Srbije, gdje



         56  28/1/2022 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61