Page 31 - STAV broj 236

je sebe. Prigrlili bi oni drugu partiju, ali Znam da bi to veoma teško dolazi novo vrijeme, ali se boje da im opet
ne znaju da li bi druga partija pristala da neki novi politički narcis ne otme buduć-
bude njihova. Stali bi oni uz drugog vođu, palo neumornom govorniku. nost. Da ne poželi da prigrabi svu vlast od
ali nisu sigurni da bi iko više pristao da Znam da bi on to preživljavao svog prethodnika i nastavi starim putem
takvima bude vođa. Počinje njihovo puto- u stilu: Godina prođe, ali dan i da se višegodišnja borba protiv jednog
vanje drumom bez ijednog saobraćajnog vođe ne završi s ustoličavanjem novog vođe.
znaka. Uz to, i navika da volanom upravlja nikad. Ali mogao bi bar toliko Kompleks robovske svijesti pokazao
drugi. Negdje bi vjerovatno i stigli kada biti human da “svom milom i se više puta kobnim kroz historiju. Kada
bi znali kuda su pošli, ali oni su godine dragom narodu” pokloni bar su Spartakovi ustanici više puta trijumfi-
potrošili po tuđem redu vožnje. Tužna i rali nad vojskom robovlasnika, oni nisu
bezizlazna sudbina partijske posade na jedan dan koji će oni posvetiti sebi postavili za cilj da zauvijek uriniraju
brodu bez kormilara. sebi, a ne njemu. Mora nas i unište robovlasništvo kao sistem već su
A oni koji su priželjkivali njegov odla- razumjeti. Mora nas shvatiti poželjeli samo promjenu uloga: da bivši
zak s političke scene ne vjeruju vlastitim robovlasnici postanu robovi, a bivši ro-
očima. Misle da je u pitanju još jedan blef da smo na ivici mentalne i bovi robovlasnici.
i politički performans. Još jedno lukavstvo psihičke izdrživosti. Ma i da Proleterske revolucije nisu dovele do
i predstava za lahkovjerne. Premoreni i is- je med, uslijed svakodnevne oslobođenja pojedinca od okova vlasti, već
crpljeni od iščekivanja, izgubili su i smisao do uspostavljanja tzv. diktature proleteri-
za mnogo šta, pa i za radovanje. Osjećaju da upotrebe, postaje opor i gorak jata. Zbacivani su s vlasti carevi i kraljevi,
a vlast su preuzimali socijalistički monar-
si i njihove porodične dinastije u stilu: to
je nama naša borba dala, da imamo Tita
za maršala...
Oduvijek sam se pitao: Ko je više kriv,
da li oni što su nad nama bezobzirno vla-
dali, ili mi koji smo ih bezočno trpjeli?
Mogu da shvatim da se čovjek jednom
prevari u procjeni, ali da više puta na isti
ili sličan način ljudi budu žedni prevedeni
preko vode, to je već neshvatljivo i nepri-
hvatljivo. Na Balkanu diktature i diktato-
ri nisu rijetka pojava. Čak su najprisutniji
oblik vladavine. Istina, narodi su se često
odlučno i krvavo obračunavali sa svojim
diktatorima, ali nakon izvjesnog vreme-
na je dolazilo do reinkarnacija tog oblika
vladavine. Epidemija voždova i diktatura
svojstvena je prostoru na kojem živimo.
Vaktovi demokratije bili su kratki i zavr-
šavali su se pojavom novog vožda i novog
političkog apsolutizma.
Kako izaći iz začaranog kruga? Kako
izbjeći nove diktatore i diktature? Kako
osvajanje slobode pretvoriti u definitivni
trijumf demokratije? Kako izbornu po-
bjedu pretvoriti u trijumf cijelog naroda,
a ne u pobjedu pojedinca i njegovih vla-
stodržačkih ambicija? Kako doći do op-
ćekorisne upotrebe vlasti, a izbjeći njenu
zloupotrebu od vlastoljubivih političara?
Mnogo pitanja i dilema.
Mnogo ćemo se lakše obračunati s bo-
lesnim pojedincem koji je nezasitan vla-
sti i moći, nego sa svojom tradicionalnom
naivnošću da plodove naše borbe na kra-
ju iskoristi neka nova politička oligarhi-
ja i pojedinac i vrati nas na “već viđeno”.
Kažu da je stara Grčka, odnosno Balkan
kolijevka demokratije, ali fenomen demo-
kratije odavno više ne stanuje na Balka-
nu. Preuzeli su ga drugi narodi i civiliza-
cije. Krajnje je vrijeme da se demokratija
vrati i konačno useli u svoj rodni dom –
Balkan. Balkanski narodi zaslužuju više i
bolje. Ovaj poluotok ima pravo na ljepšu
budućnost. n

STAV 12/9/2019 31