Page 15 - STAV broj 187
P. 15
Šta tek reći za tipove političara
poput Senada Šepića, kako
bi uopće na funkciju od
nacionalnog značaja, poziciju
koja bi trebala objedinjavati
sve interese bošnjačkog
naroda, mogao zasjesti bivši
stranački alpinista kojem čak
ni meteorski uspon nije mogao
utažiti lične apetite i deluzije
o vlastitoj bitnosti naspram
interesa stranke koja mu je
toliko mnogo dala? Da li je
surovo, crnohumorno i neprilično
pokušati diskutirati o Boriši
Falataru ili Mirsadu Hadžikadiću
u kontekstu državnika
poziciju i za titulu državnika. Zapravo je
teško racionalno objasniti zašto ljudi koji
nisu mogli da funkcioniraju u okviru po-
litičkog ekosistema jedne stranke misle da
bi mogli predvoditi druge na nivou drža-
ve. Zašto osobe koji nisu mogle pomiriti
vlastite ambicije s realnim političkim či-
njenicama i zahtjevima političkog kolek-
tiva kojem su pripadali misle da bi mogli
raditi u korist dobra čitavog društva, pri
tome trpeći beskrajne pritiske sa svake
nego upravo zbog onoga što su pokazali u surovo, crnohumorno i neprilično poku- moguće strane pokušavajući da funkcio-
dosadašnjim političkim karijerama, ma šati diskutirati o Boriši Falataru ili Mirsa- niraju unutar okvira mogućeg i konstan-
kako one dugačke ili kratke bile. Kako, du Hadžikadiću u kontekstu državnika, ili tno nastojeći postići konsenzus? Kako je
recimo, i pomisliti vezati riječ državnik uz ih zamišljati kao članove Predsjedništva? moguće da političari koji su bili spremni
osobu profila Fahrudina Radončića, čija se da zloupotrijebe lokalpatriotizam i da zbog
čitava karijera doslovno sastoji od unoše- SAMOLJUBLJE I NEZNANJE partikularnih interesa ignoriraju nacional-
nja pometnje, nereda, podjela i haosa ne ne gotovo redovno pretendiraju da vode
samo na bošnjačkoj političkoj sceni nego u Nisu samo ovi kandidati za članove nacionalnu politiku? Da li je to megaloma-
bošnjačkom društvu uopće? Kako bi bilo Predsjedništva BiH jedini političari koji nija pojedinaca ili nešto mnogo opasnije,
ko mogao tako duboko divizivnu, suštin- sebe vide kao već formirane i spremne dekadentna i degenerična politička kultura
ski samoživu i krajnje kontroverznu lič- “ključ u bravu” državnike kojima je u smi- koja općinu ili kanton (pa i entitet) u su-
nost barem i zamisliti u nekoj državničkoj slu nadgradnje preostalo jedino da im ne- štini vidi kao malu državu, privatni feud
ulozi u kojoj bi morao zanemariti vlastite, zahvalnici priznaju takav status. Upravo u kojem je moguće biti potpuno suveren,
a usmjeravati i općem dobru podređivati se uvjereno “državnički” ponašaju mnogi a država se vidi tek kao nešto teritorijalno
mnogobrojne sukobljene interese različi- kantonalni, pa čak i općinski, bivši ili ak- uvećani skup takvih feuda? Očigledno je da
tih interesnih grupa i struja, često i na vla- tuelni moćnici kojima je zajedničko obi- se politički kapaciteti, ali i karakter, takt,
stitu štetu? Također, može li iko u držav- lježje (pored uvjerenosti u vlastitu bitnost) mudrost kao i mentalni resursi potrebni
ničkoj ulozi zamisliti Denisa Bećirovića, to da su napuštali stranke koje su ih izgra- za evoluciju iz političara u državnika ne
kojem je ne samo nepoznata izvršna vlast dile jer su one nekako s vremenom postale mogu naći u okviru političke kulture koju
nego ima i veliki problem s autoritetom u pretijesne za njihove ambicije i apetite, tj. baštine gore spomenuti.
vlastitoj stranci koja ga žrtvuje na oltaru “liderske potencijale” (neki bi rekli i ogro- Upravo zbog toga, naša dužnost kao
svog sukoba sa Željkom Komšićem? Šta mna ega). Ovi državnici opštinskog i kan- politički pismenih osoba koje osjećaju
tek reći za tipove političara poput Senada tonalnog nivoa ne samo da često kritiziraju odgovornost prema procesu glasanja i bi-
Šepića, kako bi uopće na funkciju od na- državni nivo vlasti, oni se još češće bave ranja onih koji će nas predstavljati jeste
cionalnog značaja, poziciju koja bi trebala politikom tog nivoa, mada ih niti bivše ni da poznajemo ove činjenice, da budemo
objedinjavati sve interese bošnjačkog na- sadašnje funkcije na to niti obavezuju niti u stanju racionalno prepoznati i razliko-
roda, mogao zasjesti bivši stranački alpi- ih bilo ko zaista pita za mišljenje. A upravo vati istinske državnike i istinsku držav-
nista kojem čak ni meteorski uspon nije je taj karakterni sklop, to ničim izazvano ničku politiku od malicioznog nametanja,
mogao utažiti lične apetite i deluzije o samouvjerenje u vlastitu važnost i vlastite jeftinog populizma ili političkog avantu-
vlastitoj bitnosti naspram interesa stran- kapacitete u kombinaciji s nesposobnošću rizma i da u skladu s njima biramo ono
ke koja mu je toliko mnogo dala? Da li je za timski rad i strpljivu političku izgradnju što je najbolje za nas. n
i nadgradnju, ono što ih diskvalificira i za
STAV 4/10/2018 15
