Page 37 - STAV broj 373 - 374

Ismet Dedić, rodom iz naselja Gerovi,
bio je među poznatijim ljudima u vlasenič-
koj čaršiji. Radio je u čuvenom “Boksitu”
i stanovao u zgradama u Vlasenici. Vodio
je miran porodični život, a osim o svojoj
porodici, brinuo se i o porodici svog bra-
ta, koji je preminuo prije agresije. Ujedno,
Ismet je svojim bratićima bio i amidža i
tetak, jer su se, pojašnjava Denis Dedić,
kojem je Ismet Dedić bio amidža-tetak,
dvije sestre udale za dvojicu braće.
Denis Dedić nosio je bašluk s Ismeto-
vim imenom i godinama rođenja i ubistva.
Denis je u kabur spustio amidžin tabut
prekriven zastavom Bosne i Hercegovine.
“Šahmana mi je bila i strina i tetka. Bio
sam šestogodišnjak kada se sve to dešava-
lo i sada, poslije trideset godina, javljaju
se sjećanja na amidžu i moje djetinjstvo,
na njegove dolaske. Ja sam s dvije godine
ostao bez oca, pa se amidža brinuo o nama.
Amidža je pronađen 2011. godine, ali po-
što su mu i djeca ubijena, pomoću neninog
DNK utvrđen je njegov identitet. Elmi-
ra je bila 1981. godište, a Elmir 1979. Bili
su mali kada su ubijeni”, navodi Denis.
Denis dodaje da je saznao da je jedan
Srbin obećao da će Šahmanu i djecu preve-
sti do slobode, ali ih je, zapravo, prevario.
“Neke komšije vidjele su da su ih ubili
ovdje, pored mezarja Rakita, i to je sve što
znamo o njima”, pojašnjava.
Denis tvrdi da je čuo strašne priče o
mučenjima svog amidže u logoru Sušica.
“Na njega su imali poseban akcenat,
iako su se prije rata družili. Baš su ga zlo-
stavljali. Neki kažu da se on pokušao su-
protstaviti, tako što je nekog od zlostavljača
i povrijedio. Pronađen je u crnoj vreći.”
Ismetove komšije, koje su mu došle na
dženazu, ispričale su nam da je preselio u
teškim mukama, žedan, pored kante u koju
su zarobljenici bili primorani vršiti nuždu.
“Kažu da je dugo umirao. Toliko su ga
tukli da više nije mogao ni pričati. Samo
je pokazivao prstom na jezik, da im neka-
ko kaže da je žedan, ali niko mu nije smio
prići”, kazuje jedna od komšinica.
Muftija tuzlanski Vahid-efendija Fa-
zlović, koji je predvodio dženaza-namaz,
podsjeća da je traganje za istinom obave-
za preživjelih.
“Veoma je teško kada imate u vidu samo
ovo što se desilo jednoj porodici, porodici
Ismeta Dedića, a kamoli kada znamo nad
koliko su se bošnjačkih porodica provodi-
li zločini. Dolazimo ovdje uvijek s teškim
pitanjem, koje je teže i teže kako vrijeme
prolazi, a ono glasi: ‘Kako je moguće da
se oni koji su činili zločine suprotstavljaju
istini i svim civilizacijskim normama da
se pronađu nevino ubijeni ljudi, da im se
obavi dženaza i da se pokopaju?’ Suprot-
stavljeni su istini i to je neviđeni i nečuveni
otpor, a on dolazi od same vlasti u ovom

STAV 29/4/2022 37