Page 12 - STAV broj 141
P. 12
Nusreta Sivac Tesmija Elezović
1992. godine. Iz mase trnopoljskih logo- svjedok je brojnih zlodjela. Svakodnevno je sve i o sebi i o namjerama vojske kojom
raša žici su se približavali Fikret, s jedne, su kroz velika stakla prostorije restorana je komandirao. Doživotni zatvor i takva
i Penny, s druge strane. Fotografija nji- u kojem su danju boravile brojale ubijena presuda jedino imaju smisla.” Zijad ne
hovog susreta i njegovog mršavog tijela tijela odbačena desno od ulaza u zloglasnu krije svoja strahovanja za drugačiji is-
osvanula je narednih dana na naslovni- “bijelu kuću”. “Svako jutro najmanje se- hod presude. Brine ga budućnost dvoje
cama velikih svjetskih časopisa. Sav užas dam i uvijek neko koga bih prepoznala”, djece. “Ako bude drugačije, vjerujte da
dešavanja u Bosni i Hercegovini bio je na priča nam Tesmija. mi nimalo neće biti jednostavno. Prav-
jednom mjestu. Svjetska javnost, šokira- da mora biti zadovoljena, a samim tim i
na viđenim, inicirat će potom formiranje Noću su bile zatočene u prostorijama misija Tribunala upotpunjena. U slučaju
Međunarodnog krivičnog suda za bivšu administracije rudnika u kojima danas drugačijeg ishoda od onog kakvog ga nas
Jugoslaviju. “Čovjek sa žice” jedno je vri- sjede neka nova lica, kao da se tamo ni- većina žrtava očekuje, vjera u pravdu za-
jeme morao dokazivati da je to bio on, a šta nije dogodilo. Samo su rijetki imali uvijek će biti izgubljena!”
ne srpski zarobljenik, kako je to propa- priliku čuti užasne detalje mučenja žena U mjestu Čarakovo kod Prijedora 23.
gandna mašinerija narednih godina po- Omarske. I Tesmija sa zebnjom očekuje jula 1992. godine počinjen je masakr i iz-
kušavala slagati. Danas živi u Kozarcu, u 22. novembar. “Plašim se samo da ne bude vršen progon bošnjačkog stanovništva.
kojem je čelni čovjek tamošnjeg Udruže- kao i s Miloševićem, a sve drugo, osim do- Tog i narednih nekoliko dana ubijeno
nja logoraša. Za Stav kaže da će od ranog životne presude za genocid, nije ništa. A je i nestalo 413 muškaraca, žena i djece.
jutra 22. novembra, umoran od svega, što se tiče Prijedora, svjetska je sramota Mještanin Čarakova Derviš Musić danas
očekivati konačnu pravdu. što nas zaobilaze u presudama. Prijedor je živi sa suprugom Fatom i unukom Elmi-
imao logore, a Tomašica je na kraju valjda rom, rođenim četiri mjeseca nakon smrti
“Očekujem pravdu! Očekujem da se sve rekla i objasnila šta su radili i koji su oca Emira i amidže Amira, Dervišovih si-
konačno dokaže genocid počinjen na ovim genocid napravili. Ko će meni reći gdje nova. Snaha je tek nakon deportacije iz
prostorima. Jedino pravda može zausta- je moj sin za kojim tragam svih ovih 25 Trnopolja saopćila svekru i svekrvi da je
viti zločince. Samo se na taj način može godina? Gdje su sinovi drugih majki?! u drugom stanju. Bio im je to najsretniji
spriječiti da se više nikada i nikome na Djeca?! Oni sve znaju, a i dalje veličaju dan u životu. Nakon gubitka obojice si-
svijetu, bez obzira na vjeru i naciju, ne Ratka Mladića, Radovana Karadžića i nova, unuk im je danas najveća radost i
desi zlo kakvo je počinjeno nad nama”, ostale. Sramota je to, komšije!” utjeha. Za Stav priča da mu danas, hva-
ističe Fikret. la Bogu, ne fali ništa. Osim ljudi kojih
Zijad Bačić je 25. jula 1992. godine nema. Želi da dočeka praunuče i da nađe
BIJELA KUĆA imao svega 13 godina. Tog je dana samo barem jednu kost sina Amira, za kojim
zahvaljujući dječačkoj hrabrosti uskočio godinama traga.
Tesmija Elezović, preživjela logoraši- iza platora zaprežnih kola naslonjenog na “Ubijeno je mojih 44 Musića, moja dva
ca Omarske, danas živi na relaciji između zid porodične kuće, odakle će svjedočiti sina, dva brata, braća moje Fate i malo-
Australije i BiH. Nepodnošljiva je razda- masakru nad 32 žena i djece na gornjem ljetni bratić, dječak. U cijelom Prijedoru
ljina, kaže, razara. Najradije bi zauvijek dijelu mahale Gradina, prijedorske mjesne na hiljade ljudi. Radilo se na tome da nas
ostala u Kozarcu, ali su vrijeme, logoraške zajednice Zecovi. Tog dana mu je ubijena nema. Zar to nije genocid?!”, pita Derviš.
muke i bolesti učinile svoje. U Omarsku majka i troje maloljetnih braće i sestara. Dok lista albume sa sačuvanim fotografija-
je odvedena bez ikakvog razloga, skupa s “Gledao sam brata Zikreta kako teško ma svoje djece i pobijene rodbine, Derviš
tadašnjim direktorom prijedorske bolni- povrijeđen ječi i umire, a zatim kako mu nam priča svoju životnu priču. Pokazuje
ce, doktorom Osmanom Mahmuljinom. prilazi vojnik koji ga ‘ovjerava’ jednim nam album koji je sačinio tokom iden-
pucnjem u glavu”, priča nam Zijad. Nje- tifikacije i dženaze sina Emira. Sudske
“Bio je, kao i uvijek, lijepo obučen i u gova je tetka Hava Tatarević, majka ko- procese i situaciju u zemlji pomno pra-
odijelu, ali prebijen i uneređen do nepre- joj su dva dana ranije ubijeni šest sinova ti. Već 1998. godine odlučio je da se vra-
poznatljivosti. Usput su nam u tom neka- i suprug Muharem. Zijad danas živi sa ti na porušeno imanje riskirajući puno.
kvom kombiju, od prijedorske policije do suprugom i dvoje djece na istom mjestu Od Suda u Hagu očekuje samo pravdu.
Omarske, stalno ponavljali kako smo tamo u čijoj je neposrednoj blizini, solidarno- “Pravda mora biti zadovoljena. Presuda
zauvijek gotovi, onu našu muku čineći još šću preživjelih članova porodica, podignut mora sadržavati pravdu. Sve drugo čista
gorom”, priča nam Tesmija. U trenutku mali spomenik, u gotovo praznoj mahali. je besmislica. Upamtite, djeco: budite
ulaska u Omarsku, a nakon što je veliki uvijek na strani istine, jer ona će pobije-
broj muškaraca najavom dolaska stranih “Ratko Mladić mora biti osuđen za diti kad-tad!” n
medijskih kuća bio naprasno pušten, evi- genocid u Prijedoru, ali i u drugim op-
dentirano je 3.334 logoraša muškaraca i 36 ćinama. Svojom pojavom u Potočarima i
žena, logorašica Omarske. Kao i Nusreta, izjavom o osveti Turcima u kamere rekao
12 16/11/2017 STAV
