Page 38 - STAV broj 238

DRUŠTVO

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

emorijalnim maršem u duži-
ni od 30 kilometara, učenjem
Fatihe i polaganjem cvijeća u
Morganizaciji Saveza logoraša
u BiH, Medžlisa IZ Vlasenica i članova
porodica 21. septembra obilježena je 27.
godišnjica stradanja Bošnjaka u logoru
Sušica u Vlasenici.
Kroz ovaj logor prošlo je osam hi-
ljada zarobljenih Bošnjaka iz Vlasenice
i okolnih mjesta, a 1.600 ih je ubijeno.
Broj ubijenih veći je jer su mnogi orga- 27 godina od
nizirano odvedeni iz logora i ubijeni na
lokalitetu Han-Ploče. Na tom mjestu ma- zločina nad
sovnim egzekucijama ubijeno je više od
hiljadu logoraša. Logoraši u Sušici su u Bošnjacima
periodu od maja do septembra 1992. go-
dine svakodnevno bili izloženi torturi
različitog tipa: fizičkom mučenju, psi- Vlasenice
hičkom maltretiranju, raznim oblicima
seksualnog zlostavljanja, silovanju i na
kraju su ubijani.
STRAVIČNA ISKUSTVA PREŽIVJELIH MNOGE ŽENE KRIJU,
ŽRTAVA LOGORA SUŠICA
vezli ovdje, tu je ostao i nikad ništa ni- ALI JA NE MOGU
Mejra Mejrić provela je u logoru Su-
šica šest dana s troje maloljetne djece. U
logoru joj je ubijen suprug Muharem, čije
kosti nikad nije pronašla.
“Bili smo kući, došli kući, pokupili
mene i djecu. Muža su poslije našli i do-
smo saznali niti smo ga više vidjeli. Ništa
za njega ne znamo. Kćerke blizanke su
imale po deset godina, a sin osam. Onda DA KRIJEM
smo ovdje morali izaći da se potpišemo
da se nikada nećemo vratiti i tako su onda
nas pustili do Kladnja. Onda se snalazi
kako znaš. Najgore je bilo kada su izvo-
dili muškarce u ovu jednu malu kućicu “Tukli su nas, silovali su žene, šutali nogama, kundacima su tukli.
i tukli ih. Čuli su se jauci, zapomaganje.
Tih šest dana, koliko smo bili, činilo se Mušku djecu su u jedan stroj redali, a žensku u drugi, žene u treći, i
kao vječnost. Niti smo jeli kako treba niti na svako dijete, na svaku majku. Svaki je metak bio okrenut u nas,
pili. Zadnji dan kada smo izašli uzeli su
nam sve što smo novca imali, natjerali u Vlaseničane, u žene, vlaseničku djecu. Mnogo su tukli, silovali
nas da se potpišemo da se nikad nećemo
vratiti u Vlasenicu i strpali u autobus”, žene. Mnoge žene kriju, ali ja ne mogu da krijem. Bila sam ovdje,
priča Mejra. preživjela sam, ali da sam živa, ne vjerujem. Krivo mi je na naše
Sultanija Patković provela je u logoru
Sušica 40 dana s dvoje maloljetne djece. komšije Srbe, sad kažem četnike, jer su oni najviše zla nanijeli i
“Tukli su nas, silovali su žene, šuta- uradili”, svjedoči Sultanija Patković
li nogama, kundacima su tukli. Mušku
djecu su u jedan stroj redali, a žensku u
drugi, žene u treći, i na svako dijete, na su oni najviše zla nanijeli i uradili”, svje- ubistava. Bio je ovdje jedan stub A, tu
svaku majku. Svaki je metak bio okrenut doči Sultanija Patković. su četvericu ubili, gulili, klali. Mnoge su
u nas, u Vlaseničane, u žene, vlasenič- Hilmo Hurić kaže da su zarobljeni u vodili u SUP i ispitivali, neke dovodili
ku djecu. Mnogo su tukli, silovali žene. logoru Sušica mučeni na najsvirepije na- iz SUP-a. Odvodili su ljude na lokaciju
Mnoge žene kriju, ali ja ne mogu da kri- čine, a u logoru mu je ubijen sin. Debelo Brdo, gdje su ih ubijali. Odvajali
jem. Bila sam ovdje, preživjela sam, ali “Ovdje sam proveo 26 dana, to je bilo su žene, vodili ih, silovali. Bio mi je sin
da sam živa, ne vjerujem. Krivo mi je na 260 godina, tih 26 dana. Bilo je svega, ovdje, ali nema ga. Ništa još ne znamo”,
naše komšije Srbe, sad kažem četnike, jer odvođenja, mučenja, ubijanja, vođenja, rekao je Hilmo Hurić, koji je nakon 26

38 26/9/2019 STAV