Page 13 - STAV broj 141
P. 13

STAJALIŠTA

Piše:                                          KRIVO SRASTANJE
Sadik Ibrahimović
                                               Podgrijavanje krompira

                                               Neka pisma
                                               ostaju paučini da
                                               na njih odgovara

                                               Glavninu rata proveo je u Tuzli; formirao mobilni medicinski tim
                                               i, skupa s borcima, po vrletima Majevice i Konjuha podnosio sve
                                               ono što rat sobom nosi. Njegova supruga, pak, a čemu sam bio
                                               svjedok, željela je da odu. U Ameriku. Učestalim nagovaranjima
                                               popustio je u ljeto 1994. godine. Otići u to vrijeme iz Tuzle nije bilo
                                               jednostavno, ali njegovo jevrejsko porijeklo i mješoviti brak bili su
                                               dostatni za nesmetan odlazak. I otišli su

Nakon mnogo godina, javio mi                   medicine i, štaviše, zavolio profesiju koje      od izvorišta patnje, okružen blagosta-
             se stari prijatelj Goran Hajman.  se svojedobno gnušao.                            njem, Goran je, razmišljao sam tada, i
             Čestita mi rođendan: šturo,                                                        ne htijući kidao veze sa svijetom kojeg
             kurtoazno, oprezno, očito zazi-       Glavninu rata proveo je u Tuzli; for-        je ostavio iza sebe, tjeran nagonom za
rući od moje reakcije nakon višegodišnje       mirao mobilni medicinski tim i, skupa s          opstanskom, novom, bespoštednom di-
i ničim izazvane šutnje, njegove šutnje.       borcima, po vrletima Majevice i Konju-           namikom, mogućnostima koje su mu se
                                               ha podnosio sve ono što rat sobom nosi.          nudile, probuđenim ambicijama i sasvim
     Sličnih karaktera, svjetopogleda, sklo-   Njegova supruga, pak, a čemu sam bio             shvatljivom željom da iskreira ozračje za
nosti, brzo smo se zbližili i postali dobri,   svjedok, željela je da odu. U Ameriku.           normalan, miran život.
zaista dobri prijatelji. Bio je pasionirani    Učestalim nagovaranjima popustio je u            Da, kidao ih je i beli ih je svojski po-
bibliofil, a moj izoštreni osjećaj za otkri-   ljeto 1994. godine.                              kidao, a sada ih, iz ko zna kakvog razloga,
vanje nepoznate a dobre knjige vazda ga                                                         nastoji naštiklati, oživjeti. Prekasno. Ipak,
je impresionirao, pa smo počesto u Tu-             Otići u to vrijeme iz Tuzle nije bilo        bilo je jasno da njegova nenadana čestitka
zli, a katkad i drugdje, obilazili knjižare,   jednostavno, ali njegovo jevrejsko pori-         sadrži dublje značenje i nakane, a moj ro-
kupovali nepoznate a vrijedne naslove, a       jeklo i mješoviti brak bili su dostatni za       đendan tek je puka izlika, no, o stvarnom
potom, u mojoj ili njegovoj kući, žedno i      nesmetan odlazak. I otišli su.                   razlogu Goranovog javljanja nisam razbijao
gladno listali knjige i udisali njihov neo-                                                     glavu. Neka ga tamo gdje jeste i neka bude
bično prijatan miris koji se širio sobom           Tog vrelog julskog popodneva ispra-          onako kako je to život posložio.
poput toplog somuna.                           tio sam ih u jedan od tri dupke pretrpa-         Prenula me je Azra, unuka moje se-
                                               na autobusa. Pozdravili smo se smušeno,          stre. Bučno je otvorila vrata, hitro skočila
     Nakon gimnazije je Goran želio studi-     bez velikih riječi i obećanja, svjesni da se     u moje krilo i umilno zapovjednim gla-
rati engleski jezik i književnost, no, nje-    nema šta reći i da se, možda, vidimo po-         som zamolila da joj pročitam bajku. Či-
govi su tradicionalno bili ljekari. Goranov    sljednji put.                                    tao sam, ljubio je u kosu i to malo, krhko,
otac, ugledni neurohirurg Jakob Hajman,                                                         prelijepo biće, mirisno i čvrsto pripijeno
pragmatik i nesklon vazdušastim profesi-           Nikad se nije javio ili preko rodite-        uz mene učinilo je da, uranjajući u njen
jama poput književnosti ili filozofije, još    lja raspitivao za mene, a njegovu adresu,        svijet, barem nakratko potisnem i zabora-
od gimnazijskih dana pripremao je sina         koju mi je, premda to nisam tražio, stari        vim brutalnu zbilju u kojoj jesam.
za zvanje ljekara, a njegova interesiranja     Hajman po okončanju rata dao na ulici,           Čitao sam i pročitao bajku, ugrijao
za nepraktična zanimanja smatrao je mla-       zgužvao sam i bacio u korpu za smeće.            se i ozario Azrinom djetinjom čistot­om,
dalačkim zanesenjaštvom koje će se ras-                                                         ona me je poljubila i istrčala iz sobe, a
pršiti s prvim udarima životnih nedaća             Dugogodišnje prijateljstvo rastočeno je      n­ a Goranovu čestitku nisam i pomišljao
i, posljedično, prvim naznakama zrelosti.      na tugaljivo bizaran način, tim prije jer je     ­odgovoriti.                       n
Stari i mudri Hajman bio je u pravu: Go-       Goran imao mogućnost izbora, ja nisam.
ran je iznimno uspješno okončao studij         Mogućnost da ostane ili ode; da se javi ili
                                               šuti; da se sjeća ili zaboravi. I zaboravio je.

                                                   U početku mu nisam zamjerao zbog
                                               toga. Naprotiv, shvatao sam ga. Daleko

                                                                                                                        STAV 16/11/2017 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18