Page 14 - STAV broj 141

POLITIKA

ubijeno dijeteJedan od najokrutnijih zločina
u utrobi majke
Bračni par Dudić, Nijazija (22) i Remza (20), pronađeni su
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ kod Vlasenice, u selu koje se zove Rašića Gaj. Našli su ih
jedno uz drugo. Zajedno su ubijeni. Remza je bila u šestom
Godina je 1993. Smrt vreba na sva- mjesecu trudnoće
kom koraku. U Srebrenici nema
lijekova, hrane ni soli. Svuda bi bili obaviješteni da su identificirani ih više od 20 godina, a pronađeni su kod
okolo strah, jad i neizvjesnost. posmrtni ostaci Nijazije i Remze, te da Vlasenice, u selu koje se zove Rašića Gaj.
Da bi “ostali u pameti”, ljudi se druže i je potrebno da dođu da se završi admi- Našli su ih jedno uz drugo. Zajedno su
između granatiranja pretvaraju se da je nistrativni dio identifikacije. ubijeni”, ispričao je nakon identifikacije
sve “normalno”. U takvim “normalnim tiho i polahko Omer Dudić, Nijazijin brat.
okolnostima”, između ostalih, vjenčao se Dok krvnik iz pritvorske ćelije za-
mladi bračni par Dudić, Nijazija i Rem- pomaže i cvili u nadi da će mu se sudije Murat Hurtić iz Instituta za nestale
za. Mnogo su se voljeli. Imali su želje i smilovati, a njegova odbrana zahtijeva BiH, koji godinama radi na otkrivanju
nadali se da će se rat uskoro završiti. A da mu se zbog zdravstvenog stanja od- masovnih grobnica, na ekshumacijama i
nisu mogli ni slutiti da najgore tek dolazi. godi izricanje presude najavljeno za 22. identifikacijama i koji se nagledao broj-
novembar, Dudići u Tuzli identificiraju nih prizora od kojih srce puca, a razum ne
Kada je 11. jula 1995. godine Ratko svoje najmilije. Brišu suze i od bola jed- može pojmiti okrutnost egzekutora, isti-
Mladić iz Srebrenice poručio da je “srp- va progovaraju. če da ga je ovaj slučaj naročito potresao.
skom narodu povodom velikog praznika
poklonio Srebrenicu” i obavijestio da je “Bili su mladi i lijepi, bili su dobri “Pronađeni su na površini, na malom
“došao trenutak da se Turcima osvete na ljudi. Snaha je mogla otići sa ženama au- prostoru, i pored njih je bilo dosta gar-
ovom prostoru”, porodica Dudić iz Osma- tobusima, ali je do posljednjeg trenutka derobe i ličnih stvari. Prema izjavama
ča, poput hiljada drugih srebreničkih po- ostala uz mog brata. Krenuli smo zajed- porodica, ženska osoba bila je u šestom
rodica, krenula je u nepoznato. Civili su no, ali u tom haosu, kada su nas rastjerali, mjesecu trudnoće i žalosno je što prili-
bježali kuda je ko mogao i mislio da tre- bježao je kuda je ko mogao. Tražili smo kom ekshumacije nismo mogli pronaći
ba, uz stalne zasjede i granatiranje kolone
onih koji su se, ne želeći se živi predati
zločincima, pokušali spasiti bježeći kroz
šume prema Tuzli, iako nisu znali idu li
u pravom pravcu. Među njima su bili Ni-
jazija (22) i Remza (20). Rodbina i prija-
telji tada su ih posljednji put vidjeli žive.

22 GODINE ČEKANJA Omer Dudić

Dok se nakon genocida Mladić skri-
vao od Haškog tribunala, porodica Du-
dić čekala je bilo kakvu vijest o Nijaziji
i Remzi. Godinama poslije krvavog jula
1995. godine nadali su se da je ovaj mladi
bračni par preživio. No, kako je vrijeme
prolazilo, bilo je izvjesno da nisu uspjeli
umaći pred puškama zločinaca koji su, pu-
cavši u dva tijela, uzeli tri života. Remza
je bila u šestom mjesecu trudnoće.

Ratko Mladić krio se 16 godina, a Du-
dići su 22 godine čekali poziv iz Identifi-
kacijskog centra Podrinje u Tuzli kojim

14 16/11/2017 STAV