Page 37 - STAV broj 238

“Krhotine ručne bombe zarile su se Zehri Turjačanin u lijevu
nogu. Odjeća na njoj se zapalila i plamen je stao peći kožu.
Vidjela je kako se i drugim ljudima u kući zapalila odjeća, kako
se pretvaraju u žive buktinje. Čuli su se jauci i krici. Zehra
Turjačanin je čvrsto zatvorila oči i uspjela je pobjeći kroz mali
otvor od oko 65 centimetara ispod metalnih garažnih vrata. U
dodiru sa usijanim gvožđem zadobila je teške opekotine na
rukama i šakama koje su rezultirale trajnim oštećenjem”

unakrsnom ispitivanju je objasnila da voj- može ponovo obići niti odvesti u bolnicu
nicima nije rekla istinu o tome što joj se jer je muslimanka. Zehra Turjačanin je u
dogodilo jer se bojala da bi je mogli mu- toj kući ostala 11 dana, a starice su joj vi-
čiti. Molila je vojnike da je ubiju jer tako dale rane kiselim mlijekom.”
opečena nema kud. U komandi se jedan “Jedanaestog dana, nakon što ju je mla-
mladi srpski vojnik smilovao na nju i sa- di vojnik upozorio da je traži Milan Lukić
krio je u kući preko puta u kojoj su živjele i da više nije bezbjedna, Zehra Turjačanin
četiri starice.” je otišla iz kuće u kojoj su živjele starice.
Nakon što se pročulo da je preživjela pa-
Turjačanin je rekla da je Milan Lukić u jed- BIJEG U SLOBODU ljevinu, Milan Lukić je ponudio nagradu
noj obližnjoj kući zapalio više od 70 osoba.” “Svjedokinje VG035 i VG119 su izjavi- onom ko mu kaže gdje je Zehra Turjačanin.”
“Nakon što je obišla tri kuće, Zehra le da se ujutro 28. juna 1992. u blizini spa- “Zehra Turjačanin je provela četiri
Turjačanin je otrčala u komandu srpske ljene kuće na Bikavcu u vazduhu osjećao dana u jednoj drugoj kući. Potom je kre-
Teritorijalne odbrane u hotelu ‘Bikavac’. stravičan zadah spaljenog ljudskog mesa. nula u Okruglu, gdje je stigla nakon deset
Tamo je zatekla dva vojnika, kojima je re- U jednoj od pismenih izjava svjedokinja sati hoda. U Okrugloj je zatekla svjedo-
kla da se u njenoj kući dogodila nesreća VG119 navela je da je vidjela ‘lobanje i tijela kinju VG094, koja je njeno stanje opisala
sa plinskom bocom i da se tako opekla. U kako se puše’. Svjedokinja VG094 nije se kao ‘strašno’. Obišao ju je i jedan ljekar, ali
sjećala da je sa svjedokinjom VG119 proš- joj je rekao da joj ne može dati lijekove jer
“Jedanaestog dana, nakon što la pored spaljene kuće, dok je u jednoj od su mu potrebni za vojnike. U Okrugloj je
svojih pismenih izjava navela: ‘Kad smo
ostala četiri dana, nakon čega se priključila
ju je mladi vojnik upozorio odlazile iz kuće, nekoliko osoba iz grupe jednom konvoju za Međeđu. U konvoju je
da je traži Milan Lukić i da reklo je da osjeća miris spaljenog mesa.’ U bilo 753 čovjeka, među kojima su bili i pri-
više nije bezbjedna, Zehra unakrsnom ispitivanju svjedokinja VG119 padnici muslimanskog TO-a iz Okrugle,
Turjačanin je otišla iz kuće u na fotografiji snimljenoj iz vazduha nije naoružani lovačkim puškama, koji su došli
mogla označiti kuću Mehe Aljića.”
u Višegrad kako bi izvukli preostalo mu-
kojoj su živjele starice. Nakon “Istog jutra onaj mladi vojnik poslao slimansko stanovništvo. Do Međeđe im je
što se pročulo da je preživjela je ljekara u kuću gdje se krila Zehra Tur- trebalo pet dana hoda kroz šume i preko
paljevinu, Milan Lukić je jačanin da joj liječi rane. U kuću su došli brda. Svjedokinja VG119, koja je bila u
dr. Radomir Vasiljević i medicinska se-
istom konvoju, izjavila je da je Zehra Tur-
ponudio nagradu onom ko mu stra, dali joj injekciju i ostavili joj neku jačanin imala jake bolove i molila je ljude
kaže gdje je Zehra Turjačanin” mast i pilule. Ljekar joj je rekao da je ne da je počešu po glavi jer to svojim opečenim
rukama nije mogla sama učiniti.”
“U Međeđi je Zehri Turjačanin rane
Sredoje Lukić služi zatvorsku liječio svjedok VG032, koji ju je pozna-
kaznu u trajanju od 27 godina vao od ranije. Svjedok VG032 nije je pre-
poznao zbog opekotina i infekcije, pre-
poznao ju je tek kada je progovorila. On
je svjedočio ovako: ‘Cijelo lice joj je bilo
bukvalno crno, izgorjelo. Od rane. Ruke,
obadvije ruke bile su zamotane zavojima.
To nisu bili medicinski zavoji, to su bili
priručni zavoji. Po jedno pet, šest, tako...
zavoja. Inficirani do te mjere da, kada sam
pokušao da previjem jednu ruku, i svaki
taj zavoj koji sam skidao, između zavoja
su bili crvi. Kada sam uspio da previjem
jednu ruku, ja sam se u tom momentu
onesvijestio.”
Iz Međeđe Zehra Turjačanin je pre-
pješačila do Zenice, gdje je smještena
u bolnicu. Na kraju je završila u Fran-
cuskoj, odakle desetak godina kasnije
dolazi u Hag da pogleda u oči svojim
krvnicima. n

STAV 26/9/2019 37