Page 3 - STAV broj 371

UVODNA RIJEČ

Alija Izetbegović, vrhovni komandant Armije RBiH

ČUDO BOSANSKOG OTPORA

Prema nekim podacima, Armija Republike Bosne i Hercego-
vine imala je u toku 43 mjeseca rata i na frontu dugom 1.200 km
više od tri hiljade odbrambenih i napadnih operacija.
Neke od ovih operacija bile su sjajne pobjede, neke tragični porazi.
Opći bilans ovih, uglavnom neravnopravnih borbi bio je neriješen.
Rat u Bosni i za Bosnu završio se bez pobjednika i poraženih. Mir
kojim će ovaj strašni rat biti okončan bio je u znaku ovog remija.
Stvaranje i opremanje Bosanske armije, s obzirom na uvjete u
kojima je nastala i razvijala se, smatra se malim čudom. Po svakoj
vojnoj logici, ona je u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Her-
cegovina okupirana već u prvim mjesecima rata.
Armija se ispočetka sastojala od jednog broja labavo povezanih,
ali hrabrih grupa, najčešće na nivou čete, da bi kraj rata dočekala
sa 96 brigada raspoređenih u šest korpusa. Brojevi nisu pouzdani,
ali prema zbirnim podacima vojnih štabova, u augustu 1992. go-
dine bilo je evidentirano blizu 186 hiljada učesnika u odbrani, od
čega je gotovo polovina bila registrirana kao vojnici Armije BiH.
Druga polovina bili su policajci redovnog i rezervnog sastava, ili
dobrovoljci koji su se u okviru “Patriotske lige”, “Zelenih beret-
ki” i drugih organizacija sa oružjem ili bez oružja udružili u od-
brani svojih ulica i sela.
Tada je tek svaki peti borac imao pušku. Krajem godine Ar-
mija je imala oko 40 hiljada pušaka raznih vrsta (računajući tu i Iako se stanje s naoružanjem i opremom postepeno poboljšavalo,
policiju sa oko 18 hiljada pušaka), 231 minobacač, jedan top 130 Bosanska armija je tek pred kraj rata dostigla stepen opremlje-
mm, 10 topova 76 mm, 21 haubicu. Radi poređenja: Vojska RS i nosti koji bi joj omogućavao da pokrene borbene operacije većeg
JNA imali su tada u Bosni 1.062 haubice. obima. Ali ni tada nije imala dovoljno artiljerije, tenkova i oklo-
U drugoj polovini 1993. godine Armija je formalno brojala oko pnih transportera.
207.000 boraca, ali svi nisu organizirano i redovno sudjelovali u Tu situaciju opisao sam odgovarajući na jedno pitanje njemač-
borbama. Te godine imali smo 33 topa, 36 haubica, 1.000 mino- kog “Sterna” (5. novembra 1994.):
bacača i 66 protivoklopnih oružja. Puškama i puškomitraljezima “Od početka rata teku istovremeno dva procesa: mi smo sva-
bilo je naoružano oko 60 hiljada boraca, što znači tek svaki treći. ki dan sve jači, oni su sve slabiji. Ovi procesi nisu pravolinijski,
Krajem 1994. godine u oružanim snagama bilo je 227.000 bo- niti su tekli istom brzinom, ali opća tendencija je takva kako sam
raca, sa više od 80 hiljada pušaka, odnosno puškomitraljeza. Tada upravo opisao. Već dugo naša pješadija je bolja od njihove. lli, da
smo već imali 42 topa, 60 haubica, 125 različitih raketnih lansera obrnem stvari: naš hendikep je teško naoružanje, tačnije — artilje-
i 115 protivoklopnih oruđa. rija; njihov hendikep je pješadija. Bit će još neugodnih iznenađenja
Oružje je pribavljano uglavnom na tri načina: zapljenom od i za nas i za njih, ali, u cjelini gledano, uspostavili smo ravnotežu
neprijatelja, proizvodnjom u našim tvornicama, pa i malim radi- i preuzeli inicijativu. Ravnoteža je strateške prirode, inicijativa je
onicama, i uvozom izvan, ponekad “preko sedam gora i sedam za sada samo taktička. Kako se mogu objasniti uspjesi kod Bihaća,
mora”, kako bi to narod rekao. Kupresa, Sarajeva? Ima mnogo faktora, ali onaj najvažniji, moral-
Naoružanje Bosanske armije uzbudljiva je priča o hrabrosti, niji, nije podoban za analizu. I mi sami ponekad smo začuđeni i
upornosti i snalažljivosti ljudi na nevidljivom frontu borbe za op- zatečeni. Radi se jednodušnoj unutrašnjoj odluci našeg naroda da
stanak Bosne. U toku rata za Bosansku armiju radilo je 65 vojnih opstane, naroda koji je bio osuđen na uništenje.”
fabrika, a već ujesen 1992. i sve male zanatske radionice u Saraje- Ustvari, jedna zanimljiva kombinacija faktora “istočnih” i
vu. Kada sam 1993. došao u opsjednutu Brezu, sa ponosom su mi “zapadnih” omogućavala je odbranu Bosne. Zapad je održavao
pokazali na zidu okačenu pušku, proizvod tamošnjih inžinjera i “no flight” zonu, veoma važnu zabranu letenja borbenih aviona
majstora. Željezara Zenica i mnoge tvornice u Tešnju bile su u to iznad Bosne, i hranio nas putem UNHCR-a i uz zaštitu UNPRO-
vrijeme vojne fabrike. One u Novom Travniku, Bugojnu i Goraž- FOR-a. Islamske zemlje pružale su pomoć u oružju. Kombinacija
du bile su to otpočetka. Sve mirnodopske fabrike odjeće i obuće ovih činjenica snažno je podržavala naš otpor. Ipak, naša volja da
radile su uniforme i cipele za vojsku. lzvlačile su se posljednje re- se branimo, hrabrost i inventivnost naših ljudi odigrali su ključ-
zerve repromaterijala, ranije namijenjene za mirnodopske potrebe. nu ulogu u odbrani.
A o onom pribavljanju oružja “preko sedam gora i mora”, upr- Alija Izetbegović: Izabrana djela, Sjećanja – autobiografski
kos embargu i mnogim preprekama, mogle bi se napisati knjige. zapis n

STAV 15/4/2022 3