Page 59 - STAV 62 12.05.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Ima l’ jada k’o kad nad Harlem akšam pada

PA TI NE POLUDI

Ostavljajući za sobom posljednje blokove bolnice na Randall
Islandu, pomislih ko li je sve unutra i zbog čega, zašto je neko
puk’o, zašto je čovjek tako komplicirano sastavljen, zašto
se ludilo na jednom dijelu otoka prodaje po basnoslovnim
cijenama, a na drugom drži iza rešetaka

Piše:
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA

o nije osjetio gužvu u njujorškoj raspakuje. A ja gledam i gledam, posma- Urličući uglas “Mamaaaaaaa”, nabra-
podzemnoj željeznici za vri- tram dok mogu, dok kriteriji ne padnu li smo kao nikada u životu, pretrčavajući
jeme “rush houra”, kad se svi i zasićenost viđenim ne otupi sva čula. dvjestotinjak metara kao da je riječ o borbi
Kvraćaju kućama nakon napor- Nakon dosta vremena, padoh. Pregle- za zlatnu olimpijsku medalju. Kad smo
nog dana na poslu, ne zna šta je gužva. dao sam ovlaš skoro hiljadu radova, ono došli do Bolničke ulice, počesmo padati
Ima gradova u kojima je gužva brojčano što je zapalo za oko – zapalo je; raspitao i posrtati. Trebalo je vremena da dođemo
veća, ali nigdje nema toliko mrzovoljnih sam se o pokojem detalju koji mi je pri- sebi, a sutradan smo u razredu raji pričali
faca i ljudi koji bi najradije izvadili bacač vukao pažnju. Rijeka ljudi povlačila me da smo pokraj bolnice vidjeli vukodlaka.
plamena i spalili sve oko sebe. kroz potpuni vizualni haos, svi stilovi u Ostavljajući za sobom posljednje blo-
Gledajući da me ko ne oleši zbog even- historiji umjetnosti smjenjivali su se, ni- kove bolnice na Randall Islandu, pomi-
tualnog dodira rukavom, izvlačim se i kakve logike ni pravila. Totalno ludilo. slih ko li je sve unutra i zbog čega, zašto
istrčavam na 86. ulicu. Ubrzo stižem do Iscrpljen i željan zraka, izađoh. Kre- je neko puk’o, zašto je čovjek tako kom-
muzeja “Guggenheim”, odakle je shuttle nuo sam ka pješačkom mostu koji je vodio plicirano sastavljen, zašto se ludilo na jed-
vozio raju na ovogodišnji “Frieze Art prema Manhattanu. Odjednom se ispred nom dijelu otoka prodaje po basnoslovnim
Fair” sajam umjetnosti. Ugurah neka- mene stvori poznata institucija na koju cijenama, a na drugom drži iza rešetaka.
ko kosti. Bus se provlačio kroz zgusnu- sam bio posve zaboravio. Bolnica za teške “Psihijatrijska” jeza počela me na-
ti saobraćaj, pa preko mosta ka Randall mentalne bolesnike, neka vrsta sarajev- puštati dok sam prelazio preko mosta.
Islandu, jednom od nekoliko otoka usred skog Jagomira puta deset, zapljusnu me Istočni Harlem nije baš veseo dio gra-
East Rivera. Sajam se ondje održava već svojom pojavom. Na sve strane bodljika- da, na sve su strane tzv. “projekti” (na-
nekoliko godina. Na ledini montiraju va žica i visoke ograde. Iz prozora izbija- selja koja je za sirotinju izgradio NYC
ogromnu sala u koju nabiju više stoti- la je neka teška žuta svjetlost, sumorna i Housing Authority). Kriminala ima k’o
na galerija. Zatim počne drama. Sjate tegobna. Bolnicu sam pažljivo osmotrio, pljeve. Sjetih se filma Warriors i opet me
se galeristi i posjetioci iz cijelog svijeta, nije bilo nijednog prozora bez rešetki, uhvati strah. Na sve strane loša rasvjeta,
uglavnom ljudi dubokih džepova gladni debelih kao da se unutra drže lavovi, a po pet-šest momaka stoje ispred zgrade
umjetnosti, najčešće nečega što dobro ide ne ljudi. Bio sam sam na stazi, polahko i puše nešto. Sve je izgledalo kao poče-
uz kauč ili pak onoga što će se dogodine koračao. Odjednom osjetih nešto što ni- tak filma u kojem se glavni junak probi-
prodati za dvostruko veće pare. Bude, sam još od osnovne škole. ja kroz razne bande i pokušaje ubistava
naravno, i dobre umjetnosti, ali u pan- Feđa, Nedim i ja vraćali smo se kući dok ne dođe do slobode na drugom kraju
demoniju koji obuzme svjetinu teško je s Emirovog rođendana. Imali smo devet grada. Hodao sam ubrzano od bloka do
bilo šta razaznati. godina. Ne znam kako su nas starci uopće bloka, od lampe do lampe, u svakom pro-
Izbacilo nas je kod ulaza pred ko- pustili da idemo pješke skroz do Koše- lazniku vidio potencijalnog kriminalca.
jim se gurala gomila gladna umjetnosti. va i nazad. Bilo je oko jedanaest uvečer. A onda, kao da sam popio neku pilulu,
Tekstirao sam prijatelja koji me pozvao Kretali smo se pokraj bolničke ograde iza sve prođe. Shvatio Bošnjo da ukradeni
da budem gost galerije. Zamolio sam ga koje je raslo gusto žbunje puno smeća i novčanik i telefon nisu smak svijeta. Sje-
da me ubaci preko štele da se ne moram koječega. Uhvatio nas je strah. Pokuša- tio se rovova i granata, razbacanih leševa,
gurati s masom (i ovdje štela vrti gdje vali smo ga razbiti nekom šupljom pri- trčanja kroz kišu metaka, minskih polja
burgija neće). Našli smo se i izgrlili, a čom, ali nije bilo pomoći. I kao u nekom i paljenja tenkovskih motora na drugoj
zatim upadosmo u grotlo. filmu strave i užasa, iza ograde se poja- strani livade.
Umjetnosti ko pljeve, na sve strane vio zombi u bolničkoj pidžami na pruge Osjetih se odjednom sigurno u istoč-
rade telefoni, kupuje se, prodaje, pakuje, i urliknuo: “Buuuhahahaha!” nom Harlemu, usred mraka. n

STAV 12/5/2016 59