Page 71 - STAV broj 261
P. 71
uglavnom u šumama. Bez hrane, skrovišta, visoravan koja razdvaja taj deo Borča od ga-
lijekova i tople zimske odjeće, mnogi su umi- tačke Površi) i tiho reče:
rali na strašnoj studeni sanjajući o toplom – Bežite gore, ti i svi ostali, među svoje, pa
domu i hrani. Najčešće su umirali starci i tamo ginite, jer ukoliko ostanete ovde, poklaće
djeca. Znajući za ovakvo stanje prognanih vas kao brave; zato bežite, bežite što pre, čim
Bošnjaka, ustaše iz okoline Gacka sastale su padne mrak i to što brže, inače će bit dockan.
se u selu Mjedenik i donijele odluku da na- Na kraju se udari desnom rukom po fišeklijama
padnu srpsko selo u Gornjem Borču kako bi punim municije i kategoričnim tonom reče da
se u kuće prognanih Srba smjestile izbjeglice ima preko sto metaka i da će nas, ukoliko bu-
iz istočne Bosne. “Istine radi, valja reći da se demo napadnuti, braniti do poslednjeg, rukova
toj bezumnoj odluci suprotstavio Šaćir Fržina, se sa mnom i ode. Gotovo u isto vreme Stoja
jedan od najistaknutijih pobornika ustaškog Bejatović je otišla nekim poslom kod našeg pr-
17
pokreta, i hodža Uzeir Delalić, ali uzalud.” vog komšije Derva Okerića. Čim ju je ugledala,
Ipak, do napada na selo i pokolja Srba nije Dervova žena Amida joj je potrčala u susret,
došlo s obzirom na to da su Bošnjaci na vri- zagrlila je i gotovo izbezumljeno uzviknula:
jeme upozorili svoje pravoslavne komšije. – Bježite, sestro mila, sve će vas poklati!
Evo kako je to spašavanje Srba opisao Njen muž Dervo je nekako smirio žene, a
svjedok događaja Tomo Mučibabić, koji je potom rekao Stoji da Amida govori istinu i da,
slučajno sreo prijatelja Ahmeta Džankovića stoga, svi muškarci od 10 godina naviše i odra-
s ostalim ustašama i ne prepoznavši ga uveo sle devojke i mlađe žene treba bezuslovno da
Safet Ćatović u svoju kuću. “Uveo sam ga u kuću sa četvo- beže čim padne mrak. Rekao je, takođe, da će
ricom pratilaca i svakome dao po punu šaku on pokušati da stražare pozove u kuću, na kafu,
Iako su na učinjeno dobročinstvo Srbi hercegovačke škije. Čim sam odavio šal (na- da se malo ugreju, da bi svojim komšijama Be-
uzvraćali zločinima, Bošnjaci nisu prestajali polju je neprestano padao sneg u krupnim jatovićima na taj način omogućio bekstvo.” 18
da spašavaju svoje pravoslavne komšije. Po- pahuljicama koje su neverovatno brzo zatr- Primjera pomaganja i spašavanja Srba to-
stupali su u skladu sa svojom islamskom vje- pavale tragove ljudi), on se zagleda u mene kom Drugog svjetskog rata bilo je na stotine,
rom, prema kojoj je spasiti jedan ljudski život i, očevidno uzbuđen, viknu: a možda i na hiljade. Ipak, vlastima bivše dr-
isto kao spasiti čitav svijet. U svim mjestima – Jesi li ti to, Tomo!? žave kao da nije bilo u interesu da se ispriča
gdje su živjeli izmiješani sa Srbima uvijek bi Prepoznadoh i ja njega. Zagrlismo se i puna istina o ovom periodu i odnosu Bošnjaka
se našao bar poneko da spasi nekoga riskira- poljubismo, oživljavajući uspomene iz našeg prema njihovim komšijama pravoslavne vje-
jući svoj život. zajedničkog službovanja u rezervi u Nikšiću, re. Bošnjacima je nepravedno prikačen epitet
Komunistička historiografija zabilježi- neposredno uoči rata. Njegovi pratioci se uz- ustaških pomagača, kakvim se i danas smatra-
la je brojne slučajeve masovnog spašavanja muvaše, hoće da idu. ju među velikim brojem Srba. Zanemarena je
Srba od Bošnjaka. Poznat je slučaj spašava- – Idite vi, stiću vas ja – reče im on. činjenica da su altruizam Bošnjaka i njihova
nja Srba u selu Gornji Borač. Kako je pokolj Čim su se vrata za njima zatvorila, Ahmet uloga u spašavanju Srba, htjeli to neki prizna-
nad Bošnjacima od četnika i mjesnih Srba u me začuđeno upita: ti ili ne, od ogromnog, a možda i presudnog
Istočnoj Bosni krajem 1941. i početkom 1942. – Pobogu, Tomo, šta vi ovde čekate? značaja za fizički opstanak Srba na ovim pro-
godine bio na svom vrhuncu, stotine i hilja- Kada sam mu objasnio da ja tu živim i storima. U svrhu širenja historijske istine, na
de bošnjačkih izbjeglica pobjeglo je bez naj- da nemam kuda da bežim, on ispruži kaži- svima nama je da ovakve činjenice uvažavamo
osnovnijih sredstava za život i spas potražio prst desne ruke prema Brnjcu (planinska i poklanjamo im pažnju kakvu zaslužuju. n
1 Branko Bokan, Prvi krajiški NOP odred, Vojnoizdavački i novinski 9 Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
centar, Beograd, 1988. str. 35. ograd, 1991, str. 185.
2 Adnan Jahić, “Zbivanja u Bosni i Hercegovini 1941. godine prema 10 Isto, str. 350.
Hronici Mustafe Mulalića”, U: Zbornik radova Bosna i Hercegovina 11 Hercegovina u NOB II, Vojnoizdavački i novinski centar, Historijski
1941, Novi pogledi, str. 176. (Izvor: Mustafa Mulalić, Hronika str. 121.) arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 117.
3 Hercegovina u NOB, knjiga II, Vojnoizdavački i novinski centar, 12 Isto, str. 636.
Historijski arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 749-778.
13 https://www.ins.ba/bs/article/8687uz-salavate-je-na-ahiret-pre-
4 Isto, str. 352-353. selio-prof-dr-safet-catovic
14 Max Bergholz, “Čudna šutnja – zašto nema spomenika za musli-
5 https://avaz.ba/vijesti/bih/539952/na-badnje-vece-od-ustaskog-po-
gubljenja-spasio-zivote-komsija-srba manske civilne žrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu?”,
U: Historijska traganja, br. 8, 2011, str. 116.
6 Hercegovina u NOB II, Vojnoizdavački i novinski centar, Historijski 15 Isto, str. 123.
arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 754.
16 Adil Zulfikarpašić, Put u Foču, Godišnjak, Beč, 1957, str. 44-55.
7 Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
ograd, 1991, str. 121. 17 Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
ograd, 1991, str. 328.
8 Ibrahim Kajan, Sjećanje Hasana Tanovića, Behar, br. 3, Zagreb, stu-
deni-prosinac 1992. godine, str.10. 18 Isto, str. 329.
STAV 5/3/2020 71