Page 35 - STAV broj 238

lomače: u kući Adema Omeragića u Pi- nacionalističke pjesme’. Naoružani muš- Vidjela je Milana Lukića, Mitra Vasiljevi-
onirskoj ulici 14. juna 1992. spaljeno je karci lupali su na kućna vrata porodice ća, Mileta, oca Milana Lukića, i njegovog
najmanje 59 žena, djece i staraca iz sela Turjačanin, kao i na vrata nekoliko dru- brata Gojka, jednog muškarca sa čarapom
Koritnik, a u kući Mehe Aljića na Bikav- gih kuća u komšiluku. Jedan od njih bio navučenom preko glave i još neke muš-
cu 27. juna 1992. najmanje 60 civila boš- je ‘amidžić’ ili ‘amidža’ Milana Lukića, karce kako ljude utjeruju u kuću Mehe
njačke nacionalnosti, mahom žena i djece. također se prezivao Lukić, ‘pedesetih go- Aljića. Činilo joj se da je Milan Lukić
Dio presude pod tačkom H naslovljen dina’. Naoružani muškarci potom su svim glavni u grupi: ‘On se najviše isticao, nje-
kao “Incident na Bikavcu” krije jednu od ukućanima iz porodice Turjačanin rekli da gova galama se najviše čula.’ Potom je vi-
najpotresnijih ratnih drama. Riječ je o izađu iz kuće, da je organizovan konvoj djela kako Milan i Sredoje Lukić na vrata
sudbini Zehre Turjačanin, koja je preži- koji će ih odvesti u Bajinu Baštu, mjesto ‘prema prozoru od dnevne sobe, kojima
vjela živu buktinju. Pred akšam 27. jula sjeveroistočno od Višegrada. Zehra i ostale je kuća bila okrenuta prema putu’, stav-
1992. godine tridesetogodišnja Zehra Tur- žene i djeca poslušale su, a brat i rođak su ljaju metalna garažna vrata kako bi ljude
jačanin, konfeksionarka u firmi “Alhos”, ostali zazidani u kući. Nakon što je izaš- onemogućili da izađu.”
nalazila se u porodičnoj kući na Bikav- la iz kuće, Zehra je vidjela da nema nika- “Svjedokinja VG058 izjavila je da se
cu, naselju udaljenom desetak minuta kvih vozila koja bi ih odvezla sa Bikavca. skrivala ‘nekih pet metara’ od kuće Mehe
pješačenja od centra Višegrada. U kući Umjesto toga, naoružani muškarci su ih, Aljića. Kada je zamoljena da pogleda fo-
su bili i majka Ðulka, sestre Džehva i baš kao i mnoge njihove komšije, odveli u tografiju Bikavca snimljenu iz vazduha,
Aida, Džehvina djeca Elma i Ensar, sna- kuću Mehe Aljića, udaljenu stotinjak meta- nije uspjela tačno prepoznati kuću. Izja-
ha Sada i njen sin Selmir te jedna žena ra. Zehra Turjačanin je među naoružanim vila je da je vidjela Milana Lukića, Sre-
iz Rujišta s djetetom. Njen Brat Dževad vojnicima na puteljku između kuće poro- doja Lukića, Jovicu Planojevića, jednog
i rođak Hasib bili su “zazidani u zid” u dice Turjačanin i kuće Mehe Aljića vidje- muškarca sa čarapom preko glave i dru-
prizemlju i bez tuđe pomoći nisu mogli la Milana Lukića. Naoružani muškarci su ge kako muslimane prisiljavaju da uđu
napustiti sklonište. U suton Zehra izlazi Zehri i ostalim ženama i djeci rekli da kroz unutra. Vidjela je Milana Lukića kako
na balkon da ispuši cigaretu: vrata prema bašti, odnosno kroz balkon- kundakom gura ljude u kuću, uzvikujući:
“Oko 20:30 Zehra Turjačanin bila je na ska vrata uđu u kuću Mehe Aljića. Zehra ‘Što više dajte naroda...’ Kad su ljudi utje-
svom balkonu i pušila je kada je iz neko- Turjačanin je ušla posljednja.” rani u kuću, čula je lupanje ‘kao čekič’.”
liko automobila, u kojima je bilo više na- “Svjedokinja VG115 bila je u jednom “Kad je Zehra Turjačanin ušla u kuću
oružanih muškaraca, čula glasne ‘srpske voćnjaku u blizini kuće Mehe Aljića. Mehe Aljića, Milan Lukić joj je strgao
zlatni lančić s vrata. U kući je bilo oko
“Cijelo lice joj je bilo bukvalno crno, izgorjelo. Od rane. 70 civila muslimanske nacionalnosti, uk-
ljučujući Zehru i članove njene porodice,
Ruke, obadvije ruke bile su zamotane zavojima. To nisu bili mlade majke s djecom i starije osobe. Naj-
medicinski zavoji, to su bili priručni zavoji. Po jedno pet, šest, manje dijete u kući bilo je staro godinu
tako... zavoja. Inficirani do te mjere da, kada sam pokušao da dana. Svi ljudi dovedeni u tu kuću bili su
previjem jednu ruku, i svaki taj zavoj koji sam skidao, između civili, niko od njih nije bio naoružan niti
je nosio uniformu bilo koje vrste. Neki
zavoja su bili crvi. Kada sam uspio da previjem jednu ruku, ja od njih bili su domaći ljudi s Bikavca,
sam se u tom momentu onesvijestio” ali većinom su tu bile izbjeglice iz okol-
nih sela koje su se sklonile na Bikavac

STAV 26/9/2019 35