Page 52 - STAV broj 433 - 434

DRUŠTVO

Tranzitne priče (17)

U KORAK S VREMENOM:

MALO PTSP, MALO

PRVI RAČUNAR

“Da mogu srediti papire, sad bih na Zapad. Šta ću i ovdje?”, govorio je rođak Ahmo dok smo ulazili u
Sarajevo. “Ovo je tvoje”, reče mu djed. “Iiiiii? U rovu bio. Iz rova na biro, skoro godina prošla. Brez posla!

Pa ima, ko fol, nešto malo – crkavica. Da mi nije roditeljskog stana, misliš da bih mogao išta kupiti od
ove svoje platice? Do banke ne mogu ni prići. Kažu, nemam ugovor zastalno. A ovi za koje vozim svake
mi godine prekinu staž. Za banku nemam posla! Džaba što mi plaća na njihov račun liježe, kažu, takva
su pravila. I zato ti ja, dečko moj, savjetujem – školu izuči i preko grane”, govorio je rezignirano rođak.

Piše: Ammar KULO cjelina – drugi entitet – čini mi se, načas, novo vrijeme, kada će biti više novca u
toliko suprotna i toliko drugačija od onog budžetu, kada će i one zasjati. Kao ne-
što od davnina zovemo šeherom. Pješa- kada kada su prvi put upaljenje u olim-
raćamo se u sitne sate iz grada, čimo od trolejbuske stanice do ulice Trg pijskom naselju.
iz čaršije, iz noćnog provoda, u djece Dobrinje. Ulaz broj 28, drugi sprat. Nema prolaznika. Sve je utihnulo.
donji dio grada – na Dobrinju. Grad spava. Nema ulične rasvjete, mada Izgleda mi, cijelo naselje, kao velika spa-
VDobrinja je krajnji dio Sarajeva, su ulične svjetiljke fizički tu, još stoje vi- vaonica. Na prste jedne ruke mogu na-
a odatle se nastavlja neka druga urbana soki stupovi s lampionima. Čekaju neko brojati upaljena svjetla, a stotine stanova

52 23/6/2023 STAV