Page 23 - STAV broj 219
P. 23

Dok su se Matica hrvatska, Matica srpska, SANU, HAZU i druge
                                            institucije kulture susjednih naroda razvijale i jačale, Bošnjaci
                                            su, iako su prirodno trebali biti u centru zbivanja, u svakom
                                            pogledu, pa tako i kulturološkom, ostajali na periferiji. A danas,
                                            kad osjećaju da je došlo vrijeme da na regionalnoj i svjetskoj
                                            kulturnoj pozornici konačno dobiju mjesto koje im stoljećima
                                            pripada, kada su u znatnoj mjeri oživjeli kolektivnu svijest
                                            o vlastitoj kulturološkoj posebnosti, Bosna i Bošnjaci nisu u
                                            mogućnosti sistemski utemeljiti vlastite kulturne institucije


                                            koliko su originalne, autentične i razno-  razvijale i jačale, Bošnjaci su, iako su pri-
                                            like, nego po tome koliko su institucio-  rodno trebali biti u centru zbivanja, u sva-
                                            nalno organizirane i utemeljene.   kom pogledu, pa tako i kulturološkom,
                                               Kada je riječ o bošnjačkom kulturnom   ostajali na periferiji.
                                            naslijeđu i o bosanskohercegovačkim kul-
                                            turnim vrijednostima uopće, mogu se pri-  SVOĐENJE KULTURE
                                            čati dvije dugačke, istinite, a međusobno   NA KANTONALNI NIVO
                                            oprečne priče. Jedna govori o izuzetnom   A danas, kad osjećaju da je došlo vri-
                                            nacionalnom bogatstvu, dugoj, snažnoj   jeme da na regionalnoj i svjetskoj kultur-
                                            i prepoznatljivoj tradiciji, izrazitim vri-  noj pozornici konačno dobiju mjesto koje
                                            jednostima koje su nastajale kao rezultat   im stoljećima pripada, kada su u znatnoj
                                            burne prošlosti, susreta Istoka i Zapada, o   mjeri oživjeli kolektivnu svijest o vlastitoj
                                            narodnom duhovnom blagu, autentičnoj   kulturološkoj posebnosti, Bosna i Bošnja-
                                            umjetnosti, posebnoj i jedinstvenoj. Ta   ci nisu u mogućnosti sistemski utemeljiti
                                            priča obuhvata nekoliko hiljada godina   vlastite kulturne institucije. U zemlji u
                                            kulturne prošlosti Bosne i Bošnjaka, od   kojoj žive s druga dva naroda, koji svoje
                                            neolitske kulture, preko predslavenske ci-  matice nalaze i prepoznaju izvan grani-
                                            vilizacije, srednjovjekovnih kamenih spo-  ca Bosne i Hercegovine, do danas nisu
                                            menika i pisama na pergameni, pismenosti   uspjeli uspostaviti institucije kulture na
                                            na nekoliko jezika i pisama u osmanskom   državnoj razini, i teško da će u dogled-
                                            dobu, remek-djela istočnjačke i zapadnjač-  noj budućnosti u tome uspjeti. Primjer
                                            ke arhitekture iz 16. i 17, odnosno s kraja   koji, nažalost, hrani pesimizam gorko je
                                            19. i početka 20. stoljeća, pa sve do najsup-  iskustvo od prije nekoliko godina, kada
                                            tilnijih muzičkih, književnih, dramskih i   su, zbog svjesne i planirane opstrukcije
                                            filmskih ostvarenja modernijeg vremena.   srpske politike oličene u tadašnjem mi-
                                            Njeni su akteri i Baton Dezidijatski i Hadži   nistru civilnih poslova Sredoju Noviću,
                                            Lojo, i ban Kulin i Uskufija, i Safvet-beg   državne institucije kulture, od Zemalj-
                                            Bašagić i Nedžad Ibrišimović, i neimar   skog muzeja do Nacionalne biblioteke,
                                            Hajrudin i Josip Vancaš, i Mersad Berber   bile pred fizičkim nestankom. Stvar je
                                            i Ibrahim Ljubović, i Ademir Kenović i   privremeno spašena djelovanjem ministra
                                            Abdulah Sidran, i svi oni čije je stvaralaš-  Adila Osmanovića, te nekih institucija Fe-
                                            tvo nadahnuto Bosnom.              deracije BiH, kantona i općina, ali pravo
                                               A drugu priču mogli bismo početi re-  i dugoročno rješenje još nije pronađeno.
                                            čenicom nedavno preminulog bošnjačkog   U nesretno vrijeme, u kojem su mnoge
                                            historičara Ibrahima Pašića, da su “Boš-  naučne i kulturne institucije u nadležno-
                                            njaci jedan od najstarijih evropskih naro-  sti kantona a ne države, valja tražiti alter-
          NEDOVOLJNO SAMOPOZNAVANJE         da koji o svojoj historiji (o sebi) najmanje   nativne modele institucionalizacije boš-
            A kultura nisu samo pozorišne predsta-  zna”. Zbog teškog položaja u kojem su se   njačke kulture i nacionalnih vrijednosti.
          ve i izložbe slika, ona je i jezik, tradicija,   nalazili u posljednjih više od stotinu go-  Rješenje bi se moglo tražiti u sistemskom
          religija, običaji, graditeljstvo, književnost,   dina, Bošnjaci nisu uspjeli izgraditi od-  povezivanju lokalnih resursa i kapaciteta i
          muzika, ili, jednostavnije kazano, cjelo-  govarajući institucionalan odnos prema   istovremeno u jačanju nedržavnih, a vrlo
          kupno duhovno i materijalno naslijeđe   vlastitim vrijednostima. U 20. stoljeću,   značajnih institucija nacionalne kulture
          svake društvene zajednice.        eri u kojoj je većina naroda i društvenih   poput “Preporoda”, koji ima tradiciju dužu
            Nekada se olahko prihvatalo mišlje-  zajednica utemeljila i razvila nacionalne   od jednog stoljeća. Jedino se tako mogu,
          nje da su neki narodi kulturniji od dru-  kulturne institucije, identitet Bosne i Boš-  barem dijelom, nadoknaditi izgubljene de-
          gih, odnosno da im je kultura bogatija   njaka bio je prigušen (da ne upotrijebimo   cenije koje su susjedni narodi iskoristili za
          ili vrednija nego što su druge, ali su sa-  teže i grublje riječi koje bi možda i pre-  vlastitu afirmaciju. A zadaća svih bosan-
          vremena arheološka, etnološka pa i lin-  ciznije opisale tadašnji odnos Beograda i   skih i bošnjačkih politika, i onih koje su
          gvistička istraživanja u velikoj mjeri uz   Zagreba prema Bosni i njenom narodu) u   u poziciji i onih koje nisu, mora biti pozi-
          ovakvu tezu stavile znak pitanja. Danas   dvjema Jugoslavijama. Dok su se Matica   cioniranje kulture izvan politike, ako ne i
          bi se prije moglo kazati da se nacional-  hrvatska, Matica srpska, SANU, HAZU i   iznad, kako bi bilo sačuvano i odnjegovano
          ne kulturne vrednote ne mjere po tome   druge institucije kulture susjednih naroda   ono što vrijedi čuvati i njegovati.   n



                                                                                                   STAV 16/5/2019  23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28