Page 18 - STAV broj 149
P. 18
Takve su ličnosti u beskonačnom detektiranju,
dijagnosticiranju, a zatim i iskorjenjivanju bilo
kakvih pojavnih oblika navodnog bošnjačkog
nacionalizma, ali se u svom javnom
djelovanju uopće ne osvrću na sveprisutni
srpski i hrvatski šovinizam, čak ni kada je on
evidentan u komentarima na njihove vlastite
twitove ili statuse na Facebooku
sagovornika. Time ne samo da gube krvavo stečeni moralni ka-
pital nego i obesmišljavaju svaki svoj trud i napor utrošen u od-
branu vlastitih života i domovine. Posmatranje i tretiranje ge-
nocidnog agresora kao ničeg goreg od sapatničke duše s druge
strane nišana koju je, kao, natjeralo u rov da se besmisleno ubija
nije samo potpuna travestija proživljenog, revizija agresije i ge-
nocida nego i izdaja samog sebe.
SVEZNAJUĆI BORCI S TREĆE LINIJE
Još jedan specifičan fenomen u vezi s ratnim temama obu-
hvaća lažne ili sveznajuće veterane rata. To su obično osobe koje
ili izmišljaju ili preuveličavaju vlastite ratne zasluge i iskustva,
a sve u cilju nastupanja s neke više moralne ili iskustvene pozi-
cije. Po pravilu se redovno radi o osobama koje pokušavaju svo-
je ideološki obojene stavove legitimizirati navodnim vlastitim
ratnim iskustvom i znanjem. Ovaj fenomen nije nepoznat niti u
drugim društvima ili državama. U Velikoj Britaniji ili Sjedinje-
nim Američkim Državama, naprimjer, on se naziva “waltnig”,
po dva puta ekraniziranoj knjizi koja govori o inače neuglednom
čovjeku koji ima bogatu maštu. On je uvijek heroj koji spašava
dan, često i na bojnom polju. U našem lokalnom kontekstu ova-
kve ličnosti gotovo redovno imaju neku političku ili ideološku
agendu, vrlo često defetističke ili relativizatorske vrste, gdje re-
interpretiraju, omalovažavaju, relativiziraju, ili čak i kriminali-
ziraju časnu borbu Armije RBiH za opstanak države i naroda.
To su obično tipovi koji su bolje upoznati s političkim ili voj-
nim događajima od onih ljudi koji su u njima direktno učestvo-
vali. Oni znaju šta je Alija trebao preduzeti u svakom trenutku,
znaju kako je trebala biti organizirana odbrana, a kako nije, koji
je general znao svoj posao, a koji nije, znaju gdje se pogriješilo
u planiranju i vođenju operacija, ko je heroj, a ko kukavica, ko
kriminalac, a ko izdajnik, mada u najboljem slučaju nisu vidjeli
dalje od ivice stražarskog mjesta, a u najgorem od podrumskih
vrata. U onim najtežim slučajevima riječ je, pored infantilnosti
ili krize srednjih godina, i o neumjereno ambicioznim osobama
koje svoje navodno iskustvo čak (samo)tituliraju prozivajući se
ekspertima i pokušavajući se na osnovu toga infiltrirati u određe-
ne kružoke, obično one bliske vrhu vlasti ili izvorima finansija.
Moglo bi se ovako “do sutra” nabrajati svako manifestiranje
kompleksa u onome što je današnja bošnjačka javnost, ali spo-
menuti su bili neki od najilustrativnijih i najčešćih. Ovakve ma-
Kod određenog broja javnih ličnosti nifestacije nisu zanimljive same po sebi kao neobični fenomeni
prisutna je i anahrona opredijeljenost nego i kao indikatori određenih trendova prisutnih u bošnjačkoj
za političku potčinjenost Bošnjaka kulturi i društvu. Ti trendovi, kao što nisu nastali sami od sebe,
ovom ili onom susjednom nacionalizmu, tako neće ni nestati. Njihovo kontinuirano postojanje, pogotovo
nastala što kao rezultat potpunog manjka nakon historijskih prekretnica poput agresije i genocida, pokazatelj
samopouzdanja u vlastite snage, što je zapuštenosti i izostanka svjesnog napora da se pozitivne vri-
kao fascinacija politikama, kulturama i jednosti i norme kao lekcije proživljenog učvrste u društvu kao
državama koje oni smatraju dominantnijim i prisustva nihilističkog moralnog relativizma koji se infiltrira sa
i naprednijim od onih bošnjačkih kojima te strane. Ustvari, javne i česte manifestacije ovih kompleksa, ba-
ličnosti rođenjem pripadaju rem onima koji razumiju njihovu pogubnost, najprije su poziv
za buđenje i aktiviranje prije nego što postane kasno i prije nego
18 11/1/2018 STAV što kao društvo i kao kolektiv budemo dekonstruirani i ponovo
sklopljeni na tuđu sliku i priliku. n
