Page 13 - STAV broj 261

bješe regionalni naziv za svu ravnicu is-
pod spomenutog grada, a kasnije, kad je
tu izgrađena tvrđava, ime se proteglo i na
nju”, piše Bejtić u uvodu svog rada i na-
stavlja priču o nastanku Šehera.
“Godine 1528. cijelo područje Jajačke
banovine, od Jajca pa sve do Save, prešlo
je potpuno u turske ruke. Tada su Turci
zauzeli i tvrđavu Banju Luku i istoime-
nu varošicu pod njom, koja se već bješe
raširila na obje obale Vrbasa. Tvrđava je
po svoj prilici pala neoštećena i Turci su
odmah smjestili u nju svoju posadu, a
dolje u varoši počeli su graditi obrtničke
radionice i trgovačke dućane, najprije za
potrebe vojske, a onda i ostalog žiteljstva.
Današnji Gornji Šeher najstariji je dio
starog dijela Banje Luke. Da su se Turci
utaborili baš tu, na bregovitom terenu, a
ne u ravnici današnjeg Donjeg Šehera, to
je posve razumljivo kad se ima na umu
strateška važnost toga kraja s tvrđavom u
njemu i ona osebujna težnja gotovo svih
Orijentalaca za smještajem kuća i nase-
lja u strani nad vodom, odakle će svaka
kuća imati nesmetane i daleke vidike na
drugu stranu.”
Kako se Banja Luka razvijala, tako
su građene i njezine džamije. Bejtić na-
vodi da je sagrađena džamija na ime sul-
tana Sulejmana Kanunije (1520–1566),
današnja Hunćarija ili Careva džamija,
zatim je u mahali Tabaci, koja se nazva-
la tako po obrtnicima koji su tu na obali
Vrbasa štavili kožu, izgrađena džamija
Debagija ili Tabačka džamija. Oko četvrt
stoljeća po dolasku Osmanlija desio se
važan trenutak u historiji grada, prijenos
stolice bosanskog sandžak-bega iz Sara-
jeva u Banju Luku. Time taj grad posta-
je političko središte ondašnje Bosne, a
pojedini bosanski sandžak-bezi glavni
nosioci građevne djelatnosti u tome gra-
du. Taj prijenos izvršio je, vjerovatno, iz
vojnostrateških razloga oko godine 1553.
bosanski sandžak-beg Sofi Mehmed-paša,
koji tu odmah otpočinje gradnju velikog
stila, a u tome ga poslije slijede i njegovi
nasljednici, sandžak-bezi Osman Han i
Ferhad-beg Sokolović.
Bosna je u to doba bila sandžak koji
je s ostalim u ovim stranama pripadao
beglerbegu od Rumelije. U septembru
1580. Bosna i sama postaje beglerbegat ili
pašaluk, kojem u početku pripada, osim
bosanskog, još osam okolnih sandžaka i
čiji se zapovjednici otada zovu beglerbezi
i obnašaju čast paše s tri tuga. Time Ba-
nja Luka postaje upravno središte višeg
stepena, što je još više ubrzalo razvitak
grada, i ostaje takva sve do godine 1639,
dok namjesnička stolica nije vraćena po-
novo u Sarajevo.
Zadužbinama Sofi Mehmed-paše otpo-
čeo je novi period u izgradnji Banje Luke

STAV 5/3/2020 13