Page 76 - STAV broj 171

kultura

ekspresije. Dakle, 25 godina bio sam figu- “nova slika”. Tada sam bio upoznat da u iznimnu grafičku kulturu – teksturno
rativni slikar i prvenstveno me zanimalo isto vrijeme moje slikarstvo i novi ciklusi bogatu, taktilnu, strukturno razvedenu
ljudsko tijelo, bez obzira na to je li moja iz 80-tih potpuno korespondiraju s ista- – danas rijetku u općoj degradaciji vred-
kompozicija njim zasićena ili je svedena knutom strujom američkog slikarstva – novanja grafičkog multioriginala. U tom
na druge likovne oznake. Za mene je izra- “New Geometry”. je svjetlu Irfan Handukić iznimka. On
žajnost ljudskog tijela bila nezamjenjiva. STAV: Vi ste iz slikarstva prešli u grafiku, je zanesen i samosvjestan grafičar koji
Ulogom prisutnosti njihove zanimao me i koja je u međuvremenu postala central- usredotočeno zalazi u najdublje slojeve
slikarski medij po sebi, istražujući djelo- na oblast Vašeg umjetničkog izraza. Šta mettiera istražujući njegove ekspresivne i
vanje boje, njeni koloristički učinci, struk- je to što Vam grafika kao umjetniku nudi semantičke razine i odolijevajući izazovu
ture, a recipročno tome, zanimali su me i u odnosu na slikarstvo? ‘lakoće stvaranja’, u bilo kakvim novim
rasponi grafizma linije u crtežu. Shodno HANDUKIĆ: To je najbolje opisano u medijima, ustrajava na perfekcionizmu
mom likovnom spekuliranju u grafici, ali jednom kritičkom osvrtu: “Prepoznajemo kojega nije lako dosegnuti. Ostajući u
i uopće, što se tiče ženskog ljudskog lika i njegov stav i uvjerenje u kojem slikarski i granicama polja ‘slike’, ne preispitujući i
njegovog uprizorenja u mojim radovima, grafički medij tretira jednakopravno – kao ne razgrađujući konvencije koje se danas
postojao je neki oblik koji se referira na dva područja koja utječu jedno na drugo.” čine presudnim za uvrštavanje u trendov-
posve specifičan mimezis. Kao vlastita Niti tada, kao ni sada, nisam posmatrao ske tijekove, Irfan Handukić je umjetnik
grafika koja se mogla autoreferencijalno utjecaje kao nešto što je mene mijenja- solipsist koji egzorcistički istražuje i pro-
reciklirati sama iz sebe, iz vlastite tehnič- lo, već prije kao nešto što mi omogućava čišćava u otiscima guste strukture duhov-
ke procedure, što je, zapravo, antologijska da prepoznam, da osjetim ono što je već nih krajolika.”
vrijednost same kulture grafičkog lista. bilo u meni kao dio mog bića, a to je moj STAV: Izlagali ste na više od 60 samo-
STAV: Jedan ste od protagonista likovne senzibilitet i afinitet za određenu vrstu stalnih i 180 kolektivnih izložbi u zemlji
orijentacije “nova slika”, koja se na po- umjetnosti. U svom autorskom tekstu, i inostranstvu. Da li možete neku poseb-
dručju bivše Jugoslavije pojavila tokom u katalogu samostalne izložbe grafike u no izdvojiti, koja određuju Vašu karijeru
osamdesetih godina. Koje su bile njene Zagrebu 2003. godine, Margarita Svešta- i koja je Vama važna?
centralne odrednice? rov-Šimat, kustos i historičar umjetnosti, HANDUKIĆ: Nakon moje velike izložbe
HANDUKIĆ: Da, davno nekih prolje- ističe: “Grafički izričaj Irfana Handukića grafike koja se desila u Sarajevu u Grad-
ća i jeseni za mene, osamdesete u bivšoj odaje gotovo opsesivnu sklonost mediju, skoj galeriji “Collegium Artisticum”, s 50
Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini u um-
jetnosti su otvorile područja nove slobo-
de u kojima se prepoznaje izražen mak-
simum inventivnosti, čiju sam supstancu
istraživao bez ograničenja, i to po svim
resursima slikarstva, postavljajući vlasti-
tu formu i sadržaje preko najneočekiva-
nijih kombinatorika i uz upotrebu citata.
Upravo su te godine predstavljale plodno
tlo mojih upornih navigacija, stremljenja,
življenja umjetnosti. Ta nova strujanja,
novo slikarstvo u vlastitom projektiranju,
otvorilo je za mene posve nove prozore
formi, npr. razdvajanje površina oživlje-
nih jakom hromatikom, što istovremeno
razbija oblike, ali i tvori novi prostor u
centru i s mnogobrojnim perspektivama.
Dešavala se slika bez okvira, naslagani
objekt s oslikanim novinskim papirom,
presvučen kaširanjem, medijapan, platno
razvijeno u dugu traku i bezbroj prostor-
nih slika instalacija. Zapažene izražajne
vrijednosti koje su privlačile i kritiku i
promatrača, uvlačile ga u svoju stvarnost,
jednostavno su izazvale uznemirenost. Čini
mi se da su moje akumulacije proživlja-
vanja naslonjenog izričito na umjetnost
bile više-manje odraz procesa memorije,
nesvjesnog, libida, vitalnosti, bezgranič-
ne slobode, stvaranja specifičnog senzu-
alnog imaginarnog svijeta, s čime nisam
locirao postojanje tipičnog centra slike
niti njeno očište. Ono je bivalo posvuda
i davalo novu sliku. Moji crtački grafemi
imali su golem utjecaj na sveukupno ri-
tmiziranje i na jedan način nastajali kao
moćna sinergija s rezonancom koju ima

76 14/6/2018 STAV