Page 78 - STAV broj 261

KULTURA

Daljnja sudbina dovela je 1920. godine
učeničku graju i školske klupe – pretvore-
na je u đački konkvit “Gajreta”, a nakon
Drugog svjetskog rata, ovdje se useljava
škola učenika u privredi, poznati ŠUP, koji
je proizvodio kadar za potrebe rasplamsale
socijalističke industrijalizacije i tesao novog
radnog čovjeka. Naposljetku, iznesene su
klupe i školske table zamrljane bjelinom
krede i nanovo uneseni lonci, vitrine i kre-
denci, a sobe su ispunili graja sirotinjske
djece, komšijske svađe i psovke pijanih
očeva praćene dječijim plačem i pucnjem
kaiša od golu zategnutu kožu.
Sada, kada smo se naoružali podacima
iz historije ove zgrade, vrijeme je da odšk-
rinemo vrata i uđemo unutra. Ulaz je sa
sjevera, iz smjera Kovača. Lijevo i desno
prije nego se stupi u veliki i prostrani hol
nalaze se četverougaone bašče s česmom i
kamenim koritom. Odmah s desne strane
hola smještena je prostorija za portira, a iza
nje dvije manje ostave. Ovdje je pacijent
ostavljao svoju odjeću, a od čuvara preuzi-
mao bolesničku kapu, čarape, gaće, dugu
bolesničku halju, košulju, pojas i papuče.
Nasuprot čuvarevih vrata, s lijeve strane i slušati žuborenje Miljacke dok se prebi- prizemlja iscrtanog na ploči Komisije za
hodnika, vrata su koja vode u prvu boles- ja preko bentova na Bentbaši, kloparanje očuvanje nacionalnih spomenika i shvata
ničku sobu – osam kreveta sa slamnjačama mlinskih koleta na Isa-begovima mlinica- da je u djeliću sekunde, ponesen shemat-
od zobene slame, čisti dušeci i bijeli čaršafi ma, cvrkut ptica, gugutnjavu golubiju, ta- skim prikazom unutrašnjosti bolnice, za-
i jastučnice i pored svakog čaršafa bakrena janstveno došaptavanje jablanovog lišća i mislio da je u propisno uređenoj državi
čaša s urezanim imenom Vakufske bolni- daleko dozivanje telala koji nude svoju robu gdje su nacionalni spomenici svetinja i gdje
ce i kandilj kojim se razbijao teški podt- na Baščaršiji i ostale glasove kojima, kao ih njihovi stanovnici obilaze, a institucije
rebevićki mrak. U produžetku hola desno kakva usnula životinja, romori ovaj grad. vode brigu o njima. I shvata napokon zašto
je kuhinja, a nasuprot nje hodnik, dalje se Ali, gdje je apoteka, laboratorij, ope- nije mogao naći stepenice. Nije ih mogao
hol naglo sužava, ostavljajući veću polovi- raciona sala u kojoj je, kako to kažu pov- naći jer ih nema. Ničeg ovdje više nema.
nu svog prostora hodnicima s obiju strana jesničari ovog grada, 1891. godine doktor
– sve je čisto, bijelo, namirisano i skladno Karl Bayer obavio prvu operaciju na moz- RUINA U BLATU
složeno kao u svakom muzeju na svijetu. gu, zasijavši tako sjeme bosanske neuro- Umjesto ulaza u bolnicu, ovdje, sa sje-
Iz svakog od tih dvaju hodnika ulazi se u hirurgije, gdje je sve ono o čemu nam je verne strane, iz Ulice Halilbašića, postav-
tri sobe koje su prozorima otvorene prema maločas pred ulazom pričala ploča Komi- ljene su tarabe koje su se i same naherile
rijeci. Odavde se pruža divan pogled na sije za očuvanje nacionalnih spomenika? i zasigurno bi se skršile da nisu privezane
završetak kanjona Miljacke, na Trebević, Možda treba naći stepenice pa se popeti sivim zmijama strujnih kablova koji ih
na Carevu džamiju, na franjevački samos- na sprat. Ali, stepenica nema. Ničeg nema. ipak drže na okupu. Umjesto naziva bol-
tan i na Saraj, po kojem je ovaj grad dobio Ni ulaza, ni soba, ni bolesničkih halja, ni nice, na tarabama je zalijepljen papir s nat-
ime – pravi mehlem za bolešću iznurenu kandilja, ni kuhinje, ni brvna, ničeg. Ši- pisom “Opasnost od obrušavanja”. Čovjek
dušu. I zdrav bi ovdje poželio da se razboli rom otvorenih očiju, sada posjetilac prve poželi da uđe unutra, ali boji se: razdriješi
pa da u miru može sjediti pred ovim oknima bosanske bolnice gleda u tlocrt bolničkog li one strujne kablove, cijele će tarabe pasti

78 5/3/2020 STAV