Page 39 - STAV broj 373 - 374

KRIVO SRASTANJE

Pjesnik bez pjesama

SJEĆANJE NA ALIJU,

DŽEMALA, KIŠNI

MAJSKI DAN...

Piše: “Napisao je mnogo pjesama koje su, izgleda, poslije njegove
Sadik IBRAHIMOVIĆ
iznenadne smrti pred Drugi svjetski rat, nepažnjom bile uništene.
A uništila ih je, kako se moglo doznati, njegova vlastita mati, koju
je neviđenom ljubavlju volio, ne znajući šta to predstavlja, ona je
njegove papire spalila odlažući s njima vatru.”

rije deset godina, krajem maja, glave. Nego, šta ima u Tuzli – domaćin će, vratio se po najgorem vremenu isto tako
spontano, bez prethodnog do- rođeni Tuzlak, na “privremenom radu” u natrag. (...)”
govora, izlokanim, sporadično Čeliću nakon što mu je tri godine prije Uz natuknicu kako su Sarajlićeve
Podronjenim i opustjelim putem penzioniranja firma uništena, a on kao pjesme izražavale lutalački, proleterski
koji, preko Gornje Tuzle, pa uz krivudave stara, razbucana krpa izbačen na ulicu. duh nezaposlenih radnika i umnih bun-
vrleti planine Majevice, vodi ka Čeliću i – Isto ono što si ostavio iza sebe. Sre- tovnika, Begić navodi i mučan, tugaljiv
dalje ka Brčkom, vozili smo se, polahko, ćom, ako smijem primijetiti – Džemal će. podatak o njemu: “Napisao je mnogo
oprezno, rahmetli Džemal i ja. Pet minuta poslije vozimo se ka pjesama koje su, izgleda, poslije njegove
Bolji put postoji, zapravo više njih, ali obližnjem Koraju, našem odredištu. iznenadne smrti pred Drugi svjetski rat,
kako obojica dugo, još od prije rata, nismo Brzo stižemo. Na ulazu u mjesto, u nepažnjom bile uništene. A uništila ih
prolazili ovim nekad glavnim drumom Kovačevića Mahali, nalazi se prostran i, je, kako se moglo doznati, njegova vla-
od Tuzle ka sjeveru Bosne, odlučujemo koliko s ulice mogu vidjeti, brižljivo odr- stita mati, koju je neviđenom ljubavlju
do Čelića proći njim, pa se, kako rekoh, žavan mezaristan. Drago mi je zbog toga. volio, ne znajući šta to predstavlja, ona
polahko i oprezno vozimo, truckamo, jer U njemu su ukopani skoro svi moji pređi je njegove papire spalila odlažući s nji-
male, nebrojene udarne rupe nemoguće s očeve strane. ma vatru.”
je izbjeći, povremeno zastajkujemo, nig- Ulazim u mezaristan i obavljam ono Nažalost, njegov mezar nisam uspio
dje ne žurimo, duboko udišemo reski, či- što se u takvim prilikama obaviti treba. pronaći. Napuštam mezarje.
sti, kao nož oštri planinski zrak, slušamo Potom zastajkujem i pitam se nije li, – Ti se nešto dugo zadrža – veli Džemal.
horski cvrkut ptica, gledamo u razigrane možda, tu negdje i mezar Alije Sarajlića, – Zadržao me je jedan pjesnik. Tražio
vjeverice visoko u krošnjama ogromnih samozatajnog korajskog pjesnika, ubo- sam njegov mezar, ali bezuspješno. Mož-
stoljetnih stabala, pijemo vodu i umivamo gog siromaška, za kojeg se ne bi znalo da nije ovdje ukopan.
se na nekom od brojnih izvora... Prekrasno. ni da je postojao, a kamoli pjesnikovao, – Koji pjesnik?
Ali, valja ići dalje. da nije jednog, jedinog zapisa o njemu iz – Alija Sarajlić.
U Čeliću, kod Džemalovog prijatelja, pera Midhata Begića, također Korajca i – Ne znam ko je to.
kupujemo svježe, tek ubrane jagode i pi- Sarajlićevog savremenika. – Ne zna niko, ali, zamisli, osim što
jemo kahvu kakvu u životu nikad nisam Ovako Begić veli: nikad ništa nije objavio, sve pjesme koje
pio: isprženu na žaru, u šišu, i istucanu u “(...) Sarajlić je svim svojim bićem je napisao progutala je vatra. Spalila ih je,
avanu. Proces pripreme, doduše, poduže pripadao modernističkom duhu naše nakon što je ispaćen i neshvaćen umro,
traje, možda i odveć dugo za one slabijih književnosti između dvaju ratova, njegov njegova, očito, nepismena majka. Njego-
živaca i strpljenja, ali je zato okus kahve pjesnik-ljubimac bio je veliki Tin Ujević vim pjesmama odlagala je vatru u peći.
neopisiv, čudesan, pa to i rekoh našem u čijim je stihovima nalazio i odraze svo- Ništa nije sačuvano.
domaćinu, a on mi se osmijehom zahvali. jih pješačkih putovanja i lutanja po gra- – Strašno.
– Ti stalno ovako pripremaš kahvu – dovima u uzaludnom traženju posla, u – Šta se može. Nego, oblaci se gomilaju,
reče Džemal. povlačenju po radničkim komorama, u ubrzo će kiša. Hoćemo li?
– Ma kakvi. Ja to samo zbog vas. Kada noćivanju po kafanama u predgrađima. – Čudno, zaista, čudno... Pjesnik bez
bih dva puta dnevno ovako pripremao Jednom prilikom on je pješke došao pjesama... Tuga jedna... – šapuće u bradu.
kahvu, a vidio si koliko priprema traje, iz Koraja u Beograd i poslije nekoliko Ne rekoh ništa. Osjetih na tjemenu
ništa ne bih stigao uraditi, a posla preko dana uzaludnog nastojanja da se zaposli, prve kapi kiše. Pođosmo. n

STAV 29/4/2022 39