Page 82 - STAV broj 261

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
I noć je dio dana

VJETAR SE IGRA U NOĆI

SA ZABORAVLJENIM

Piše:
ČINIMA I SNOVIMA
Irfan HOROZOVIĆ

Nije to više mogao slušati i zato je s mukom ustao, načinio onoliko koraka
koliko je bilo potrebno i pristavio džezvu. Možda će se dan sad okrenuti od
laveža, pomislio je Muškarac. Stari smo za takve stvari. Nešto je kasnije došla
i Žena. Šutjela je.
Nije joj se razgovor više činio zanimljivim. Vjetar se napolju jedva čuo. Javlja
se samo spavačima, pomisli Muškarac. Nije li to pomalo podlo

jetar se pojavio niotkud. Noćni Srkutali su šutke. I svak je bio zagle- – Kako ništa? Poprilično si naroguše-
došljak. dan u svoj fildžan. na. Nešto ti smeta?
Činilo se kao da uvježbava svoje Nekad sam se takmičio s njim, prisjeti – Smeta mi što uvijek lažeš.
Vinstrumente, a onda je pokrenuo se gotovo čeznutljivo. Prestigao bih ga, a – Ja? Ja nikad nisam lagao, niti mi je
nevjerovatan niz zvukova koji je mogao onda se skrio ondje gdje on ne bi mogao to običaj.
podsjećati na sve. Ili ništa. prodrijeti. Kad bih skupio snagu, suprot- – Lažeš.
– Ko je lajao?! – oglasi se najednom stavio bih mu se. Prsa u prsa s vjetrom. – Šta sam to slagao?
Žena bunovno. Bilo je to doista uzbudljivo. I drage su igre – Kad kažem lavež, znači da sam ga
– Kako ko? Niko. Ne misliš valjda da bile. Prijateljske. Otkrivanje igara svijeta. čula. A ti odmah izmisliš nekog mačka.
sam ja? Jesam bolestan, ali još se nisam – Zar nije ondje bio mačak? Oni baš – Nisam ja izmislio mačka, nego ti.
preobrazio u psa. ne laju. Spomenuo sam samo Bulgakova.
– Bilo je tako stvarno. – Gdje? Kakav mačak? – Zar to nije isto? Sve mi je to za sva-
– Metamorfoze su uvijek takve. – Bulgakovljev. Spominjao si ga… ko dobro koje učinim.
Muškarac je bio mrzovoljan. Neko je – A to. To je njegov drugi roman. Vi- – Koje dobro?
vrijeme bio budan i slušao vjetar, ali ništa djela si film, a vidjela si ga i u teatru. Ne – I stalno se vrijeđaš. Kao sad.
nije mogao razumjeti. znam jesi li čitala knjigu? – Nisam ja čuo lavež, nego ti. I to u snu.
– Zaista si pomislila da to ja lajem? – Naravno da jesam. Ti si spominjao – Lavež u vjetru, kažeš?
– Sanjala sam. nekog psa? – Ništa drugo mi ne pada na pamet.
– Da nisi prije sna čitala Pseće srce Mi- – Nisam. Ti si. Mislila si da ja lajem. – Naravno da ne. Važno je da je ne-
haila Bulgakova? – Ko je onda lajao? što protiv mene. Ti to činiš instinktivno.
– Nisam to nikad čitala. – Poligraf Poligrafovič Šarov. Muškarac se najednom osjeti jako
– Ne bih rekao. – Ko je taj? umorno.
– I ko je lajao? – Bulgakovljev pas s darom preobraz- Razmišljao je da prikupi snagu i usta-
– Niko. Vjetar. Jedino se on čuje. be. Možda se noćas skrio u vjetru. ne od stola. Krevet mu se sad činio kao
– Misliš da vjetar može lajati? – Opet ti o vjetru. spasonosno mjesto.
– Očito da može. Lavež ulazi i u san. – Igrao se noćas s nama. Zato je šutio.
– Tako stvarno... – Tako ti kažeš. Žena ga je pažljivo gledala.
Nije to više mogao slušati i zato je s mu- – Govorim istinu. Ne znam šta bih Razgovor o Bulgakovu ni njoj se više
kom ustao, načinio onoliko koraka koliko drugo kazao. nije činio nečim značajnim.
je bilo potrebno i pristavio džezvu. Možda Žena se okrenula i gledala nešto kroz Zato je šutjela.
će se dan sad okrenuti od laveža, pomislio prozor. Kad se nekako podigao i krenuo, po-
je Muškarac. Stari smo za takve stvari. – Vidiš li psa? mažući se štakama, nije se iznenadila.
Nešto je kasnije došla i Žena. Pravila se da nije čula. Ipak, to nije mogla prešutjeti.
Šutjela je. – Mota li se neki pas napolju? – Gdje ćeš sad?
Nije joj se razgovor više činio – Ne vidim ništa! A nema ni vjetra. – Pokušat ću zalajati koji put na mje-
zanimljivim. Okrenula se i sjela za stol. Izgledala sec, dok se još vidi.
Vjetar se napolju jedva čuo. je srdito. – Poblijedio je od straha.
Javlja se samo spavačima, pomisli Muš- – Šta je sad bilo? – Tako to ide. Boje se mijenjaju. Iza
karac. Nije li to pomalo podlo?! – Ništa. bijele dolazi zlatna. n

82 5/3/2020 STAV