Page 74 - STAV broj 261

KULTURA

posla. Ljude koji su posvećeni svom poslu,
a ja pripadam takvima, nagrade i obave-
zuju, podstiču da se u svom poslu uvijek
uradi još više, još bolje... Meni je svaka dra-
ga, a naročito nepostojeća nagrada “Mala
princeza”, koju sam dobio jedne godine
na festivalu “Vezeni most”. Na tom festi-
valu, da podsjetim, dodjeljuje se nagrada
“Mali princ” za najbolju dječiju knjigu
u regiji. Pošto sam organizator i osnivač
festivala i “idejni tvorac” nagrade “Mali
princ”, naravno da sam kao pisac izuzet iz
konkurencije. Pošto nikad ne mogu dobiti
“Malog princa”, raniji dobitnici te nagra-
de, na prijedlog pjesnikinje Enise Osman-
čević-Ćurić, u tajnosti su se dogovorili s
vajarom Enesom Sivcem i njegovom stu-
denticom Sanelom Mustajbašić da izliju
od bronze jedan unikatan primjerak “Male
princeze”. I to su mi uručili na svečanoj
večeri festivala. Inače, najdraže su mi na-
grade koje dolaze od djece. Jednu takvu
su mi uručili učenici male škole iz Sapne
kod Zvornika na svečanosti u povodu 40 bolje upoznamo, upoređujemo, takmičimo, najprestižnijim nagradama, prevođeni
godina umjetničkog rada. Svako od njih ali radujemo i tuđem uspjehu. Jer knjige i na strane jezike, održali smo više hilja-
desetoro načinilo je od kartona medalju, pisci ne poznaju granice, zadaća im je da da predstavljanja, promocija, književnih
kazalo zašto mi je dodjeljuje, a jedanaesta spajaju ljude, razvijaju prijateljstva, šire priredbi i karavana, organizirali i proveli
učenica je na jastuku u obliku srca do- ljubav i dobrotu. Da nas uče međusobnom brojne kulturne projekte... Ali dublji trag
nijela na scenu krunu od kartona, lijepo razumijevanju i prihvatanju drugog i dru- koji smo ostavili svojim djelovanjem jeste
izrezbarenu i ukrašenu natpisom “Sretno gačijeg. To “Vezeni most” radi na izvanre- dobijena borba za međunarodno priznanje
40”, stala pred mikrofon i kazala da me dan način, iako je od institucija, naročito bosanskog jezika, a ključni argument u toj
proglašava za “kralja drugarstva u zem- s državnog i federalnog nivoa (kao i mno- borbi bilo je reprint izdanje Gramatike bo-
lji lijepih riječi”, zbog onoga što su njeni go toga vrijednog u kulturi što se događa sanskoga jezika iz 1890. godine, koju sam
drugari maločas obrazložili dajući mi me- izvan Sarajeva), svih ovih godina potcije- pronašao i objavio 1994. godine.
dalje. Piscu, poslije ovakve radosti, ostaje njen i marginaliziran. Ali, to je već neka Ali za mene, na simboličkoj ravni, najvaž-
jedino još Nobelova, u mom slučaju (pošto druga tema. nije je da smo uspjeli sačuvati nešto bosan-
pišem za djecu) Andersenova ili Nagrada sko u vrijeme kad se sve s tim predznakom
“Astrid Lindgren”, za koju sam i ove go- STAV: I Vaša Izdavačka kuća “Bosanska nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo
dine nominiran. Treći put. Treća – sreća! riječ” odmaknuta je od centra, osnovana kao stanovnici iz Ustava, pridjev bosanski
je i djeluje u Tuzli, ali svojom širokom ak- pobrisan je čak i iz naziva gradova i dru-
STAV: Pomenuli ste festival “Vezeni most”. tivnošću i izuzetnim projektima ostavila gih toponima, uporno nam ga nastoje po-
To je jedno od pitanja koje smo željeli po- je dubok trag u našem poslijeratnom iz- brisati i iz imena jezika, a rade na tome da
staviti. Zašto je on važan u našem kultur- davaštvu, u kulturi i umjetnosti. Koje su, se pobriše i iz imena domovine. Činim sve
nom prostoru? prema Vašem mišljenju, njena najznačaj- da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog
EŠIĆ: Kad sam ga smišljao, opredijelio sam nija postignuća? srcolikog oblika “naše kuće”, da ga učini-
se na okupljanje najboljih dječijih stvarala- EŠIĆ: Najvažnije je da smo svih ovih 26 mo dragim i poželjnim svakom stanovni-
ca s bivšeg srpskohrvatskog / hrvatskosrp- godina postojanja opstali insistirajući na ku naše zemlje, onako kako je to stoljećima
skog jezičkog prostora, jer je komplicirano afirmaciji domaćeg pisca, domaće knji- bilo, da ne podržavam da nam se u vlastitom
birati najbolju dječiju knjigu s područja ževne produkcije, dakle, one umjetničke dvorištu zidaju ograde, rasparčava baština
gdje je potreban prevodilac. Ustanovio sam novostvorene vrijednosti koja kod naših i prekraja historija. Jer, ako to dopustimo,
nagradu kojoj sam dao ime “Mali princ”, čitalaca, nažalost, nije popularna, dakle, za uzaludno je sve što radimo i onda – teško
po imenu svjetski znanog i omiljenog sim- izdavače vrlo neprofitabilna, ali na kojoj nama. Svima na ovim prostorima.
bola ne samo dobre dječije literature nego će nekad u budućnosti počivati vrijednosti
prijateljstva, ljubavi i razumijevanja, dobra naše duhovne nematerijalne baštine, u koje STAV: I, kako ste uspjeli opstati s takvim
uopće, okupio svjetske ilustratore i druge ćemo se, kao i u mnoge iz prošlosti, sada programom u ovakvim (ne)uvjetima za
umjetnike čija je umjetnost namijenjena zaklinjati i njima mahati kao perjanicama knjigu?
djeci i sklopio program po kome je “Vezeni našeg identiteta. Znao sam od samog po- EŠIĆ: Predanim radom i novim ideja-
most” jedinstven festival na području Bo- četka da je to najteži i najneizvjesniji put, ma. Kao ilustracija za ovu tvrdnju mogla
sne i Hercegovine i jedan od značajnijih i ali i danas uporno na tome insistiram. U bi poslužiti edicija Knjigometar, koju sam
najoriginalnijih u regiji. Kroz trodnevne tom kontekstu, najvažniji motiv bio mi je smislio prije četiri godine. Da podsjetim
programe prođe mnogo umjetnika i mali- očuvanje i međunarodno priznanje bosan- one koji ne znaju o čemu je riječ – Knjigo-
šana, sve pršti od kreativnosti, duha, ide- skog jezika, jer je najviši stadij nekog jezika metar je kutija dužine tačno jedan metar,
ja, talenta, radosti... Jedna predivna priča upravo u njegovoj književnosti. u koju je upakovano 10 probranih knjiga
koja već 17 godina podstiče talente, spaja Objavili smo do sada više od 1.000 na- za djecu. Uz knjige su još i kartice za druš-
rascjepkan kulturni prostor, pomaže da se slova, mnogi od njih nagrađivani su tvenu igru i dopisnica za nagradnu igru.

74 5/3/2020 STAV