Page 43 - STAV broj 238

godina starija sestra Nermina Horozović. žrtvama masakra bio je i Elvir Kararić.
“Sinu Nerminu je metak razvalio usta...”, Kao 16-godišnjak, ujedno je najmlađa
svjedočio je otac ubijene djece. Masovne žrtva toga masakra. Na toj su lokaciji ek-
zločine nad bošnjačkim civilima u Zecovi- shumirani njegovi posmrtni ostaci. Dio
ma počinila je Rasavačka četa 6. bataljuna Bošnjaka i Hrvata ipak je uspio ostati na
43. motorizirane brigade Vojske SrRBiH. području općine i nakon što su srpske
Komandant čete bio je Dušan Milunić. Sje- snage zauzele njezin cjelokupni teritorij
dište čete, kao i rezervnoga sastava policije, krajem ljeta 1992. godine. Velika većina
bio je u prostorijama Mjesne zajednice Ra- njih, ugrožena i diskriminirana, bila je
savci. Komandant rezervnoga sastava po- osuđena na borbu za preživljavanje. No,
licije bio je Radomir Stojnić zvani Grom. i dalje je bilo zločina nad djecom i malo-
Po završetku operacije zauzimanja po- ljetnicima preostalih Bošnjaka i Hrvata na
dručja Brda, odnosno sela na lijevoj obali području općine Prijedor. Uoči nove go-
Sane, Radio Prijedor objavio je da je palo dine u Volaru je ubijen 14-godišnji Stipo
“ustaško fundamentalističko uporište” i da Tukerić. U istom selu pronađeni su nje-
je to veliki uspjeh srpske vojske. Novinari govi posmrtni ostaci.
Radio Prijedora nisu našli za shodno izvi- Jedan od najupečatljivijih “slučaje-
jestiti i o ubijenoj djeci, maloljetnicima ili va” onih koji su ostali bio je slučaj grupe
drugim civilima. Pet dana nakon početka kozaračkih Bošnjaka koji su se krili u ze-
napada najavljen je nastavak “čišćenja” sela municama na Kozari od pada Kozarca do
na lijevoj obali. Pojedince koji su bježali od proljeća 1993. godine. Dakle, preživjeli su
“čišćenja” srpski su vojnici zarobili i odveli zimu na planini i bili stalno izloženi život-
na komandno mjesto u Miskoj Glavi, jedno noj opasnosti jer su srpske vojne i policij-
u nizu mjesta nezakonitih zatočenja civi- ske strukture konstantno “pretresale teren”
la. Neki su zatočenici nakon zlostavljanja Čaušević. Emirovo tijelo bit će prebačeno u potrazi za “preostalim ekstremistima”,
ondje i ubijeni. u Rakovčane i ekshumirano. Prebačeno je “mudžahedinima” ili “ustašama”, kako su
Kao mjesto “nestanka” 17-godišnjega i mrtvo tijelo 17-godišnjega Edina Čauše- srpski nacionalistički mediji nazivali Boš-
Edina Siječića navodi se Miska Glava. Ka- vića, ubijenog u rodnim Hambarinama, a njake i Hrvate. Tek u prvoj polovini 1993.
snije ekshumacije na lokalitetu masovne ekshumiranog u Rizvanovićima. U Rav- pronađene su zemunice i civili u njima. Svi
grobnice Redak potvrdit će da je tu i ubijen. skoj, gdje je bio u bijegu nakon “čišćenja” su ubijeni, a među njima 12-godišnja Ma-
“Čišćenje” lijeve obale Sane nastavljeno je njegova sela, ubijen je 17godišnji Edis Eju- ida Bašić i 15-godišnji Enver Bašić i Ar-
istovremeno kada su preživjeli odvedeni pović iz Hambarina. min Jakupović. Maidini posmrtni ostaci,
u logore i druga mjesta zatočenja. Almir Prilikom napada na sela lijeve obale za razliku od Enverovih i Arminovih, koji
Redžić i Midhet Salihović ubijeni su u Sane mnogi maloljetnici odvedeni su u još uvijek nisu pronađeni, ekshumirani su
Čarakovu u 15. godini života. Tu su ek- prijedorske logore. Jedna grupa maloljet- na lokalitetu Bešića poljana.
shumirani njihovi posmrtni ostaci. Naj- nika odvedena je u Keraterm. Nedžad Ka- Nekoliko mjeseci nakon masakra na
mlađe žrtve u posljednjoj fazi “čišćenja” dirić, Amir Karagić, Nihad Avdić i Sakib Kozari te stalnih napada na imovinu pre-
lijeve obale bila su braća Vahid i Namir Pašić, sva četvorica rođena 1976, ubijeni ostalih Bošnjaka u Prijedoru nastavljeni su
Redžić. Trogodišnji Namir i osmogodiš- su, kako je navedeno, 23, odnosno 25. srp- zločini nad djecom i maloljetnicima boš-
nji Vahid ubijeni su u Čarakovu. Tijela te nja 1992. u tom logoru. Datum njihova njačke i hrvatske nacionalnosti. Tijekom
djece ekshumirana su na prijedorskom ubojstva implicira da su žrtve masakra u kolovoza 1993. u prijedorskom predgrađu
groblju Pašinac. prostoriji br. 3, kada je 24. srpnja ubijeno Puharska ubijen je 17-godišnji Elvedin
više od 160 zatočenika. Sakibovi i Amirovi Mešić. U selu Ćela u lipnju 1994. ubijen
KOZARSKE ZEMUNICE posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim je 15-godišnji Krešimir Pranjić. Tijekom
Maloljetnici iz tih sela ubijani su u grobnicama Jakarina kosa i Stari Kevljani, i nakon počinjenja ratnih zločina civili, od
drugim dijelovima prijedorske općine. U a Nedžadovi u Tomašici. čega najviše djeca, žene i starci, deportira-
prijedorskom predgrađu Tukovi ubijen je Iz logora Trnopolje 21. kolovoza 1992. ni su u srednju Bosnu. Maloljetnici nisu
17-godišnji Samir Karagić iz Rizvanovića. izvedeno je oko 200 zatočenika. Interven- bili sigurni ni u izbjeglištvu. Nakon što je
Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u tni vod prijedorske policije zaustavio ih s obitelji protjeran iz Prijedora, 15-godiš-
Tomašici. U istom mjestu ubijeni su 15-go- je na lokaciji Korićanske stijene, gdje su nji Anel Ališić poginuo je 11. srpnja 1993.
dišnji Jasmin Karagić i 16-godišnji Emir postrojeni na rub litice i strijeljani. Među u izbjeglištvu u Travniku. n

STAV 26/9/2019 43