Page 57 - STAV broj 403 - 404
P. 57

SEKUNDE MINUTE ILI SEKUNDI MINUTA

           Nemali je broj primjera leksema u bosanskom jeziku u kojima   Vjerujem da je u bosanskom govornom prostoru češća minuta i
           postoji kolebanje oko toga da li te riječi trebaju završavati na tzv.   sekunda (ne samo zbog žute minute, ali i ne samo zbog toga), dok
           nultu morfemu, pripadajući imenicama muškog roda, ili trebaju   je rjeđe i sporadično minut i sekund (i ne samo zbog toga što se
           završavati na -a, pripadajući imenicama ženskog roda. Među   kaže: Samo sekund, ili: Samo minut!).
           takvima se javljaju riječi kojima označavamo dijelove sa(ha)ta   A šta nam kažu rječnici? U bosanskim normativnim rječnicima
           kao vremenskog odsječka od 60 minuta (ili minuti) ili 3.600   uglavnom prevladava ženski rod: minuta i sekunda, mada neki
           sekunda (ili sekundi). Kad je riječ o porijeklu minute i sekunde,   normativi daju i minut, ali ne daju sekund, a zanimljivo, u opisu
           slavenski etimološki rječnici navode da je minuta posuđena iz   minute u priručniku koji bilježi sekundu, ova se riječ u paradi-
           klasičnog lat. preko njemačkog, pri čemu je minuta prvi mali,   gmi ponaša kao sekund. Prema tome, u biranom jezičkom izra-
           majušni dio sahata, dok je drugi, po redu, mali dio – sekunda,   zu treba voditi računa i o osnovnom i o paradigmatskom obliku,
           odakle i vodi svoje porijeklo ova riječ. Status leksičkog arha-  pri čemu bi se trebalo opredijeliti za osnovne oblike koji dolaze
           izma ima i arapska riječ dekika, koja je u bosanski ušla preko   u ženskom rodu. Zato su sekunde u minuti, a ne sekundi u mi-
           osmanskoturskog, a označava minutu.                nutu. To se može haman za sekundu savladati!


           IMA IZAĆ’


           Mnogi su gledali prijeratnu Audiciju, i tamo   objekta: izići iz kuće, izići iz stana, izići iz   može biti dio prefiksa za tvorbu glagola zaći
           se pojavljuje Mima Šiš, koja objašnjava za-  škole i sl. (gdje se upravo vidi kombinacija   (< za-id-ti), iz čega dalje proizlazi izaći. U
           glavljivanje na vratima autobusa pa veli:   s prijedlogom iz), s tim da se kombiniranjem   svakom slučaju, koja je god pojava u pitanju,
           Ima izać’!                        s nekim drugim riječima mogu proizvoditi   ona upućuje na to da ove dvije lekseme –
           A neko bi možda rekao: Ima izić’! Šta s na-  i druga, proširena značenja: izići na ulicu,   izići i izaći – nekada nisu značile isto. Ako
           vedenim oblicima?                 izići kod fontane, izići na ledinu... Sve je to   je element iza dio složenog prefiksa iz-za,
           Kako se može vidjeti, riječ je o svojevrsnoj   poprilično jasno, ali šta je s oblikom izaći?   podrazumijevao izlazak iza nečega, a ne iz
           obličkoj varijaciji koja u savremenom jezi-  Moglo bi se reći i uglavnom ne pogriješiti   nečega. Drugo, ako je oblik formiran od iz +
           ku može podrazumijevati ujednačeno, pa   da je oblik izaći rasprostranjeniji od oblika   zaći, onda je to dobijalo neko drugo specifi-
           možda isto značenje, iako u starijem jezi-  izići. Šta on znači? Kako kazasmo, u sa-  cirano značenje u kojem je korijen zaći i što
           ku to vjerovatno nije bilo tako. Korijenski   vremenom značenju ovaj oblik sinoniman je   podrazumijeva završenost i značenje koje
           element morfeme ove lekseme nalazi se u   glagolu izići. No, njegov oblik upućuje na to   se opisno može objasniti kao obuhvaćanje
           glagolu ići, koji je inače nastao do oblika   da je nekada u jeziku imao drukčije znače-  zalaženja cjeline objekta. Kasnije je, dakle,
           id-ti, što će u kasnijim procesima dati oblik   nje, a da je kasnije to značenje poopćeno.   pod utjecajem značenja prijedloga formi-
           ići, mada prezent potvrđuje korijen id-: id-  Naime, ako bismo ovaj oblik razdvojili na   rano dodatno i specificirati značenje tako
           e-m, id-e-mo, id-u itd. Dakle, kod oblika   morfeme, vidjeli bismo da to nije baš tako   da se razlika u značenju izići i izaći kasnije
           izići i izaći pojavljuje se zajednički prefiks   lahko kao s oblikom izići, odakle proizlazi:   izgubila. Znajući da u jeziku ne postoji ništa
           iz-, koji značenjski podrazumijeva izlazak iz   *iz-a-ći. Zbog fonetskih promjena koje su   a da nema svoju svrhu, može se zaključiti
           nečega, iz neke stvari, njezine sredine i sl.,   se dogodile, teže je izvesti osnove, pa se   da su nekada ova dva oblika imali razlike u
           te kombiniranje s osnovom – ići proizvo-  mogu pretpostaviti dvije mogućnosti: iz-za-  semantici, ali se kasnije ta razlika izgubila.
           di i oblik i značenje glagola izići, tj. izlazak   id-ti, pri čemu ovaj element -za- može biti   Nakon svega kazanog, treba se vratiti na
           iz nečega, njegove sredine, centra nekog   sufiks za složeni sufiks iza (<iz-za), ili pak   početak priče pa reći sad: Nema izać’ / izić’!


