Page 79 - STAV broj 261
P. 79

kočevima bez kojih bi se i on skrunio.
                                                                               Ćerpičići od blata i slame već su potpuno
                                                                               rastočeni i na mjestima gdje su bili zidovi
                                                                               danas je ostala samo blatnjava brina. Po-
                                                                               lomljene grede, ostaci krovne konstruk-
                                                                               cije, kao kosti rasturenog dinosaurusovog
                                                                               skeleta, leže razbacane u blatu. Ondje gdje
                                                                               se nekad veliki hol sužavao vodeći prema
                                                                               krajnjim južnim sobama ostao je samo je-
                                                                               dan stub. Odmah do njega uspravno sto-
                                                                               ji jugozapadni ćošak kojem je najbolje ne
                                                                               prilaziti jer se svakog časa može skondr-
                                                                               ljati. Od soba otvorenih prema Miljackoj
                                                                               i Trebeviću nije ostala ni kvaka s vrata,
                                                                               tek zid od skrunjenih ćerpičića koji više
                                                                               podsjeća na među između dviju njiva.
                                                                               Ispod njega, u nekadašnjoj bašči, psi odga-
                                                                               jaju svoju djecu. Štenci, na čijim krznima
                                                                               šušti skorjelo blato, sunčaju se na tankim
                                                                               zračcima februarskog sunca. Najbolje ih
                                                                               je ostaviti na miru odmah, jer keruša na-
                                                                               teklih dojki ne voli strance i nahrnut će na
                                                                               vas svom silinom pasijeg bijesa. Pred nje-
                                                                               nim caklećim zubima, što štekću iza vaših
                                                                               leđa, pobjeći ćete kao nepozvan gost koji
                                                                               je provalio u tuđe dvorište. Bit ćete sretni
          Dakle, ne taj park, koji narod i dalje zove Hastahana,               kada protrčite kroz uski prolaz između li-
                                                                               mene improvizirane garaže i zida sljedeće
          mada mu je prije nekoliko godina vlast dodijelila ime                kuće. Dubokim uzdasima vraćajući dušu u
          poznatog bosanskog političara Nijaza Durakovića,                     tijelo, po ko zna koji put sami sebi preba-
                                                                               civat ćete zašto ste morali dolaziti ovamo
          već ova hastahana, čije ime nikad nije pisano velikim                i zašto baš vi morate obilaziti i voditi bri-
          slovom, izgrađena na Bentbaši, u podnožju Kovača,                    gu o onome od čega je svako digao ruke, i
                                                                               vlast i nevlast, i institucije i narod,.
                                                                                  Na kraju, dok budete vraćali dah, u
          ponad mjesta gdje Miljacka ulazi u grad i na kojem je                glavi će vam zasjati jedna slika na koju
          nekada stajala Isa-begova tekija, tu, poviše Vijećnice               prije niste obratili dovoljno pažnje. Proći
                                                                               ćete ispred naherenih taraba koje se sada
                                                                               protresaju od silovitog laveža keruše koja s
          i sve će se srušiti. Iznad taraba, s unutrašn-  Najbolje je ne ulaziti. Od bolnice sko-  druge strane nervozno korača kao da vam
          je strane, uzdigla se smrča, kao da svojom   ro da ništa nije ostalo. Pred čovjekom se   hoće dati do znanja, jednom za svagda,
          zelenom krošnjom hoće nadvisiti munaru   raskrečio još jedan potpuno razvaljen i   da je ovo njen prostor, njena kuća i njen
          u Ulici Nadmlini. Onamo, na desnoj stra-  srušen nacionalni spomenik bosanskoher-  dom. Opet ćete stati ispred ploče Komisije
          ni, iza limene garaže na kojoj stoji natpis   cegovačkih naroda. U blatu stoje tek tra-  za očuvanje nacionalnih spomenika. Pre-
          “Privatan posjed, zabranjen pristup”, a   govi nekadašnjeg zdanja, strče kao ostaci   letjet ćete pogledom po tlocrtu prizemlja,
          ispod telefonski broj, ipak postoji uski pro-  pokvarenih zuba u ustima začuđena star-  niz tekst s historijskim podacima o hasta-
          laz kroz koji, sudeći po tragovima u blatu,   ca. Onamo, ispod smrče je ostao dio zida   hani i zaustaviti ga na kraju na redovima
          prolaze tek psi.                  s nekoliko prozora. Podbočen je drvenim   ispisanim podebljanim crnim slovima. Tu
                                                                               piše: “Oštećenje, uništenje ili prisvajanje
                                                                               spomenika, kao i nedopušteno obavljanje
                                                                               istraživanja i drugih radova na spomeniku
                                                                               predstavlja krivično djelo.”
                                                                                  Aha! Tu smo. Ali, ko je kriv za ovaj i
                                                                               stotine drugih srušenih i uništenih nacio-
                                                                               nalnih spomenika širom zemlje. Koga pri-
                                                                               javiti i kome? Kadije kadijama? Vlast vlas-
                                                                               ti? Institucije institucijama? Vladu koja je
                                                                               po slovu zakona zadužena da vodi brigu o
                                                                               nacionalnim spomenicima? Prvog čovjeka
                                                                               vlade? Ministra kulture? Komšiju koji je
                                                                               improvizirao garažu od lima? Narod, ova-
                                                                               kav, sluđen? Sebe? Ili tu kerušu koja zlokob-
                                                                               no laje s druge strane taraba i koja u našem
                                                                               nacionalnom spomeniku odgaja svoja četiri
                                                                               sina, ili kćeri, svejedno je?    n


                                                                                                    STAV 5/3/2020 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84