Page 73 - STAV broj 363

za nas, napokon smo shvatili da se poigrava- ljudi koji su nas trebali čekati na skrivenom potreban neko poput njega, talentovan, snažan i
ju s nama, da nas žele poniziti i povrijediti. mjestu gdje su se spajale Sava i Dunav. Kako odan cilju. Povrh toga, raspoređen je u Skoplje
Ti ljudi koje smo nazivali braćom nisu iza sebe ne bismo ostavili nikakav trag, bilo na mjesto gdje je Suad obavljao dužnost, tako
nas smatrali samo opasnim nego i prezrenim i je nužno da se stalno krećemo i mijenjamo smo se samo nekoliko mjeseci nakon rastanka
jadnim. Ali zar takav odnos prema nama, koji prevozna sredstva. Krenuli smo prema Baj- ponovo sreli sa starim prijateljem. Međutim,
smo preuzeli tako važan zadatak i bili spre- rakli džamiji. To je bio centar okupljanja u Ismail je mogao postati zvanični član Bratstva
mni da se žrtvujemo, nije nosio štetu našoj slučaju bilo kakvih problema. samo ukoliko uspijemo obaviti preuzeti zada-
zajedničkoj misiji? ... tak i vratimo se živi i zdravi. Nije imao visoko
Zašto nisu razmišljali o tome? Kako to Bilo nas je trojica... Tri mladića koja su obrazovanje i to mu je bila jedina šansa.
nisu vidjeli? Taj njihov postupak me povri- prošla kroz razna iskušenja... Pod znojnim Dok je mujezin izgovarao posljednje ri-
jedio do te mjere da se vjerovatno tada ro- košuljama tijela su nam drhtala u bolovima... ječi, očev lik je ponovo oživio u mojim mi-
dila prva iskra promjene koja će se poslije Tri mlada čovjeka užasnuta su činjenicom da slima, ovaj put budeći drukčije uspomene.
desiti u meni. njihovom umoru nema kraj... Naprežući se, progutao sam knedlu u grlu
... Na posljednjoj etapi ovog teškog putova- i promrmljao nejasno: “Ne čini to, oče... ne
Na stolu je bilo samo svinjsko meso, suh nja pridružio nam se Čarls Edvard Džoris, čini to, ti si mrtav... Molim te, ostani mrtav.
hljeb i zaslađena ruska turšija. Znao sam da naš prijatelj iz Belgije. Čekao nas je u malom Ne uništavaj me sad...”
moj prijatelj Suad, koji dolazi iz Katoličke čamcu na obali do koje smo jedva došli. Naše ...
vojne škole i Berlinske ratne akademije, nije posljednje mjesto sastanka bilo je to malo pri- Suad je tog dana rekao jednu bolnu istinu
imao problem s tim, ali moj ni Ismailov sto- stanište gdje su lokalni ribari ostavljali svoje od koje sam bježao već dugo vremena. Osjetio
mak još uvijek nije bio dostigao nivo kojim čamce, a nalazilo se stotinjak metara od glav- sam kako u meni buja ljutnja poput velikih
bismo mogli odgovoriti toj situaciji. Dok smo nog pristaništa. Bio je to težak period kada su plima i oseka kojim sam prošlog ljeta svjedo-
jeli hljeb i tu odvratnu turšiju, naši domaćini trački ribari svoje čamce čuvali zaključane na čio u Normandiji na otoku Mont Saint Mi-
su nas samo posmatrali. pristaništima kako bi ih sačuvali od lopova. chel, ali odmah zatim osjetio sam i kako me
Tu noć su nas dovezli na stanicu kroz Čuvari nisu dozvoljavali ni ptica da proleti. razum ili možda čak umor umiruje.
