Page 7 - STAV 72 21.07.2016
P. 7
Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
ubok je smisao “Marša mira”. Tre-
ba opipati svaku stopu onih koji
su, progonjeni kao zvijeri, sedam
ddana gazili preko Udrča u Nezu-
ke, slobodi i spasu u zagrljaj. Treba dotaći
svaku kaplju nade onih kojima nemilosrd-
nost kilometara ovog puta bi prvi korak
po beskrajnim stazama vječnosti. Tu nadu
presahlu onog trena kada su shvatili da će
umrijeti žedni jer zlotvori ne imahu milo-
sti ni za toliko da im pruže flašu vode. Tri
dana pod nemilosrdnim ticalima sunca, u
neprekidnom koraku, navlačila su tu ne-
izbrisivu sliku što kao vreo mač siječe iz
riječi onih koji su odabrani da prežive ma-
sovne egzekucije da bi svjedočili o istini.
Svi koji su se predali, ili su zarobljeni,
svjesni da im se bliži posljednji ovosvjetski
otkucaj, željeli su samo jedno: da ne umru
žedni. I nisu iskali milost, nisu molili, ništa;
samo kap vode na sasušenoj usni, svježinu
njenu još jednom da isprate niz olovno nep-
ce i stvrdlo grlo. Ni ta želja nije im mogla
biti uslišena. Poniženje je moralo skruniti
svaki rukavac razuma. Zato je danas, za-
sigurno, flaša vode simbol “Marša mira”.
Boce koje blješte u rukama hodočasnika u
koloni dođu kao mrvice kruha kojima se u
bajkama obilježavao put za povratak. Neka
naše sjećanje na sve one koji ostadoše na
ovom drumu ostane nerazgrađeno barem
dok vrijeme ne iskljuca plastiku od koje
su sačinjene ove flaše. Do tada ćemo va-
ljda pronaći put za povratak.
oni koji sU prošli
Svoj put za povratak, ovdje, u selima
pod Udrčom, gdje povremeni kosturi ra-
zrušenih kuća još svjedoče o vremenima
bez milosti, traže djeca s bosanskim za-
stavama zavezanim oko vratova. Svojim
nevinim ručicama pružaju nam flaše s
vodom i bombone, pikaju lopte prema
nama i svom silinom trude se uzvratiti
nam šut, ozbiljni, kao da su na svjetskom
fudbalskom prvenstvu pred najvažnijim
slobodnim udarcem koji će odrediti i našu
i njihovu sudbinu. Bože, koliki moraju biti
njihova preciznost i njihov oprez i kakav
Pred Aminom Keljalić iz Jajca tek su najvažnije lekcije, je pred njima put?! Dok ih postiđene ma-
tere dozivaju nazad u dvorišta, potpuno su
one životne i one školske. Ima šest godina i najmlađa nesvjesni kako u našim očima oživljava-
ju u licima njihovih djedova koji su jed-
je učesnica “Marša mira”. Najstariji su Hasna Fejzić i nog, isto ovako vrelog dana prošli ovuda,
Mersudin Begić iz Kamenice kod Zvornika s potajnom vjerom kako će doći i to vrije-
me kada će, umjesto dimnjaka porušenih
kuća zaraslih u šiblje, niknuti krovovi, a
umjesto pustoši što zagriza dušu do oča-
ja, zazvoniti dječiji kikot poput praporaca
STAV 21/7/2016 7
