Page 63 - STAV broj 203
P. 63
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Jedna od tajni uređenog svijeta
NE ZNAMO ČEGA
ĆEMO SE SJEĆATI
Nikad ne znamo čega ćemo se sjećati. Ponekad se i iznenadimo.
Piše: Mehanizam sjećanja nalik je na tankoćutan stroj koji se uključuje
Irfan HOROZOVIĆ i isključuje na samo sebi poznat način i obasipa nas slikama
uspomena za koje nismo svjesni da smo ih zapamtili
ad koračaš sjećanjem, dogodi To je jedna od tajni uređenog svijeta. na kom je bila kugla sve dok mu čitav mi-
se da stigneš u neki neprepo- Više nego ikad, to je danas jasno. Pone- nijaturni kvart nije ispao na dlan. S njim
znatljivi kraj. Tvoje je to sje- kad poput bola. je valjda ispao i snijeg. Jer snijega u kugli
Kćanje, ali ništa u njemu ti nije – Ko si? – ponekad se pitamo. više nije bilo. Ništa više nije bilo u kugli.
poznato. Kao jedan od onih snova kojeg – Odakle si? Rasrdili su se otac i majka, ali, ruku
nikad nismo znali sami sebi objasniti. – Šta si čitao? na srce, nije to dugo trajalo.
Možda zato što vjerujemo da su sno- – Šta si učio? Potom se u kući pojavio sat. Sat koji
vi objašnjivi. Novovjeki psihoistraživa- – Šta si vidio? je zvučno kucao, a u određenim trenuci-
či ostavili su u svemu tome svoj vidljivi ma gotovo bi zagalamio tako da se čuo u
trag. I smutnju da ćemo jednostavno pro- Vidio sam sve što jesam. čitavoj kući.
tumačiti događaje što su se zbili u noći. Vidio sam sve što znam. Izgledalo je da će od bijesa spasti nje-
Neki miris, okus, dodir, osjet, čak Tako odgovaram sam sebi. gova metalna kapa.
i stvar mogu nas vratiti u svijet koji je I uskoro više nisam siguran jesam li Budilnik.
posve naš i u kojem smo zaista svoji. Ne zadovoljan svojim još davno smišljenim Vekerica.
razmišljamo o svojim postupcima jer su odgovorom. Nijednog se drugog imena ne mogu
oni instinktivno precizni. Ispravni. Tačni. sjetiti.
Zaista, nikad ne znamo čega ćemo Ljudi čije sudbine dodiruju našu osta- Brat ga je odnio u naš mali voćnjak
se sjećati. Ponekad se i iznenadimo. ju duboko povezani s nama. I kad nam i pažljivo rastavio. Želio je saznati kako
Mehanizam sjećanja nalik je na tanko- nisu rod – rod su nam. se sve to događa. Tako sam ga i zatekao:
ćutan stroj koji se uključuje i isključu- A u istinskoj rodbini može se vidjeti s otvorenim satom u kojem se lijepo vi-
je na samo sebi poznat način i obasipa čitav svijet. djelo kako njegovo metalno srce kuca i
nas slikama uspomena za koje nismo Makrosvijet. mnogo nekih minijaturnih točkića koji
svjesni da smo ih zapamtili. Da, postoje Mikrosvijet. se pokreću u svom poslu.
u nama. Brojne uspomene su zapisane. Bio je tad sasvim mali dječak. A izgle-
Postoje u nama. Dio su nas. Znamo to Ponekad su najveće životne odluke dao je tako zamišljeno i zaneseno zadubljen
svi. Naravno. sadržane u sasvim malim uspomenama. u proces koji je upravo gledao. Kao da je
Tako je nastala i Proustova esejistič- Najmoćnije potaknuće ipak je kraj. Tra- naslućivao kako se sve to zapravo odvija.
ka imaginacija o kolačiću iz djetinjstva, gični kraj. Tu je sabran sav svijet. I na- Sad, dok razmišljam o njegovu životu,
kog su kasnije svi poredili sa svojim fas- ročito jasan onaj njegov dio koji nas bilo o svemu što je činio (i kad je rastavljao i
cinacijama. Jedan italijanski režiser s koji način dodiruje. kad je sastavljao), te mi se slike javljaju
kobasicom, neko s pokošenom travom, U djetinjstvu, sjećam se, moj mlađi brat u svijesti i objašnjavaju gotovo sve što se
mnogi s mirisom mora... pasionirano je rastavljao stvari. Vidio sam kasnije događalo.
Zagledani u ono što se događa, ni- ga, jednog dana, ispod naše kruške s ku- Sve što je činio u životu.
kad ne vidimo što je iza toga. Ne vidimo glom koju je otac dobio na poklon ili do- I sve što mu se događalo.
uzrok. Niti uzročnika. nio s nekog putovanja. Nazirao se u kugli Ili se to meni samo čini.
Naše su uspomene uvijek dio nečijih neki dio grada kao na trodimenzionalnoj
uspomena. I kad to znamo i kad ne zna- razglednici. Nekog nepoznatog grada. Kad Snijeg pada kao nikad.
mo. Čak su i dio uspomena onih koje ne bi kuglu stresao, na grad bi počeo padati I metalno srce svijeta spokojno
poznajemo i za koje nikada nismo čuli. snijeg. Zato je uzeo nožić i izrovao podnožje kuca. n
STAV 24/1/2019 63