Page 47 - STAV broj 392

APOKRIFNI FRAZARIJ

Vidio sam je kao ženu

UČITELJICA ŽIVOTA

Koliko sam često slušao latinske izreke. Na časovima latinskog
u gimnaziji. Potom u raznoraznim prilikama. Naročito kad se
novopečeni političari raspištolje. Znanjem naravno. Daleko im kuća
Piše: bila. A ja sam o magistri vitae uvijek razmišljao s nekom nježnošću.
Irfan HOROZOVIĆ

e znam kako smo došli do tog da im se riječi u gramatičkom smislu slažu Nikad nije govorila šta joj se dogodilo.
razgovora. Rijetko smo se viđa- (u rodu, broju i u padežu, kao što je i red). Babariba Bordeliana. Nije teško pretpo-
li u životu, ali pamtim da smo I, neka mi Ciceron oprosti, ali ja zapra- staviti da je to bila neka vrsta kraja svi-
Nzajedno išli u Gimnaziju u ono vo vidim nekoliko žena u svom životu od jeta za nju. Iako nije o tom govorila, sve
davno doba. kojih bi se svaka, na svoj način, mogla zva- što je dalje činila vodilo ju je u nepozna-
Mislim da sam ga vidio i godinama ti učiteljica života. Posebno su mi u ovom to. Vidio sam je jedno jutro u razgovoru
kasnije, na zidinama tvrđave Kastel, kad trenutku bliske dvije žene iz mladosti. s dva-tri momčića. Ogrtač ju je svakog
se mnoštvo ljudi okupilo da vidi konačni Jedna je nesumnjivo Magistra vitae. trenutka otkrivao, a i modrice na njoj
kraj u potresu teško oštećene građevine. Druga Učiteljica života. Van svake govorile su svoje.
Trenutak u kom smo gledati sraz pretvo- sumnje. Možda su te modrice progovorile. Je-
rio se u oblak dima, a naša šutnja u još Ne znam jesu li primijetile među gi- dan se momčić razočarano udaljio.
veću šutnju. mnazijalcima Cicerona ili ih to nije za- – Zar da moj život počne ovako, u nekoj
Godinama kasnije, najednom, vidje- nimalo, ali znam da je iz te generacije rupi koja je bila barutana ili šta ja znam...
li smo se na ulici, ispred otvorenih vrata kasnije nastalo nekoliko karikaturalnih Ona ga je gledala sa sažaljenjem i ra-
i ušli zajedno u gostionicu. Slučajnost? cicerona, karikaturalnih ali uspješnih po zumijevanjem. I ništa nije rekla. Ne znam
Možda, iako ja u slučajnosti ne vjerujem. mjerilima koja su to tako cijenila. Ruku koliko je sve to trajalo, ali jednom sam
– Historia est magistra vitae. na srce, tako je valjda oduvijek. prošao kroz Kastel kao što sam to oduvi-
– Znam i ja. Jedan iz mog kraja na- Magistra vitae se zvala Dragojla. I to jek činio i vidio da je njena uređena izba
pisao je knjigu Povijest est... To je valjda mi je bilo neobično jer nikad ranije nisam prazna. Sve je bilo otvoreno i zavjesom
isto ili slično. čuo to ime. Došla je kao zamjena našem se igrao vjetar.
– Tako je kako je. starom profesoru latinskog jezika. Ne sje- Nestala je. I nikad više ništa nisam
– Od svega sam zapamtio još jednu ćam se je li bio bolestan ili je u pitanju čuo o njoj.
Penis bonus pax in domus. Ukoliko sam neko drugačije odsustvo. Uglavnom za
dobro rekao... to vrijeme što ga je zamjenjivala svi smo Jedanput sam na ulici sreo Dragojlu.
– Jesi. Tako je pisalo u Klubu gimna- se zaljubili u nju. – Ne znam gdje ćemo ovog ljeta...
zijskih pušača. Velikim raznobojnim Čini se da je i ona bila toga svjesna. – Na Lastovo. To je čudo, vidjet ćeš.
slovima. I nije to, zbog dima, bilo uvijek Zračila je svojom ljepotom i znanjem. Tako je i bilo. Rijetko su kao tad naše
moguće pročitati. Možda je i predavanja smatrala nekom djevojčice bile sretne, na tom usamljenom
– Nisi valjda Ovid? vrstom umjetnosti, jer bila je prijatelji- otoku providnog mora gdje smo viđali
– Ne, Virgilije. Tamo otkud sam vole ca muza i poznavala je što su one znale. nevjerovatne ribe.
malo zaokrenuti. Ipak, koliko se sjećam trenutaka razgo- Solitudo.
Koliko sam često slušao latinske izreke. vora, pitanja bi najviše probudila u njoj Žena i ja smo otišli na izlet u stari
Na časovima latinskog u gimnaziji. Po- kad su bila o slikama i skulpturama, te grad. Grad je izgledao kao usvrdlan iz-
tom u raznoraznim prilikama. Naročito glazbi i pozornici. Ozarila bi se. među bregova. Motrio je na nas svojim
kad se novopečeni političari raspištolje. Niko nije znao kako se zaista zove dimnjacima. Nije bilo gostionice. Kad
Znanjem naravno. Daleko im kuća bila. Babariba. Najednom je došla i naselila smo sišli u luku ispred nas je stajao mali
A ja sam o magistri vitae uvijek raz- se u tvrđavi u nekoj vrsti improvizirane ribarski brod. Dva stara prijatelja upra-
mišljao s nekom nježnošću. prostorije. To je bila njena kuća. Njen vo su došli s mora. Bogat ulov bio je više
I vidio sam je kao ženu. stan. Tu je bio, naravno, krevet, koji se nego vidljiv.
Razmišljam o tome danima. Potpuno mijenjao od trenutka do trenutka. Ovisi Kad smo im ispričali šta tražimo,
na drugim stazama od onih na kojima je o dosjetljivosti trenutka ili bistrini nje- pozvali su nas na ručak. Što nije bilo iz
svoju legendarnu rečenicu izgovorio Ci- nog posjetioca. A posjetioci su bili česti. mora, bilo je iz vrta. A i vino je govorilo
ceron. Mogao je kazati i drukčije. Učitelj I gotovo nikad nisu dolazili ponovo. Kao svoju priču. Jedan od najslađih ručaka u
života, naprimjer, ali govornici uvijek vole da je to bilo pravilo. životu. n

STAV 9/9/2022 47