Page 81 - STAV broj 331
P. 81

i afirmira u svom novinarskom i publi-
          cističkom radu: to je sagovorništvo, su-
          dioništvo, involviranost… u to o čemu je
          riječ: cjelokupna Tuzlićeva karijera može
          poslužiti kao svojevrsni pedagoški urnek
          ili uzor – kako i koliko novinar mora biti
          in, informiran, obrazovan, verziran, elo-
          kventan, pa i snalažljiv, inteligentan i vješt
          u svladavanju svih prepreka, neugodnosti
          ili opasnosti koje ovaj posao nosi sa sobom.
            Obaviti intervju s jednom Verom Chyti-
          lovom, naprimjer, bliskom saradnicom For-
          mana i Menzela i autoricom kultnih filmova
          koji su joj u prvoj polovini 80-tih priskrbili
          reputaciju jedne od vodećih disidentskih
          figura tad u Čehoslovačkoj, ili dobiti inter-
          vju od jednog Živojina Pavlovića, možda i
          najznačajnijeg autora kultnog “crnog talasa”
          jugoslavenske kinematografije, razgovarati
          s Nikom Noltom ili Angelinom Jolie, dobiti
          prvi nakon rata intervju s Goranom Brego-  pisma i reagiranja zbog ukidanja radio-  susreta kultura i stvaralaca koji imaju
          vićem, intervjuirati jednog Ljubu Tadića,   frekvencije 612 KHz ili povodom statusa   djelo važnije od njihove nacije ili politič-
          recimo, pa jednog Almodovara, Godara ili   i opstojnosti Javnog RTV servisa, 2016.   ke stranke i njihovog vođe kojeg politički
          Michaela Moorea – to ne može bilo ko, to   i 2017. godine).          podržavaju, da bude poligon novih ideja
          ne može ni bilo kad ni bilo kako da obavi:   “Opstojnost javnih servisa postala je   u znanosti, ekonomiji, politici… Najvaž-
          to je ono što nazivamo “zvjezdanim trenu-  ‘moneta za potkusurivanje’. Javni servi-  nija pitanja o javnim servisima svode se
          cima” novinarskog opusa, a Dževdet Tuzlić   si su postali dio interesnih sfera i politič-  na broj zaposlenih, na njihovu nacional-
          je upravo taj rijetki, možda i jedini među   kih ambicija i projekata. Postali su, kao i   nu strukturu, na zamjerke što je neki lider
          bosanskohercegovačkim novinarima koji   privatne televizije, mehanizmi za kratko-  dobio veću minutažu od onog drugog, što
          je umio te trenutke “uhvatiti”, iskoristiti   ročno ostvarivanje određenih, prije svega   je više vijesti o općini s onom, a ne ovom
          i sačuvati za publiku i za kulturnu povijest   političkih namjera. Zbog stanja u kom se   većinom… Tonemo, a nemamo potpunu
          svoje zemlje.                     nalaze, nisu više predmet propitivanja nji-  svijest o tome. Tonemo kao društvo zapre-
            Posebno poglavlje predstavljaju naj-  hove osnovne funkcije, da budu poligon,   tano u traženje odgovora na pogrešna pi-
          značajniji filmski i pozorišni festivali koje   kroz emisije, na kojem će se sretati ideje   tanja. Odričemo se priznati da je vrijeme
          je Tuzlić u kontinuitetu svog novinarskog   o boljem obrazovanju, da budu prostor   nadobudnih i podobnih, a ne svjesnih i
          i uredničkog rada pratio iz godine u godi-                           misaonih. Da je ovo vrijeme politički se-
          nu: teško je zamisliti bilo koji pregled ili                         bičnih i kratkovidih, a i politički i svakoja-
          sažetak SFF-a, MESS-a, Pozorišnih su-  Sažeci koji su tražili izravno   ko neobrazovanih i nedoraslih. Odričemo
          sreta u Jajcu, u Brčkom ili u Zenici, kao i   autorsku ruku, sintetizirajući   se suočiti s evropskom zbiljom koja javni
          najznačajnijih međunarodnih festivala i                              servis drži kao vrijednost bez koje se ne
          smotri bez novinarskog sudioništva, pra-  osvrt ili pregled, pisani   može. Dakle, javni servis svih građana,
          ćenja, komentiranja ili dokumentiranja   su nepretenciozno, s        naroda i nacionalnih manjina, a ne jedno-
          Dževdeta Tuzlića. Ova knjiga sadrži i dra-                           nacionalni i partikularni servisi. Jesmo li
          gocjenu filmografiju bh. filmskog stvara-  naglaskom na činjenice,   svjesni stranputice? Ako ne bude javnog
          laštva nakon rata, ali, isto tako, i spiskove   zbivanja, likove i sadržaje i   servisa na razini države, gdje će o tome biti
          polaznika/studenata i predavača na BBC                               moguće razgovarati? Ili će javni servisi na
          školi novinarstva, koja je organizirana i  s istančanim osjećajem za   nekim drugim razinama, s nacionalnim ili
          realizirana pod vodstvom “Mediacentra”   izdvajanje i naglašavanje   stranačkim predznacima, biti dovoljni?
          Sarajevo i “Media Plana”; sadrži također i                           Šta bi o svemu ovome, da su u parlamentu
          publicističke sažetke važnih novinarskih  onog najbitnijeg. Nema     BiH, danas rekli Petar Kočić, Ivo Andrić,
          projekata i poduhvata povodom brojnih   u tim zapisima ni detalja    Meša Selimović i Isak Samokovlija?” (iz
          radnih i stručnih posjeta drugim zemlja-                             “Otvorenog pisma novinara BHT” od 28.
          ma (SAD, Albanija, Češka…), povodom  iz privatnog života ni          januara 2017. objavljenog u Večernjem li-
          obilježavanja važnih jubileja i godišnjica   očitovanja osobnosti, Tuzlić   stu, str. 463.)
          (20 godina “Sarajevske zime”, naprimjer)                                Pričicu o tome kako je Dževdet do-
          ili održavanja značajnih međunarodnih  uvijek ostaje koncentriran    bio ime autor će ispričati na samom kra-
          skupova (“Imidž Bosne i Hercegovine   na suštinu, na fakte, na       ju – ne zato jer je to samo po sebi važno
          kroz kulturu” ili pak međunarodni nauč-                              nego jer je u kontekstu neobične i lijepe
          ni skup “Sarajevo i svijet” 2015. godine).  atmosferu i značaj kulturnih   koincidencije (slučajni susret s kćerkom
          Tu je, recimo, i vrijedan dnevnik sarad-  zbivanja o kojima govori i   čovjeka po kom je dobio ime). Opće važ-
          nje koju je tokom 2009. godine imao s re-                            no i univerzalno uvijek je prije i prešnije
          dakcijom Radija Slobodna Evropa. Tu su i  koje prati, bilo da je riječ o   od osobnog, partikularnog. Doista je malo
          profesionalne reakcije povodom proble-  filmskoj umjetnosti, o teatru,   autobiografija koje to dosljedno i potpuno
          ma na koje nailaze novinari u kontekstu                              afirmiraju – i zato je upravo ova vrijedna
          neadekvatne kulturne politike (protestna  slikarstvu, o književnosti…  spomena i naše pažnje.       n


                                                                                                    STAV 9/7/2021 81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84