Page 63 - STAV broj 203
P. 63

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Jedna od tajni uređenog svijeta


                                            NE ZNAMO ČEGA





                                            ĆEMO SE SJEĆATI






                                            Nikad ne znamo čega ćemo se sjećati. Ponekad se i iznenadimo.
                          Piše:             Mehanizam sjećanja nalik je na tankoćutan stroj koji se uključuje
                          Irfan HOROZOVIĆ   i isključuje na samo sebi poznat način i obasipa nas slikama
                                            uspomena za koje nismo svjesni da smo ih zapamtili






                  ad koračaš sjećanjem, dogodi   To je jedna od tajni uređenog svijeta.   na kom je bila kugla sve dok mu čitav mi-
                  se da stigneš u neki neprepo-  Više nego ikad, to je danas jasno. Pone-  nijaturni kvart nije ispao na dlan. S njim
                  znatljivi kraj. Tvoje je to sje-  kad poput bola.            je valjda ispao i snijeg. Jer snijega u kugli
         Kćanje, ali ništa u njemu ti nije     – Ko si? – ponekad se pitamo.   više nije bilo. Ništa više nije bilo u kugli.
          poznato. Kao jedan od onih snova kojeg   – Odakle si?                   Rasrdili su se otac i majka, ali, ruku
          nikad nismo znali sami sebi objasniti.  – Šta si čitao?              na srce, nije to dugo trajalo.
            Možda zato što vjerujemo da su sno-  – Šta si učio?                   Potom se u kući pojavio sat. Sat koji
          vi objašnjivi. Novovjeki psihoistraživa-  – Šta si vidio?            je zvučno kucao, a u određenim trenuci-
          či ostavili su u svemu tome svoj vidljivi                            ma gotovo bi zagalamio tako da se čuo u
          trag. I smutnju da ćemo jednostavno pro-  Vidio sam sve što jesam.   čitavoj kući.
          tumačiti događaje što su se zbili u noći.  Vidio sam sve što znam.      Izgledalo je da će od bijesa spasti nje-
            Neki miris, okus, dodir, osjet, čak   Tako odgovaram sam sebi.     gova metalna kapa.
          i stvar mogu nas vratiti u svijet koji je   I uskoro više nisam siguran jesam li   Budilnik.
          posve naš i u kojem smo zaista svoji. Ne   zadovoljan svojim još davno smišljenim   Vekerica.
          razmišljamo o svojim postupcima jer su   odgovorom.                     Nijednog se drugog imena ne mogu
          oni instinktivno precizni. Ispravni. Tačni.                          sjetiti.
            Zaista, nikad ne znamo čega ćemo   Ljudi čije sudbine dodiruju našu osta-  Brat ga je odnio u naš mali voćnjak
          se sjećati. Ponekad se i iznenadimo.   ju duboko povezani s nama. I kad nam   i pažljivo rastavio. Želio je saznati kako
          Mehanizam sjećanja nalik je na tanko-  nisu rod – rod su nam.        se sve to događa. Tako sam ga i zatekao:
          ćutan stroj koji se uključuje i isključu-  A u istinskoj rodbini može se vidjeti   s otvorenim satom u kojem se lijepo vi-
          je na samo sebi poznat način i obasipa   čitav svijet.               djelo kako njegovo metalno srce kuca i
          nas slikama uspomena za koje nismo   Makrosvijet.                    mnogo nekih minijaturnih točkića koji
          svjesni da smo ih zapamtili. Da, postoje   Mikrosvijet.              se pokreću u svom poslu.
          u nama. Brojne uspomene su zapisane.                                    Bio je tad sasvim mali dječak. A izgle-
          Postoje u nama. Dio su nas. Znamo to   Ponekad su najveće životne odluke   dao je tako zamišljeno i zaneseno zadubljen
          svi. Naravno.                     sadržane u sasvim malim uspomenama.   u proces koji je upravo gledao. Kao da je
            Tako je nastala i Proustova esejistič-  Najmoćnije potaknuće ipak je kraj. Tra-  naslućivao kako se sve to zapravo odvija.
          ka imaginacija o kolačiću iz djetinjstva,   gični kraj. Tu je sabran sav svijet. I na-  Sad, dok razmišljam o njegovu životu,
          kog su kasnije svi poredili sa svojim fas-  ročito jasan onaj njegov dio koji nas bilo   o svemu što je činio (i kad je rastavljao i
          cinacijama. Jedan italijanski režiser s   koji način dodiruje.       kad je sastavljao), te mi se slike javljaju
          kobasicom, neko s pokošenom travom,   U djetinjstvu, sjećam se, moj mlađi brat   u svijesti i objašnjavaju gotovo sve što se
          mnogi s mirisom mora...           pasionirano je rastavljao stvari. Vidio sam   kasnije događalo.
            Zagledani u ono što se događa, ni-  ga, jednog dana, ispod naše kruške s ku-  Sve što je činio u životu.
          kad ne vidimo što je iza toga. Ne vidimo   glom koju je otac dobio na poklon ili do-  I sve što mu se događalo.
          uzrok. Niti uzročnika.            nio s nekog putovanja. Nazirao se u kugli   Ili se to meni samo čini.
            Naše su uspomene uvijek dio nečijih   neki dio grada kao na trodimenzionalnoj
          uspomena. I kad to znamo i kad ne zna-  razglednici. Nekog nepoznatog grada. Kad   Snijeg pada kao nikad.
          mo. Čak su i dio uspomena onih koje ne   bi kuglu stresao, na grad bi počeo padati   I  metalno  srce  svijeta  spokojno
          poznajemo i za koje nikada nismo čuli.  snijeg. Zato je uzeo nožić i izrovao podnožje   kuca.       n


                                                                                                   STAV 24/1/2019  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68