Page 73 - STAV broj 261

EŠIĆ: Empatija, možda prije svake druge. STAV: Čitala su Vas i podjednako Vas kao na predstavljanju moje knjige Prva ljubav
Ona je danas najugroženija, a najpotrebnija. pisca vole ondašnja djeca, njihova djeca i treći put, doživio da su mi na književnu
Ako dijete naučimo da suosjeća s brigom sada djeca njihove djece. Šta je zapravo večer došla dva roditelja kojima sam dav-
bubamare koja je izgubila svoje šare, pa se taj motorić, taj najjači motiv koji vas po- ne 1983. godine, kao dječacima, potpisao
rastužila, ako književni tekst u njegovom kreće da pišete tako dobro i opstajete svoju knjigu Rudarev kućerak. Donijeli su
malom srcu probudi tugu zbog ptice ko- tako dugo? te knjige koje sam im tada potpisao, dakle,
joj su razrušili gnijezdo, ili zečića koji ne EŠIĆ: Moja unutarnja potreba da podi- čuvaju ih još uvijek! Ali tu je samo poče-
može da pronađe majku, iz toga će se ra- jelim osjećanje, zapažanje, sliku, priču ili tak priče – poenta je u tome da su obojica
zviti sve druge univerzalne vrijednosti. I iskustvo, da to nekoga ko raste i otkriva doveli i po dvoje svoje djece da njima pot-
ljubav, i dobrota, i poštenje, jer će naučiti svijet obraduje, začudi, dotakne – da mu pišem novu knjigu. To je, za mene, ravno
da nije lijepo činiti drugom ništa što ne bi bude od koristi. Ako je tuga, da je makar nominaciji za najveću svjetsku nagradu.
želio da bude učinjeno njemu. A to je osno- prepolovim s nekim, ako je radost, da je Pa, možda, i više od toga.
va i suština dobrog odnosa među ljudima. udvostručim ili ustostručim. Sve lijepo,
Djeci je danas teško zadržati pažnju na bilo pametno i dobro što smisli i uradi bilo ko STAV: Kad već spominjemo nagrade, zna-
čemu što traži makar kakav napor. Okruže- na ovoj planeti za mene je općeljudska ko- mo da Vas i Vaše djelo nisu zaobilazile.
nje ih navikava da dobijaju uvijek sve, od- rist. A pisanje je (umjetnost uopće) jedan Dobili ste gotovo sve šta se u našoj ze-
mah i sad. Okruženje, naročito mediji koji od ljepših načina da se proljepša ovaj naš mlji i u regiji moglo dobiti za dječiju knji-
su u službi velikih i moćnih, da ne kažem nesavršeni svijet. Najjači motiv mi je, da- ževnost. Kako ih Vi doživljavate i šta Vam
upravljača svijetom, imaju zadaću da od kle, da se pronađe neka srodna duša i da znače društvena priznanja?
nas prave samo potrošače, što bezosjećaj- se u njoj probudi neko zaspalo zrnce do- EŠIĆ: Kada bih pisao i radio misleći na
nije, to bolje. Zadaća čitanja, i umjetnosti brote. Osjećam nekako da cijelog života nagrade, vjerovatno ne bih ni pisao ili bar
uopće, jeste da dijete usvoji istinu da nije ispisujem jednu knjigu – knjigu dobrote. ne bih u tom činu nalazio zadovoljstvo ka-
važno šta imaš nego šta znaš i osjećaš, da I kad sad razmišljam, na šta sam posebno kvo sve ove godine nalazim. Ali, isto tako,
nije važno šta imaš na sebi, nego šta imaš ponosan u tih pola vijeka? Možda baš na bila bi lažna skromnost kada bih rekao da
u sebi – u glavi i u duši. Jer to što imaš su- to trajanje. Prolaze godine, mijenjaju se nagrade ne znače ništa, da ne podstiču i ne
tra možeš izgubiti, pa da nemaš, a to što društvene okolnosti, smjenjuju se gene- “pušu pod krila”. Svakom ko se bavi bilo
znaš i što jesi neprolazna je vrijednosti i racije, a podjednako se vole i čitaju moje kojim poslom godi da mu se povremeno
uvijek je tvoje. knjige. U Boru sam, prije nekoliko godina, prizna umijeće, trud, vrijednost urađenog

STAV 5/3/2020 73