           OD ČOVJEKOVA PRIJATELJA DO NJEGOVA DRUGA


           Poznat je način tvorbe prisvojenih pridjeva dodavanjem sufiksa,   Međutim, u jezičkoj praksi došlo je do utjecaja deklinacije pridje-
           kao i to da u bosanskom jeziku postoji više načina tvorbe. Je-  va određenog vida na neodređeni u paradigmama, pa se češće
           dan od modela tvorbe jeste i pomoću sufiksa: -ov- i -in-, koji se   javlja promjena u primjerima za oznaku živog: N. čovjekov / čovje-
           dodaju na osnove muškog i srednjeg te osnove ženskog roda.   kovo – G. *čovjekovog, D. *čovjekovom, A. *čovjekovog..., odno-
           Tako se od imenice čovjek tvori pridjev: čovjekov (prijatelj), čo-  sno: N. ženin / ženino – G. *ženinog, D. *ženinom, A. *ženinog...
           vjekova (ćud), čovjekovo (dijete), odnosno djetetov (otac), dje-  Neki narodni govori i danas čuvaju ovu paradigmatsku razliku,
           tetova (majka), djetetovo (mače), odnosno ženin (muž), ženina   iako u razgovorom jeziku sve više prevladava nepravilna dekli-
           (prijateljica), ženino (dijete). Svi navedeni oblici pridjeva formal-  nacija, dok standard jasno propisuje da je normativno prihvatlji-
           no pripadaju kategoriji tzv. pridjeva neodređenog vida, pa se nji-  va samo promjena po kriteriju neodređenog vida, tako je stan-
           hova deklinacija vrši kroz imeničku paradigmu, dok se pridjevi   dardno samo: Vidio sam čovjekova prijatelja, a ne: Vidio sam
           određenog vida dekliniraju po zamjeničkoj. Otuda proizlazi da   *čovjekovog prijatelja; ili: Idem sa ženina posla, a ne: Idem sa
           se gornji pridjevi na -ov- i -in- dekliniraju na sljedeći način: N.   *ženinog posla...
           čovjekov / čovjekovo – G. čovjekova, D. čovjekovu, A. čovje-  Ista analogija primjenjuje se i na riječi iz drugih morfoloških ka-
           kov(a) / čovjekovo...; odnosno: N. čovjekova – G. čovjekove, D.   tegorija, npr. njegov, nje(zi)n, njihov itd., odakle proizlaze oblici
           čovjekovoj, A. čovjekovu... Isto tako: N. ženin / ženino – G. že-  tipa: njegova, njegovu...; njezina, njezinu...; njihova, njihovu..., a
           nina, D. ženinu, A. ženin(a) / ženino...; odnosno: N. ženina – G.   ne: *njegovog, *njegovom...; *njezinog, *njezinom...; *njihovog,
           ženine, D. ženinoj, A. ženinu...                   *njihovom...



                                                                                                   STAV 25/11/2022 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62