Page 20 - STAV broj 280

POLITIKA

zovemo Dalija, i polusestru Adelu te sam završio studij, vratio sam se iz Sara- nego meni. Ona je iz Nurića kod Vlaseni-
očuhovog sina iz prvog braka koji mi nije jeva ponovo u Lukavac i oženio sam se. ce. Njena je majka civilna žrtva rata. Bila
ništa u srodstvu, ali njega, Himzu, volim Odmah sam imao priliku da završim pri- je u šestom mjesecu trudnoće kada je 1993.
kao rođenog brata. Svi smo se zaista lijepo pravnički i da se zaposlim u Ministarstvu godine pala granata i geleri su je usmrtili, a
slagali i voljeli, a tako je i danas. Nikada trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog porodica je mjesec dana provela krijući se
ni s očuhom nisam imao problema. On kantona”, priča Gabeljić. po šumama na području Vlasenice s ostalim
je uspio preći put smrti iz Potočara do Tamam kada čovjek pomisli da je za- komšijama i onda su nekako uspjeli pre-
Nezuka, preživio je, ali su traume ostale. vršio s preteškom pričom, Gabeljić ukrat- ći u Srebrenicu, UN-ovu zaštićenu zonu.
Godinu dana smo bili u Šibošnici i onda ko prepričava odrastanje svoje supruge Padom Srebrenice, oca je posljednji put vi-
smo došli u Tabake, opet na lukavačkoj Mele, koja je također dijete bez roditelja. djela 11. jula 1995. godine, a petnaest godi-
općini, a tu kuću u koju smo svi došli da Bila je dvogodišnja djevojčica kada joj je na poslije pronađeni su i ukopani njegovi
živimo kupila je moja nena nekoliko mje- ubijena majka, a imala je samo pet godi- posmrtni ostaci. Pronašli su nekompletno
seci prije smrti. Imala je tri šehidske pen- na kada je posljednji put vidjela oca, koji tijelo, ali makar se zna gdje mu je mezar.
zije, štedjela je i meni je kupila kuću, da je ubijen. Životne okolnosti su i Samira i Moju suprugu je također, kao i mene, ot-
imam krov nad glavom. U Šibošnici sam Melu natjerale da preko noći odrastu. “U hranila nena i naše su nene najzaslužnije
završio sedmi, a u Puračiću osmi razred. priči o djeci koja su ostala bez roditelja za sve što smo mi danas. Upoznali smo se
Srednju saobraćajnu školu završio sam uslijed Agresije na Bosnu i Hercegovinu dok smo išli u srednju školu i mislim da su
u Lukavcu, a u Sarajevu sam diplomirao i Genocida nismo sami moja Mela (29) i nas naše lične priče još više povezale. Da-
i magistrirao na Fakultetu za saobraćaj i ja, ovakvih je deset hiljada priča. Teško je nas imamo dvije kćerke. Amina će uskoro
komunikacije. Uvijek sam bio odlikaš, odrastati kada nemaš oca, da te usmjera- napuniti pet godina, a Dalila ima tri i po
bio sam najbolji student na svom odsjeku va kroz život i da te savjetuje kada trebaš godine. Sve što mi nismo imali u pogledu
i sve sam na vrijeme završio. Imao sam donijeti neku odluku. Otac čovjeku treba pažnje, a oskudijevali smo i u nekim ma-
stipendije i s te sam strane bio rasterećen, i kada ima pedeset-šezdeset godina, a ka- terijalnim stvarima, sada želimo podariti
a u finansijskom smislu prilikom studi- moli kada je dijete i kada se njegova lič- kćerkama, ali, naravno, vodeći računa da
ranja pomagali su mi majka, kao i tetka nost oblikuje. Moja supruga nema ni oca ne postanu razmažene, jer u životu neće
i tetak koji su u Grazu, u Austriji. Kada ni majke i njoj je u tom smislu duplo teže dobivati sve na tanjiru i one to moraju zna-
ti. Priča o Genocidu, Srebrenici i Vlasenici
je dio naše svakodnevice koju ne krijemo
od djece. Uoči ovogodišnje kolektivne dže-
naze u Potočarima supruga Mela gledala
je objave Memorijalnog centra Potočari o
najupečatljivijim momentima osoba koje
su bile djeca prilikom pada Srebrenice
i počela je plakati. Starija kćerka je vrlo
osjećajna i, gledajući u majku, i ona je
počela plakati. Pitala je: ‘Zašto mama
plačeš’, a teško je to djetetu objasniti.
Kažemo joj: ‘Mama nema ni babu, ni
mamu, nema kao ti’, a ona pita: ‘Pa gdje
su?’ Kaže supruga: ‘Oni su ispod zemlje’,
a Amina će: ‘Što su ispod zemlje, šta
rade, da im nije možda hladno tamo?’, i
još mnoštvo sličnih pitanja. Vrlo je teš-
ko djetetu objasniti zašto nema djeda i
nenu, a Genocid koji je počinjen u Sre-
brenici nije napravio štetu samo prvom
koljenu, prvoj generaciji, nego su poslje-
dice nemjerljive.” n

20 16/7/2020 STAV