Page 71 - STAV broj 261
P. 71

uglavnom u šumama. Bez hrane, skrovišta,   visoravan koja razdvaja taj deo Borča od ga-
                                            lijekova i tople zimske odjeće, mnogi su umi-  tačke Površi) i tiho reče:
                                            rali na strašnoj studeni sanjajući o toplom   – Bežite gore, ti i svi ostali, među svoje, pa
                                            domu i hrani. Najčešće su umirali starci i   tamo ginite, jer ukoliko ostanete ovde, poklaće
                                            djeca. Znajući za ovakvo stanje prognanih   vas kao brave; zato bežite, bežite što pre, čim
                                            Bošnjaka, ustaše iz okoline Gacka sastale su   padne mrak i to što brže, inače će bit dockan.
                                            se u selu Mjedenik i donijele odluku da na-  Na kraju se udari desnom rukom po fišeklijama
                                            padnu srpsko selo u Gornjem Borču kako bi   punim municije i kategoričnim tonom reče da
                                            se u kuće prognanih Srba smjestile izbjeglice   ima preko sto metaka i da će nas, ukoliko bu-
                                            iz istočne Bosne. “Istine radi, valja reći da se   demo napadnuti, braniti do poslednjeg, rukova
                                            toj bezumnoj odluci suprotstavio Šaćir Fržina,   se sa mnom i ode. Gotovo u isto vreme Stoja
                                            jedan od najistaknutijih pobornika ustaškog   Bejatović je otišla nekim poslom kod našeg pr-
                                                                            17
                                            pokreta, i hodža Uzeir Delalić, ali uzalud.”    vog komšije Derva Okerića. Čim ju je ugledala,
                                            Ipak, do napada na selo i pokolja Srba nije   Dervova žena Amida joj je potrčala u susret,
                                            došlo s obzirom na to da su Bošnjaci na vri-  zagrlila je i gotovo izbezumljeno uzviknula:
                                            jeme upozorili svoje pravoslavne komšije.   – Bježite, sestro mila, sve će vas poklati!
                                               Evo kako je to spašavanje Srba opisao   Njen muž Dervo je nekako smirio žene, a
                                            svjedok događaja Tomo Mučibabić, koji je   potom rekao Stoji da Amida govori istinu i da,
                                            slučajno sreo prijatelja Ahmeta Džankovića   stoga, svi muškarci od 10 godina naviše i odra-
                                            s ostalim ustašama i ne prepoznavši ga uveo   sle devojke i mlađe žene treba bezuslovno da
          Safet Ćatović                     u svoju kuću. “Uveo sam ga u kuću sa četvo-  beže čim padne mrak. Rekao je, takođe, da će
                                            ricom pratilaca i svakome dao po punu šaku   on pokušati da stražare pozove u kuću, na kafu,
            Iako su na učinjeno dobročinstvo Srbi   hercegovačke škije. Čim sam odavio šal (na-  da se malo ugreju, da bi svojim komšijama Be-
          uzvraćali zločinima, Bošnjaci nisu prestajali   polju je neprestano padao sneg u krupnim   jatovićima na taj način omogućio bekstvo.” 18
          da spašavaju svoje pravoslavne komšije. Po-  pahuljicama koje su neverovatno brzo zatr-  Primjera pomaganja i spašavanja Srba to-
          stupali su u skladu sa svojom islamskom vje-  pavale tragove ljudi), on se zagleda u mene   kom Drugog svjetskog rata bilo je na stotine,
          rom, prema kojoj je spasiti jedan ljudski život   i, očevidno uzbuđen, viknu:  a možda i na hiljade. Ipak, vlastima bivše dr-
          isto kao spasiti čitav svijet. U svim mjestima   – Jesi li ti to, Tomo!?  žave kao da nije bilo u interesu da se ispriča
          gdje su živjeli izmiješani sa Srbima uvijek bi   Prepoznadoh i ja njega. Zagrlismo se i   puna istina o ovom periodu i odnosu Bošnjaka
          se našao bar poneko da spasi nekoga riskira-  poljubismo, oživljavajući uspomene iz našeg   prema njihovim komšijama pravoslavne vje-
          jući svoj život.                  zajedničkog službovanja u rezervi u Nikšiću,   re. Bošnjacima je nepravedno prikačen epitet
            Komunistička historiografija zabilježi-  neposredno uoči rata. Njegovi pratioci se uz-  ustaških pomagača, kakvim se i danas smatra-
          la je brojne slučajeve masovnog spašavanja   muvaše, hoće da idu.    ju među velikim brojem Srba. Zanemarena je
          Srba od Bošnjaka. Poznat je slučaj spašava-  – Idite vi, stiću vas ja – reče im on.  činjenica da su altruizam Bošnjaka i njihova
          nja Srba u selu Gornji Borač. Kako je pokolj   Čim su se vrata za njima zatvorila, Ahmet   uloga u spašavanju Srba, htjeli to neki prizna-
          nad Bošnjacima od četnika i mjesnih Srba u   me začuđeno upita:      ti ili ne, od ogromnog, a možda i presudnog
          Istočnoj Bosni krajem 1941. i početkom 1942.   – Pobogu, Tomo, šta vi ovde čekate?  značaja za fizički opstanak Srba na ovim pro-
          godine bio na svom vrhuncu, stotine i hilja-  Kada sam mu objasnio da ja tu živim i   storima. U svrhu širenja historijske istine, na
          de bošnjačkih izbjeglica pobjeglo je bez naj-  da nemam kuda da bežim, on ispruži kaži-  svima nama je da ovakve činjenice uvažavamo
          osnovnijih sredstava za život i spas potražio   prst desne ruke prema Brnjcu (planinska   i poklanjamo im pažnju kakvu zaslužuju.   n




