Page 30 - STAV broj 236

POLITIKA

Osvajanje slobode neprestani je proces na Balkanu

NE MOŽEMO MI DA

SLUŠAMO ONOLIKO

KOLIKO ON MOŽE

GOVORITI

Kako izaći iz začaranog kruga? Kako izbjeći nove diktatore i
diktature? Kako osvajanje slobode pretvoriti u definitivni trijumf

demokratije? Kako izbornu pobjedu pretvoriti u trijumf cijelog
Piše: Esad RAHIĆ naroda, a ne u pobjedu pojedinca i njegovih vlastodržačkih

ambicija? Kako doći do općekorisne upotrebe vlasti, a izbjeći njenu
zloupotrebu od vlastoljubivih političara? Mnogo pitanja i dilema

amislite hipotetičku situaciju, ima- Možete li da zamislite nezamislivo? Da “već viđeno”. Predozirao nas je. Prezasi-
ginarnu, ali potencijalnu, skoro prođe dan a da vas sveprisutni gospodin ćeni smo. Ne ide više na gladan stomak.
nemoguću, ali ostvarivu, na gra- ne posmatra netremice s malog ekrana? Politički smo odrasli i sazreli. Počeli smo
Znici bajkovitog, na ivici realnog. Uselio se u naše domove, i ne pitajući da razlikovati bajku od ozbiljne priče. Mož-
I Julesu Verneu i Georgeu Orwellu i Isaa- li mi to želimo, i neće izvršiti deložaciju da nam trebaju naočale, ali nismo slijepi.
cu Asimovu došla bi kreativnost mašte u iz našeg stana. Uzalud mijenjaš kanale. Možda smo tvrdi na ušima, ali nismo gluhi.
iskušenje, ali ipak vrijedi pokušati. Ko Uzalud bježiš od neizbježnog. Pustio bi ti Pristalice i njegovi politički redovi,
riskira – taj dobija. njega, ali neće on tebe. Ne možemo mi da naviknuti da i pred spavanje i odmah na-
Otvarate oči, ustajete, pijete jutarnju slušamo onoliko koliko on može govoriti. kon ustajanja dobiju retoričku ampulu od
kahvu, “palite” televizor i, gle čuda, mira- Nemamo mi koncentraciju koliko on ima svog voljenog vođe koja ih drži na noga-
kul, Aleksandra Vučića Zlatoustog nema oratorsku inspiraciju. Vlada Republike Sr- ma cijeli dan i djeluje kao idejni eliksir i
na malom TV ekranu. Prosto ne vjerujete bije trebala bi donijeti lex specialis uredbu dnevno pogonsko gorivo, odjednom ostaju
samom sebi. Nervoznim pokretima trljate humanog karaktera, kojom bi bar jedan prepušteni sami sebi. Naviknuti da misle
oči, štipate sebe za obraze, ali ne vrijedi. dan u sedmici proglasila za dan medijske glavom vođe, a da svoju koriste isključi-
Uspaničeno mijenjate kanale: RTS, Pink, slobode i katarze. Dan koji bi prošao bez vo kao političku ikonografiju na vođinim
Happy, Kopernikus, Studio B... A njega medijske verbalne i vizualne torture. Dan nastupima i da funkcioniraju po sistemu
nema pa nema. odmora za oči i uši. Dan bez informativ- daljinskog upravljača, odjednom ostaju
Navikli ste da vas njegov milozvučni i nog nasilja i mentalnog silovanja. prepušteni samim sebi sa saznanjem da
mirotočivi glas, koji tako slikovito, uvjer- Znam da bi to veoma teško palo ne- sebi nikada nisu ni pripadali. Od politič-
ljivo, sočno i pikantno priča o ljepšem su- umornom govorniku. Znam da bi on to ki upotrebive mase enormnom se brzinom
tra, ispraća na spavanje, a potom izjutra, preživljavao u stilu: Godina prođe, ali dan transformiraju u amorfnu, bezličnu masu.
što otvorite oči, uljepša vam novi dan s nikad. Ali mogao bi bar toliko biti human Njihova izgubljenost u vremenu i prostoru
još jednom pinkovitom skaskom, da se to da “svom milom i dragom narodu” poklo- poprima karakter urnebesne tragedije koja
pretvorilo u hroničnu verbalnu zavisnost ni bar jedan dan koji će oni posvetiti sebi, prevazilazi šekspirovske razmjere. Smisao
koju više nijedna psihoterapija ne može u a ne njemu. Mora nas razumjeti. Mora nas i cilj njihovog života davao je vođa. Njego-
potpunosti izliječiti i eliminirati. shvatiti da smo na ivici mentalne i psihič- va vlast ih je od ničega pretvorila u nešto,
Nedostatak ustaljenog lika i nezamje- ke izdrživosti. Ma i da je med, uslijed sva- njegova moć im je dala značaj koji niti pri-
njivog narodnog pripovjedača grimovskog kodnevne upotrebe, postaje opor i gorak. je toga niti poslije toga nisu i neće imati.
formata poprima epske razmjere, dovodi Razumijemo da on prosto uživa da nam Uz njega su bili neko, bez njega su
do masovne hipertenzije i do posljedica se obraća i da nam dijeli lekcije, ali mora niko. Osjećaju se kao Charlie Chaplin u
tipa: Kiša bi pala, pasti ne može, sunce konačno shvatiti da su mu predavanja već bokserskom ringu: bespomoćno i tragi-
bi sjalo, sjati ne može... odavno postala jednolična, monotona i komično. Nije njima žao njega. Žao im

30 12/9/2019 STAV