uske varšavske ulice koje su čak i ljeti bile Ali kad su nas ugledali, odmah su otvorili vra- Suad je nastavio:
ispunjene maglom i dimom. Kad smo stigli, ta, upozorili nas na patrole koje idu za nama – Oni su nas otpisali odavno, prijatelji,
bilo je devet i četrdeset. Oko deset i rekli da se hitno udaljimo. presuda je donesena. U žiži borbe, kao vodeća
sati ušli smo u vagon s kupeima za napadačka grupa, ostavljeni smo kao mamac
spavanje. Voz je krenuo na vrijeme. na prvoj borbenoj liniji. To da će nas spasiti,
Put do Beograda trajao je dvade- izvesti iz zemlje i slično, to su samo prazne
set i pet sati. U Budimpešti je ušao priče. Kao i ono što su nam obećavali po pita-
kondukter u naš kupe i diskretno nju vlastite budućnosti. A istina
nas upozorio na agente koji su nas je da budale kod kojih emocije
vjerovatno pratili. Mi nismo imali idu prije pameti kao što smo
strahova po tom pitanju, jer Udru- mi i ne može čekati bolji kraj.
ženje je tako intenzivno radilo na Eh, s obzirom na to da je tako,
našoj sigurnosti da je posao Abdu- približava se vrijeme apokalipse,
lhamidovih ljudi bio uistinu težak. drugovi. Udahnut ću polahko,
Novac su davali nemilice, imali su dok se nad nama nadvijaju obla-
plaćenike na svakoj strani i uprav- ci dima i vatre i poput Baudelai-
ljali štampom u cijelosti. rea, pokušati uživati u događajima
... koji se preokreću u našu katastrofu.
Naši novi domaćini su nas konji- ...
ma prebacili na seosko imanje koje se Povukao sam se ustranu, jer to
nalazilo u blizini. I ovo iznenadno sta- je bilo posljednje što sam želio. Da,
janje voza vjerovatno je bilo dio pla- Suad je bio u pravu. Nije bilo nikakve
na. Na farmi izgrađenoj na dvadesetak svrhe da se raspravljamo oko toga da li
hektara plodne zemlje, s hljebom i soli je vladar carstva koje se iz dana u dan
u rukama dočekala nas je porodica s sve brže rušilo kriv ili ne. Njegova kri-
petero djece, onako kako se dočekuju vica je već u tome što je bio simbol tog
važni gosti. S tugom su govorili o za- poretka. Zašto da govorimo o sumnjama
jedničkoj prošlosti Turaka i Jevreja, o koje su budile našu savjest i dovodile nas
međusobnoj podršci i sličnoj sudbini protje- u opasnost?
rivanja iz Evrope. Tužna sjećanja teško jutro ... Nasmijao sam se. Zatim sam pokušao
učinila su još težim. Nakon bogate trpeze ovaj Kada smo Suad i ja završili Berlinsku vojnu udahnuti duboko... Ali u grudima ispunje-
put smo se lijepo okupali. Dali su nam novu akademiju, kao prvo i drugo mjesto, isto kao nim bolnim udubinama, negdje ispod srca
odjeću i nove šešire. Zatim su nas ispratili kao i u srednjoj školi, raspoređeni smo u Skoplje nešto me stezalo. I kao da je bilo bez namje-
najbliže srodnike. Pravilo broj dva: Na pu- i Skadar. U istim gradovima primljeni smo u re da prestane.
tovanjima izbjegavajte međunarodne linije i lože Bratstva kao najbolji kandidati. Sve te Tada sam shvatio da mi savjest više nika-
sklapanje prijateljstava! godine imali smo manje ili veće zadatke, ali da neće dati mira. A dok smo bili u Parizu,
Koristeći dvije lokalne linije, stigli smo većina njih nije bila tako značajna. Uglavnom bio sam tako dobro. Ali u ovom gradu koji
do Beograda za osam sati. Od Bukurešta nas su to bili poslovi kurira. S druge strane, Ismail mi je bio nepoznat, ali ujedno i zastrašujuće
je dijelilo još nekih deset sati. Međutim, Be- je u Organizaciju primljen prije godinu dana iz poznat, između munara i kubeta, ostajao sam
ograd i okolina bili su pod kontrolom lokal- kvote predloženih kandidata na koju smo ima- bez daha, u meni su se budila neka osjećanja
ne policije. Osim toga, nije bilo ni traga od li pravo, uz određene preduvjete. Bio nam je koja su mi bila strana.

STAV 18/2/2022 73