         1  Branko Bokan, Prvi krajiški NOP odred, Vojnoizdavački i novinski   9  Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
         centar, Beograd, 1988. str. 35.                      ograd, 1991, str. 185.
         2  Adnan Jahić, “Zbivanja u Bosni i Hercegovini 1941. godine prema   10  Isto, str. 350.
         Hronici Mustafe Mulalića”, U: Zbornik radova Bosna i Hercegovina   11  Hercegovina u NOB II, Vojnoizdavački i novinski centar, Historijski
         1941, Novi pogledi, str. 176. (Izvor: Mustafa Mulalić, Hronika str. 121.)  arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 117.
         3  Hercegovina u NOB, knjiga II, Vojnoizdavački i novinski centar,   12  Isto, str. 636.
         Historijski arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 749-778.
                                                              13  https://www.ins.ba/bs/article/8687uz-salavate-je-na-ahiret-pre-
         4  Isto, str. 352-353.                               selio-prof-dr-safet-catovic
                                                              14  Max Bergholz, “Čudna šutnja – zašto nema spomenika za musli-
         5  https://avaz.ba/vijesti/bih/539952/na-badnje-vece-od-ustaskog-po-
         gubljenja-spasio-zivote-komsija-srba                 manske civilne žrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu?”,
                                                              U: Historijska traganja, br. 8, 2011, str. 116.
         6  Hercegovina u NOB II, Vojnoizdavački i novinski centar, Historijski   15  Isto, str. 123.
         arhiv Hercegovine, Beograd – Mostar, 1986, str. 754.
                                                              16  Adil Zulfikarpašić, Put u Foču, Godišnjak, Beč, 1957, str. 44-55.
         7  Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
         ograd, 1991, str. 121.                               17  Savo Skoko, Pokolji hercegovačkih Srba 1941, Stručna knjiga, Be-
                                                              ograd, 1991, str. 328.
         8  Ibrahim Kajan, Sjećanje Hasana Tanovića, Behar, br. 3, Zagreb, stu-
         deni-prosinac 1992. godine, str.10.                  18  Isto, str. 329.


                                                                                                    STAV 5/3/2020 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76