Page 77 - STAV 72 21.07.2016

zapis o zemlji

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac
neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad
dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna.

romana upoznavala s islamom. Za bo- rukavac što ga je bujica odvojila od maj- osmanskim nastupanjem kada su s po-
sanske muslimane ova je knjiga, više ke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše vijesne pozornice sišli bosanski kraljevi.
nego ijedna druga u cjelokupnoj njima malen da bude jezero, suviše velik da Selimović je zapisao da je “Mak Dizdar
dostupnoj književnoj povijesti, svjedo- ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da uspio uspostaviti pravu vezu sa tradicijom
čila putem fikcije o njihovom identitetu. idemo pod njihovom zastavom jer svoju ne čineći nasilja nad njom, obnavljajući
Za bosanske pravoslavce i katolike Derviš nemamo. Mame nas kad smo potrebni a stari jezik, otkrivajući u njemu potpu-
je bio roman iz komšijskog dvorišta, ali odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što no nova značenja, on je uspio premosti-
takav da su se oni u njemu prepoznava- smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo ti značenja sa srednjovjekovnih natpisa
li, ili su se prepoznavali u svojoj želji da iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako na misli i osjećaje savremenog čovjeka”.
budu dio te derviške avlije. Za razliku misli da će nadmudriti sve ostale i u tome Francis R. Jones, čovjek koji je više
od Ive Andrića, koji je na vrlo raskošan je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? od dvadeset godina prevodio Kameni
način i temeljito fikcionalizirao bosan- To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni spavač na engleski jezik, možda je i više
sko-muslimanski i turski svijet, ali je to skim se istorija nije tako pošalila kao sa od drugih čitalaca imao priliku prepo-
činio jezikom i stilom nekoga drugog, Bosnom. Juče smo bili ono što danas že- znati raskoš i slojevitost jezika u ovom
pomalo izmaknutog i zajedničkog svi- limo da zaboravimo, a nismo postali ni djelu. Primijetio je da se Bosanci ponose
jeta, Meša Selimović pisao je iz njegove nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida što imaju knjigu napisanu jezikom koji
zamišljene biti, jezikom nekoga tko je zbog krivice i otpadništva, nećemo da gle- je samo njima dostupan, neprevodivu
s vjerom čitao Kur’an, ili jezikom koji damo unazad, a nemamo kad da gledamo knjigu pjesama koju samo oni mogu
imitira jezik nekoga tko je s vjerom čitao unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pre- potpuno razumjeti u sinesteziji ritma i
Kur’an – a to je za književnost jedno te tjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. magije jezika.
isto, pod uvjetom da je uvjerljivo – čime Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao Abdulah Sidran kazao je da je Mak
se bosansko-muslimanskom svijetu pri- jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, Dizdar pojava kakva se i u većim naro-
makao na dah, bivajući njegov književni zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad dima ne događa nego jednom u više sto-
glas i glasnik”, piše Jergović. nam nije svejedno znači da smo pošteni. tina, možda i hiljadu godina. “Možda je
Zaista, Meša je svojim romanom izrazio A kad smo pošteni, svaka čast našoj lu- i najvažnije ono što je smisao Makovog
bit Bosne ne gubeći pritom ni intimnost dosti!”, zapisao je Selimović. rada u jeziku i u vezi s bosanskim jezi-
sa svijetom koji opisuje, ali ni oštru kri- kom: njegovo poznavanje jezika i njegov
tičku distancu spram njega. O Bosni je oživljavanje onoga za šta se velemajstorski način upotrebe bosanskog
pisao bez patetike, mitomanije i roman- mislilo da je mrtvi jezik jezika; njegovo kao božanskom rukom
tike, ukazujući povremeno na složenost Poput Selimovića, i Dizdar je tragao oživljavanje onoga za šta se mislilo da
bosanskog identiteta i razapetost između za odgovorima na univerzalna pitanja o je mrtvi jezik, a on postaje živ i veoma
drugih opcija koje mu se nameću, kako smislu čovjekovog poslanja, porijeklu moćan u njegovim rukama; i ne samo to
je to i lično najbolje osjećao: “Mi smo dobra i zla, posluživši se sudbinom bo- nego i ono što je sociopolitički smisao i
ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek sanskih krstjana kao primjerom onog op- značenje jednog govora, jednog jezika i
nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i ćeljudskog, ali istovremeno specifičnog jednog naroda u vezi s time. Napraviti
prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko iskustva jednog naroda. U autentičnom sintezu u kojoj je poezija te nacionalna
smo. Živimo na razmeđu svjetova, na poetskom ostvarenju knjige Kameni spa- i državna sudbina jedno te isto – a takvu
granici naroda, uvijek krivi nekome. Na vač Dizdar pokazuje kako bosanska kul- je sintezu Mak sačinio – mislim da se to
nama se lome talasi istorije kao na gre- tura, sa svojim jezikom i civilizacijskim ne može dogoditi dva puta u povijesti
benu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko kontekstom, nije izgubila kontinuitet jednog naroda”, kazao je Sidran. n

STAV 21/7/2016 77