Page 76 - STAV 72 21.07.2016

KULTURA

zemlje. “Sušić je nekako istovremeno kad formalisti smatrali mjerilom estetske vri- je to i Miljenko Jergović u tekstu Samo-
i Meša Selimović inspirativne izvore po- jednosti književnog djela, u Selimoviće- ća bosanskih muslimana: “Derviš i smrt
tražio u prošlosti Bosne, otkrivajući u le- vom romanu sastojao se u prezentiranju obično se tumači kao roman o totalita-
gendi, predanju i rijetkom historijskom bošnjačke i bosanske kulture iznutra. rizmu, o revolucionarnoj ortodoksiji, o
zapisu i svjedočanstvu o povijesnoj sud- Autor ukorijenjen u tu kulturu, baštinik pobuni revolucionara... Ali obična pu-
bini ove zemlje, korijene duhovnosti i na- kulturnog pamćenja muslimana Bosne i blika, ona iz 1966. i 1967, kao i ona ka-
ravi njenih ljudi. Upravo, cjelinom svog Hercegovine, uspio je tu kulturu pred- snija, koja nije usmjerena kritičarskim
djela Sušić je ostvario golemu književnu staviti iz nje same, a ne kao promatrač sa i književno-historijskim napucima, ali
sintezu historije Bosne, od bogumila do strane, što je slučaj s Andrićem. Primijetio ni čaršijskim tračevima, preko ovog se
revolucije i naše savremenosti”, napisao
je prof. dr. Enes Duraković.
iz “pobUna” derviša sUšića
roman kao svjedočanstvo
identiteta
Godine 1952. zatvorene su sve teki- Svrnem u Jedrene svom starom dobrom učitelju Muslihedinu Užičaninu da ga po-
je u Bosni i Hercegovini, te bi smješta- ljubim u ruku i čujem njegov posljednji savjet. Starac, poluslijep od slaba svjetla i
nje radnje romana Derviš i smrt u tekiju sitnih slova po debelim knjigama nad kojima kaplje, evo, već sedamdeset godina,
moglo biti motivirano ovom političkom obradova se kad me vidje. Ali kad ču da idem u Bosnu, diže desnu obrvu i u krat-
odlukom. Selimović ne samo da je pre- kovide oči iz sebe natopi brigu i tihu srdžbu.
zentirao jednu zanemarenu i na marginu
gurnutu kulturu nego i one njene ma- “U Bosnu? Šta ćeš ti po Bosni?”
nifestacije koje su bile zakonom zabra- “Da pomognem, da liječim, da podučavam, da podržim...”
njene, a još uvijek svježe u kolektivnoj “Hm! Znaš li ti šta je Bosna?”
memoriji Bošnjaka. Čitaoci su, što je i “Sjećam se svakog trenutka proboravljenog u njoj.”
danas slučaj, svijet Selimovićevih likova “Ali Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Slušaj što ću ti
prepoznali kao muslimanski. Prepozna- reći! Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neiz-
li su da je ponikao iz islamske kulture. lječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim
Zbog toga srbijanska i hrvatska izdanja položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Dragi moj, svuda opasnost
sadrže objašnjenja manje poznatih ter- od drugog obično reži za granicom. U Bosni, ona se vidi u znaku suprotne vjere,
mina u njegovom djelu. Bosanskom čo- čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar
vjeku nije bilo potrebno objasniti šta je oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da pod-
tespih, ko su derviši i šta je Kur’an, či- vuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje
jim citatom Selimović započinje Derviša. su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih
No, nije Selimovićev roman doživio opredjeljenja, ja ne znam. Ali ti savjetujem da ne ideš.”
takav uspjeh jer je smješten u musliman- “Hvala ti na savjetu, ali ja idem.”
ski ambijent. Radnja u djelima tada već “Čekaj! Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve
afirmiranog pisca Ive Andrića također je strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima teža,
bila ondje smještena. Razlozi za prepo- ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija i tamnija nego u Bosni. Vjeruješ li mi?”
znavanje Derviša kao književnog klasika “Vjerujem. Ali ja idem.”
još za vrijeme Selimovićevog života pri- “Kaimijo, moj najbolji učeniče, ne idi! U Bosni te samo nesreće čekaju. Ostarjećeš
je svega su književne naravi. Postupak
oneobičavanja stvarnosti, koji su ruski prije nego što dozriš. Zaćutaćeš prije nego što uzmogneš progovoriti.”

76 21/7/2016 STAV