Page 69 - STAV broj 149

Mehmed i Fehim Spaho u Marseju 9. oktobra 1934. godine, kada je kralj ubijen od stra-
ne VMRO-a i ustaških emigranata. Bošnjacima je naruku išlo
devet mjeseci od početka diktature uprkos neodobravanju Spa- opće nezadovoljstvo šestojanuarskom diktaturom, koje je sve
he, Hrasnice i ostalih važnijih bošnjačkih uglednika. Prema više raslo u drugim dijelovima tada zajedničke države, a ne
odlukama šestojanuarske diktature stvoreno je devet banovi- samo u Bosni i Hercegovini, zato što Vlada nije mogla optužiti
na koje su svoja imena dobila po rijekama: Dravska banovina bosanske muslimane kao separatistički faktor. Spaho, Hrasni-
(Ljubljana), Savska banovina (Zagreb), Vrbaska banovina (Ba- ca i ostali istaknuti bošnjački intelektualci koji su bili politički
nja Luka), Primorska banovina (Split), Drinska banovina (Sa- aktivni prije donošenja akta o šestojanuarskoj diktaturi shva-
rajevo), Zetska banovina (Cetinje), Dunavska banovina (Novi tili su da Bošnjaci nemaju značajnu političku moć. Posebno je
Sad), Moravska banovina (Niš), Vardarska banovina (Skopje). zanimljivo hapšenje i kažnjavanje Mehmeda Spahe zbog javno
Kralj je ovaj potez opravdavao branjenjem nacionalnog unita- izraženog nezadovoljstva diktatorskom vlašću i podjelom Bo-
rizma i jugoslavenske ideologije, a sve na štetu Bošnjaka koji sne i Hercegovine na banovine, što je dovelo do cijepanja nje-
su još više izgubili ionako minoran politički utjecaj. ne historijske teritorije. Naime, Spaho je tokom 1918. godine
bio na čelu skupine mlađih bošnjačkih intelektualaca koji su
se zalagali za osnivanje zajedničke države, za razliku od Šeri-
fa Arnautovića, koji je govorio o tome da će Bošnjaci u novoj
državi imati inferioran status i biti manjina sa smanjenim po-
litičkim utjecajem. Slutnje Arnautovića pokazale su se tačnim
tokom vladavine kralja Aleksandra, a pogotovo uvođenjem ne-
uspjele šestojanuarske diktature. U sljedećim godinama pozi-
cija Bošnjaka nije se bitnije promijenila, osim što je Mehmed
Spaho svojim zalaganjem ponovo uspio da dođe na vlast, te su
na taj način Bošnjaci imali nekoga ko se zalagao za njihove in-
terese u Jugoslaviji. Međutim, taj utjecaj bio je prividan, a pe-
riod Drugog svjetskog rata i godine nakon njega u kojima je
Bošnjacima osporavan nacionalni identitet činjenični su dokaz
ovoj tvrdnji. n

STAV U IME SVIH BOŠNJAKA

Nakon 1931. godine dolazi do ponovnog uvođenja ustavnog
stanja koje nije bilo nalik onom prije šestojanuarske diktatu-
re, ali je ipak politička djelatnost polako počela stupati na sna-
gu. To je bilo posebno vidljivo u drugoj polovini 1932. godine,
kada i u Bosni i Hercegovini počinje političko buđenje. Ali, za
ozbiljnije istupe bošnjačkih intelektualaca bilo je potrebno sa-
čekati do januara 1933. godine, kada je Mehmed Spaho objavio
posebnu rezoluciju Jugoslavenske muslimanske organizacije,
u kojoj se kritički odnosi prema statusu Bosne i Hercegovine
u jugoslavenskoj državi. Punktacije od strane Mehmeda Spahe
bile su odgovor na kontinuirano slabljenje Bošnjaka i Bosne
i Hercegovine još od šestojanuarske diktature. Spaho izričito,
u ime svih Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, traži ravnopravan
status Bosne i Hercegovine koji nije moguć u trenutnom cen-
tralističkom uređenju jugoslavenske države. Punktacije su iza-
zvale veliku pometnju na jugoslavenskoj političkoj sceni, a bile
su i razlog Spahinog privođenja i određivanja zatvorskog pri-
tvora u trajanju od 20 dana. Uz zatvorsku, Spaho je bio primo-
ran platiti i novčanu kaznu. Također, uhapšen je bio i dr. Halid
Hrasnica, što je bio još jedan od znakova da će se vlast rigorozno
odnositi prema političkim neistomišljenicima. Ipak, ono čemu
se vlast nije nadala jeste činjenica da će upravo pritvaranje Spa-
he i Hrasnice dovesti do povećanja njihove popularnosti među
Bošnjacima na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, naročito
nakon njihovog izlaska iz pritvora. Zanimljivo je istaći da ova
sarajevska punktacija, u kojoj se traži uređenje jugoslavenske
države na principu političko-historijskih jedinica, nije bila je-
dina. Slične rezolucije uperene protiv vlasti objavljivane su ši-
rom tadašnje zajedničke države. Žestoka osuda centralizma,
kao rješenja jugoslavenskog pitanja, bila je sve glasnija iz svih
krajeva zajedničke države, a ne samo iz Bosne i Hercegovine,
što je dokazivalo da vlada opće nezadovoljstvo. Šestojanuarski
režim bio je potpuno promašen, kao i propagiranje ideologije
zajedničkog jugoslavenstva koje nije naišlo na opću podršku.
Živkovićeva Vlada, kao i kralj Aleksandar, nisu željeli suočiti
se s nezadovoljstvom i priznati mišljenje većine, sve do atentata

STAV 11/1/2018 69