Page 71 - STAV broj 171
P. 71
Emir Čović sa suborcima na Igmanu ljepote. Bog mi je u toj svoj boli i agoniji liječenju. Moje su im se pjesme svidjele.
spustio trunku olakšanja, čudno je to. Tu Valjda sam im u njima donio i dio Bosne.
ratni drugovi u šatorskom krilu prenose zapravo i nastaje moja prva pjesma koju Početkom maja uradio sam promociju i
do prvog prijevoza. sam lično napisao. Taj trenutak istovre- u Frankfurtu, tamo me dočekao Nedim
mene nevolje i ljepote pokrenuo je nešto Kadirić, naš čovjek. Kasnije sam otišao i
Odatle ga prebacuju do hirurškog cen- u meni, a ta bujica emocija konačno je u Dortmund. Samir Šljivo se samo javio
tra u Sinanovićima, i tu počinje njegova uspješno pretočena u stihove.” preko Facebooka i upitao me gdje da me
borba za život. Tole je te večeri doživio pokupi. Ljudi su mi se preko društvenih
i kliničku smrt. Probudio se ujutro u 4h A djevojka se zvala Nerma, živjela je na mreža sami javljali jer vole da lijepo doče-
i odmah pitao za svoje saborce. “Rekoše Koševskom, a u Tarčin je došla u posjetu kaju i ugoste musafire, drugog objašnjenja
mi da sam samo ja zaplatio. Bi mi drago. bratu koji je tu ležao s Toletom. U Sarajevu nema. Uvjerio sam se na vlastitoj koži da
Da su četnici bolje gađali, svi bismo tada je Tole imao šest operacija, ali mu doktori su Bošnjaci nevjerovatno gostoprimljivi
izginuli. U 6 sati je po mene došao heli- nisu uspjeli spasiti nogu. “Gangrena mi i, gdje god im se u svijetu javite, možete
kopter koji me spustio u Tarčin. Zehro, je bila zahvatila nogu, pa mi je rahmetli računati na podršku i pomoć”, tvrdi Tole.
pilot jedinog helikoptera Armije RBiH, doktor Fuad Šišić rekao da je moraju am- Sredinom juna izdaje i zbirku poe-
ispričao mi je anegdotu kako je jedne pri- putirati jer mi je život ugrožen. I sada se zije pod naslovom Vuk samotnjak, a na-
like vozio rahmetli predsjednika Aliju sjećam njegovih riječi: ‘Nećeš lopte moći kon toga planira izdati i knjigu ratnih
Izetbegovića iz Tarčina u Zenicu. Zehro igrati, nećeš trčati, ali ima milion drugih i prijeratnih sjećanja Povratak iz mrtvih,
je bio vidno pripit, pa ga je predsjednik stvari koje ćeš razotkriti u životu.’ Ove riječi koju najavljuje već tri godine. “Treba tu
upitao: ‘Zehro, jesi li to malo popio?’ ‘Je- su mi odredile ostatak života i, evo, kako još vremena da se dotjeraju neki detalji,
sam, predsjedniče.’ ‘Pa što, moj dobri Ze- život prolazi, tako se uvjeravam koliko je a već 80 posto posla je završeno. Ja se
hro, piješ?’, a Zehro mu odgovori: ‘E moj doktor Šišić bio u pravu. Vidio sam da mo- trudim da originalno živim, jer smatram
predsjedniče, da znaš u čemu se voziš, i ram nastaviti dalje, podnijeti to i vinuti se da nisam nikakva kopija. Meni uzor ne
ti bi pio’”, kroz smijeh će Tole. dalje. To je isto kao da orlu odsijeku jed- može biti niko, ja sam svoj. Takav sam
no krilo, a on mora i dalje letjeti. A došla kakav sam, i ta zanimanja su me prona-
VIDIO SAM DA MORAM mi je Nerma i u posjetu drugi dan nakon lazila i oblikovala. Lopte više ne mogu
NASTAVITI, PODNIJETI TO što su mi amputirali nogu. Uzeh one šta- igrati, ali, kao što doktor Šišić reče, pro-
I VINUTI SE DALJE ke, partizanke, izađem do hodnika, dolje našao sam u sebi nove talente i trudim se
stoji anđeo dvadesetak metara od mene. da budem što bolji u onome što radim.
U Tarčinu je ležao tri dana, a stanje mu Krenuo sam da napravim treći korak, ali Iako srednju školu nisam završio, uspio
se pogoršavalo. Dva prsta gubila su funk- nisam imao snage. Pao sam na pod, poki- sam završiti nekoliko životnih škola i fa-
ciju i bili su hladni, a Tole je mislio da i dao konce, razbio se k’o gajba. Kasnije su kulteta. Podržavaju me ljudi koji prepo-
bez dva prsta može igrati lopte. Iz Tarči- iz ove situacije nastali stihovi: ‘Nedosta- znaju nešto u meni, a ja se trudim da im
na su ga uputili u Sarajevo: “Ambulantna jala mi je ta lijeva noga, ne da kukam, već ipak nešto dam zauzvrat. Važno je biti
kola su me čekala, a ispred stariji čovjek da požurim kada me neko od vas zatreba.’ aktivan, a ja ne mogu sjediti na jednom
i mlada djevojka. Ona plavuša, lijepa, ma Ljudi su znali plakati čitajući ovo”, tuga- mjestu. Smatram da ljudi u svemu tre-
upis. 10. je novembar 1994. godine, kiša ljivo će Tole. baju tragati za nečim dobrim i lijepim,
nekakva pada, pahulje snijega prolijeću. bez obzira koliko neka životna situacija
Čikica pita kuda idu kola, rekoh mu da Ovog proljeća, 10. aprila, izdao je CD bila teška. Kad god mi bude neka tego-
ćemo do Hrasnice. Pita me mogu li njih s pjesmama. Album je promovirao krajem ba, sjetim se ambulantnih kola, Igmana,
dvoje s nama, odmah mu rekoh da može. aprila u Berlinu, gdje je prije desetak godi- kiše i Nerme, odmah mi nekako bude
Njega posjedoh s jedne strane, a nju zamo- na bio na liječenju. “Taj džemat na čelu s lakše”, zaključuje Tole. n
lih da mi čuva nogu kada budemo išli pre- Advanom Ljevakovićem mi je 2009. godine
ko Igmana. Čikica je zaspao, a ona je bila donirao protezu i mnogo pomogao u mom
sa mnom sve vrijeme. U tom svom haosu
i nevolji pronašao sam tračke i trenutke
STAV 14/6/2018 71
