Page 82 - STAV 72 21.07.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE

Kad bajrami postanu kao što su nekad bili

“na licu Zemlje

najveći sam

grješnik, Znam sebe”

U mojoj užoj i široj porodici rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti
Piše: brojni nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami su im osobito
sadik ibrahimović
mili. Mjesto okupljanja – porodična kuća. Među mnoštvom
vedrih, preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek pokoje blijedo,
iscrpljeno i šutljivo. Među njima i moje

ajrami su, ramazanski naročito, prebogate sofre samo poneku mrvicu, što pogriješio. I stavio se iznad njih. Pa mi, ne
dani kada se, blago rečeno, osje- nepostačima, bezbeli, ne promiče, pa uni- znam ni sam otkuda, pade na pamet Devet
ćam jako loše, a počesto i doslovno sono nutkaju da se jede više, moju maj- redaka Hajrullah ef. Abdurahmanovića, malo
Bodbolujem. Tragajući za uzrokom ku ponajprije jer, zaboga, tako je blijeda i poznatog melamijskog učitelja iz Čelića.
ili uzrocima takvog stanja, kretao sam se izgleda iscrpljeno. Evo ih:
širokom putanjom, od fizioloških, preko Majka šuti. “O, braćo! Ovih devet redaka otkrij,
psiholoških, pa sve do metafizičkih zapi- A i ja. bit ćeš pripadnik osvjedočenja,
tanosti i kakvih-takvih konkluzija. Ali, za- Zgledamo se i pečemo na žeravici. I tajnu, i užitak i sedam mekama uži-
dovoljavajućeg odgovora nije bilo. Ne razumiju nas. vaćeš i gledati.
Sve do prošlog Ramazanskog bajrama, Nepostači. Njih je napisao vaš brat Akovali
kada mi se, premda sam i ranije sumnjao na Agnostici. Hajrullah.
to, kristalno jasno obejanilo kako su moje Ili šta li su već. Naš Baba bio je u Ðakovici brat, hva-
tegobe neupitano uzrokovane žestokim su- I tako cijeli dan. la Allahu.
darom teizma i agnosticizma. (Odgovori Oko šest popodne, uz larmu i smijeh, Ja sam jedan od njegovih najponizni-
na brojne zapitanosti u mom životu bili sijelo se osipa. A otrcane želje da, ako Bog jih robova, hvala Allahu.
su često jednostavni, ali ih, upravo zbog da, u zdravlju i rahatluku dočekamo i na- O, moja braćo, molim vašu dovu,
njihove jednostavnosti, nikada nisam uzi- redni Bajram, pljušte sa svih strana. Maj- Jer svakog časa činim grijeh.
mao za ozbiljno.) ka je vidno iznurena. Spušta se na ležaj u Od najprezrenijih sam robova, znam
Naime, u mojoj užoj i široj porodici kuhinji i sklapa oči. sebe.
rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti brojni – Lakše je ispostiti pet ramazana, nego Na licu zemlje najveći sam grješnik,
nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami s ovakvima dočekati i provesti jedan dan znam sebe.”
su im osobito mili. Mjesto okupljanja – Bajrama – rekoh više za sebe. Stresoh se od straha. I pokajah. Pa,
porodična kuća. Među mnoštvom vedrih, – Nemoj tako, sine – tiho će majka i digoh ruke i proučih Fatihu za dušu Haj-
preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek utonu u san. rullah-efendije, a i dovu onima koje sam
pokoje blijedo, iscrpljeno i šutljivo. Među I ja sam umoran i pospan. Ali, zaspim krajnje nepromišljeno nazvao agnostici-
njima i moje. li sada, u nevakat, probudit ću se u ponoć, ma. Bi mi lakše. Srkućem prevrelu kahvu,
Kuća je puna smijeha. Proizvode ga, pa šta onda. Stoga, mada mi kahva izlazi brišem orošeno čelo, a bajramsko ozarenje,
dakako, “poštovaoci” vjere, dok postači na nos, kuham novu i izlazim na terasu. nakon mnogo godina i nakon cjelodnev-
šute i, sviknuti tokom proteklih dvadeset Razmišljam o majčinim riječima: “Nemoj nog sjedenja na iglama, preplavi me kao
devet dana na malo jela i pića, uzimaju s tako, sine.” Uviđam da sam se izlanuo. I ogroman val. n

82 21/7/2016 STAV