Page 72 - STAV broj 261
P. 72
KULTURA
Šimo Ešić, književnik
BOSANSKI JEZIK ZA
MENE JE MOJA KUĆA
I MOJA MAJKA
“Za mene, na simboličkoj ravni, najvažnije da smo uspjeli
sačuvati nešto bosansko u vrijeme kad se sve s tim predznakom
nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo kao stanovnici iz Ustava,
pridjev bosanski pobrisan je čak i iz naziva gradova i drugih
Razgovarao: Elvir MUSIĆ toponima, uporno nam ga nastoje pobrisati i iz imena jezika,
a rade na tome da se pobriše i iz imena domovine. Činim
sve da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog srcolikog
oblika ‘naše kuće’, da ga učinimo dragim i poželjnim svakom
stanovniku naše zemlje, onako kako je to stoljećima bilo”
ovoda za ovaj razgovor, kao i sa izdavački rad. O svemu bismo pomalo, ali, da to danas prepoznajemo i oblikujemo u
svakim umjetnikom i javnom lič- kao dječijeg pisca, najprije bih Vas pitao draga sjećanja. A onda da tim očima i tim
nošću, ima mnogo, ali neposredan o djetinjstvu. Kako ga pamtite, u čemu je dječijim srcem razumijemo današnje dje-
Pje navršenih 50 godina književnog njegova čarolija, je li Vas ona opredijelila tinjstvo, njegove potrebe, želje, strahove
rada Šime Ešića i izlazak njegovih Izabranih za vjernost dječijoj literaturi? i nadanja. A posvećenost dječijoj knji-
djela za djecu i mlade. Šimo nam otkriva da EŠIĆ: Čim sam prvi put progledao, ugledao ževnosti? Često me to pitaju i ja to, onda,
svih ovih godina nije radio ništa drugo nego sam moje drage rodne Breze. Njive, šume, ne umijem tačno i precizno objasniti. Jer,
pokušavao ljudima nacrtati “po jedno malo voćnjake, potoke, zatalasano obrežje između nema tu nikakve tajne ni čarolije. Sve je
sunce u duši da ogrije njih i one oko njih”. Konjuha i Majevice. Šta drugo raditi u došlo nekako spontano, sasvim prirodno,
Činio je to nekim svojim stihom, pričom, takvoj ljepoti – nego voljeti?! U šta god neusiljeno i neplanski. Izražavam se ona-
ili plemenitom idejom, nečime što će nas pogledaš – zaljubiš se. Pogledaš brezu – ko kako osjećam, ne komplikujem nepo-
pokrenuti, fokusirati na prave vrijedno- zadrhtiš kao breza, pogledaš jabuku – za- trebno i ne “filozofiram”, pišem tako “da
sti, okrenuti jedne drugima, zbližiti i uči- rumeniš se kao jabuka, pogledaš krušku me cijeli svijet razumije”, pa i mali ljudi
niti boljima. Naročito je to nastojao činiti – sav se istopiš od miline, kao kruška u s posve skromnim životnim i čitalačkim
djeci, a naglašava da je u tome bio iskren, ustima, pogledaš dunju – duša ti na dunju iskustvom. Zato, obično, na to pitanje od-
potaknut velikom ljubavlju i energijom, zamiriše. Pogledaš Lucu – i ništa više ne govorim da ja, ustvari, i ne pišem za djecu,
koja ga i danas, kad je podobro “usporio vidiš! Joj, ta Luca! Ljudi moji! Sunce je nego “za djecu i osjetljive”, dakle, “za dje-
hod”, još uvijek drži i pokreće. “Djeca tu čekalo da ona ustane, pa je tek onda izla- cu u najboljim godinama” – što će reći i za
iskrenost nepogrešivo umiju prepoznati i zilo iza obronaka Majevice. Kad ona pro- one koji nisu potpuno protjerali dijete iz
često višestruko uzvratiti. Na svoj dječiji, lazi kroz selo, i ljudi, i cvijeće, i drveće se sebe. A inspiracija je za mene život sa svim
neiskvareni, nekalkulantski način. I to je okreće za njom – svi postaju lucokreti. Čak svojim nesagledivim šarenilom, s malim i
ono što me uvijek iznova diže i uspravlja”, i suncokreti zaborave gdje je sunce – okre- velikim radostima i tugama, ushićenjima
reći će Ešić i dodati da je u tome uspio ću se za Lucom. Eto, pamtim takve i slič- i čudesima, kojih ima na svakom koraku,
kada je spoznao da nijedna stvar koja mu ne sitnice koje su iz te perspektive izgle- svuda oko nas. A, bogme, i u nama.
je “jela živce” zapravo nije vrijedna njego- dale ogromne i životno važne, a danas se
vog zdravlja, osmijeha i unutarnjeg mira. od njih može napisati duhovita priča, kao STAV: Koje su to životne vrijednosti, mo-
što je moja Prva ljubav treći put. I čarolija je ralne vrijednosti, po Vašem mišljenju,
STAV: Osim književnog, zapažen je i Vaš upravo u tome, u tom pomjerenom uglu iz najbitnije, a koje pisanom riječju želite
novinarski, društveni, kulturni i naročito kog se tada posmatrala stvarnost i umijeću prenijeti djeci?
72 5/3/2020 STAV