Page 47 - STAV broj 238

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Ova i ona obeštećenja

KOJA JE TVOJA

ŽIVOTNA “ŠPURA”

Početkom 1941. godine B. odlazi na odsluženje vojnog roka u Zagreb.
Nekoliko mjeseci poslije, Kraljevina Jugoslavija kapitulira i nastupa opće
Piše: rasulo. B., kao i ostali regruti, Srbi ponajprije, pokušava pobjeći i domoći se
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Tuzle. Ne uspijeva. Hapse ga, vraćaju u Zagreb, drže neko vrijeme u pritvoru
i prisilno regrutiraju. B., tako, postaje vojnik Wehrmachta. Nedugo potom
biva upućen na šestomjesečnu obuku u Francusku, zatim u Holandiju, gdje
se ne zadržava dugo, a najveći dio rata, do 1944. godine, proveo je u Belgiji

ostoje ljudi, a, po svemu sudeći, i Zagreb. Nekoliko mjeseci poslije, Kralje- – Nemaš razloga za bojazan, to je tvo-
ja sam jedan od takvih, koji, kad vina Jugoslavija kapitulira i nastupa opće je pravo. Nego, imaš li ikakav dokument
uđu u određenu egzistencijalnu rasulo. B., kao i ostali regruti, Srbi ponaj- kojim možeš dokazati da si bio pripadnik
P“špuru”, dobru ili lošu, kako kome, prije, pokušava pobjeći i domoći se Tuzle. njemačke vojske?
putuju njom sve do kraja svog ovozemalj- Ne uspijeva. Hapse ga, vraćaju u Zagreb, – Nemam. Amerikanci su mi sve uzeli.
skog bitisanja. drže neko vrijeme u pritvoru i prisilno – A sjećaš li se naziva lokaliteta na ko-
Tako, poznajem neke osobe, napose iz regrutiraju. B., tako, postaje vojnik Wehr- jima si bio, naziva vojnih formacija, imena
moje generacije, čije su životne “špure” la- machta. Nedugo potom, biva upućen na tvojih nadređenih oficira?
godne, pravolinijske, bez većih ili čak nika- šestomjesečnu obuku u Francusku, zatim – Svega se savršeno sjećam.
kvih ozbiljnijih oscilacija, pretumbavanja, u Holandiju, gdje se ne zadržava dugo, a – E, to je već nešto! Sve ćemo to sta-
naglih zaokreta, a, ako ih i bude, a bude, jer najveći dio rata, do 1944. godine, proveo viti na papir, zatim posložiti, uobličiti,
živi su ljudi, u pravilu ostaju neozlijeđeni, je u Belgiji. Iste godine, tačan datum nije napisati pismo i, za početak, poslati ga
naprosto “stresu prašinu sa sebe”, even- mi poznat, uslijed snažnog savezničkog u Ambasadu Njemačke. Pa, vidjet ćemo
tualno othuknu i mirno nastavljaju dalje. nadiranja sa zapada, skupa s jedinicom po- šta će se desiti.
Dakako, svjestan sam da je ovakva po- vlači se ka središnjoj Njemačkoj, učestvuje Tako smo i uradili, a odgovor je ubrzo
stavka (pre)idealizirana, da je svekolika u brojnim bitkama, većim i manjim, sve stigao, pozitivan, na veliku B. radost, a i
stvarnost odveć brutalna i da je u njoj po- do kapitulacije Njemačke i zarobljavanja. moju. Ustvari, u tom je pismu samo kon-
teško živjeti, a biti pošteđen makar spora- Transportiran je u Marseille, u Francusku, statirano da B. ima pravo na obeštećenje,
dičnih vanjskih ili unutarnjih udara, no, gdje u zatočeništvu provodi dva ili tri mje- a dalju proceduru vodit će nadležno mini-
ipak, takvih ljudi, dakle, onih koji žive u seca. Pričao mi je da nije bio maltretiran, starstvo u Bonnu, te da na njihovu adresu
više-manje kontinuiranom bonluku u mom čak ni verbalno, da su Amerikanci prema uputimo pismo identičnog sadržaja.
okruženju, a naravno i šire, zaista ima. njemu bili korektni i da je bio podvrgnut Nešto smo duže čekali na odgovor iz
No, okrene li se ovakva postavka nagla- brojnim ispitivanjima, o svemu i svačemu, Bonna, bio je također pozitivan, a B. je
vačke i bez podrazumijevajućih kontrapu- do najsitnijih detalja. Na koncu, Ameri- učtivo zamoljen za strpljenje, budući da
nktiranja, eto prilično jasne slike o onima kanci ga oslobađaju i deportiraju u Jugo- će postupak trajati duže zbog niza admi-
koji, uvjetno rečeno, putuju kroz život lo- slaviju. Veli, nije bio nimalo sretan zbog nistrativnih provjera i verifikacija.
šom “špurom”. Velim, uvjetno rečeno, a toga, znao je šta ga čeka. Ali, po povratku Ali, zvanično pismo, odnosno rješenje
stoga što sam suzdržan, jer, u najkraćem i u Tuzlu, na njegovo veliko iznenađenje, o obeštećenju, došlo je prekasno. Počeo je
bez pretencioznog mudrovanja, ono što vi- pa i čuđenje, ništa od svega onog čega se rat, a nedugo po okončanju rata B. je pre-
dimo, osjećamo ili živimo kao loše u ovoj pribojavao nije se desilo, baš ništa. Ubrzo selio. Svoje zasluženo obeštećenje nije do-
prolaznosti, ustvari, nužno ne mora biti nalazi posao u nekoj skromnoj firmi, uz još čekao, ali jesu članovi njegove porodice. I
tako, a najčešće i nije. skromniju plaću, ženi se i ulazi u “špuru” neka su, premda bi mi bilo mnogo draže
Egzemplar za ovakvu tvrdnju bio je iz koje neće izaći do kraja života. da je B. to doživio, ali, eto, nije.
moj komšija B. Živio je dugo i kontinui- Eto, skratio sam da kraće ne može biti, Kako god, zdušno se nadam da je B.
rano teško, oskudno, a pritom bio dobar a slijedi drugi dio priče. obeštećenje dobio, veliko, mnogo veće no
čovjek, ljudina. I, ovo je priča o njemu, za- U februaru 1991. godine u jednom od što je mogao i zamisliti, jer, čvrsto vjeru-
pravo siže, kroki, budući da je po dubini i naših razgovora rekao mi je ovo: jem u to, tako se u svijetu onostranog obe-
širini ogromna, nesaglediva i, mevlanatski – Vidi, ja sam prisilno mobiliziran i štećuju i nagrađuju oni koji strpljivo i bez
rečeno, nemoguće ju je kao veliko more sta- imam pravo na obeštećenje, znam to odav- ogorčenosti na usud cijeli život proputu-
viti u mali izvor. no, ali ne usuđujem se pokrenuti takav po- ju kroz naizgled, ali zaista samo naizgled
A ide ovako: početkom 1941. godi- stupak, ko zna na šta će to izaći. Vidiš i sam lošu “špuru”.
ne B. odlazi na odsluženje vojnog roka u kakva su vremena. A dobri B. je bio upravo takav. n

STAV 26/9/2019 47