Page 79 - STAV broj 169
P. 79
“Grad u cvatu magnolije”
Roman o ljubavi
i izgubljenoj
generaciji
Mehmed Pargan, Grad u cvatu magnolije, BMG – Bosanska
medijska grupa, Tuzla, 2018. godine
Piše: Sadik IBRAHIMOVIĆ Grad u cvatu magnolije, nažalost, a možda meditativni solilokvij jednog od piščevih
i srećom, nije “dvorac” sukladno Čehov- likova, slikara, pa potom vrtlara, fotografa,
Anton Pavlovič Čehov, veliki dram- ljevoj definiciji romana, ponajprije usli- čovjeka izmirenog sa sobom, svijetom i
ski pisac i prozaik, nije se oku- jed sporadične stilsko-izražajne neujed- nebesima: “(...) Iako je i šutnja govor,
šavao u romanesknoj formi, ali načenosti u procesu građenja iznimno mnogi taj govor ne razumiju. Možda ni
je, barem iz vizure autora ovih kompleksne literarne arhitektonike. Ali, sam čovjek koji se šutnjom bori ne ra-
redova, ostavio odista filigranski preci- zanemarimo li blagonaklono takve propu- zumije svoje oružje i njegovu snagu, ali
znu karakterizaciju tog, mnogi će ustvr- ste (primjerice: “Šta bi ti ponio sa sobom šuti, jer je to njegova unutarnja potreba.
diti, najtežeg literarnog žanra: “Roman kada bi počeo rat?” upitala me tog aprila, Šta umjetnik, zapravo, postiže šutnjom? I
je pravi dvorac i potrebno je da se čitatelj samo nekoliko dana prije nego su topovi da li išta postiže? Šutnja podcrtava moju
u njemu osjeća slobodno, da se ne čudi počeli tražiti najbolnije jauke ljudi i tu potrebu da ignorišem stvarnost. Da osta-
i ne dosađuje kao da se nalazi u nekom upućivati svoje projektile. str. 132), ro- vim po strani mjerila kojima se mjeri ovaj
muzeju. Ponekad je potrebno dopustiti man Mehmeda Pargana sasvim legitimno svijet. Svijet ratova i smrti. Bog je posta-
čitatelju i da se odmori kako od heroja, može se razumijevati kao zreo, ostvaren vio ovaj svijet tako da sve funkcioniše u
tako i od autora, a za to je dobro došao književni tekst. paru, kroz suprotstavljenost, tako da rat
nekakav pejzaž ili nešto komično i smi- egzistira u samoj pojavnosti stvari: dobra
ješno, ili se, pak, za to mogu upotrijebiti Pargan je učen pisac. Kompozicija je i zla, svjetla i tame, zemlje i neba... Ni-
i nove ličnosti koje će uvesti u radnju ro- romana složena, tematizira ratni i posli- sam to shvatao sve do ovoga jutra. Gle-
mana”, reći će Čehov, no, “roman o lju- jeratni period, bez fabularnog je čvorišta, dao sam jutros svitanje i tu borbu, kada
bavi u ratu, izgubljenoj generaciji, sno- čak i bez izgrađenog glavnog lika, a auto- dan pobjeđuje noćnu tamu. Svjestan sam
vima o ostavljenoj zemlji...”, romaneskni rovo uspjelo posezanje za zahtjevnim in- kako se moj život polako približava smrti
prvijenac Mehmeda Pargana, vazdušaste sert-postupkom, te njegovo duboko poni- i predaje me spremnoga za drugi svijet,
i elegantne literarne konstrukcije nazvan ranje u zastrašujući psihološki, a potom i njegovim čuvarima, izvjesnosti. Moja
doslovni tragizam dviju silovanih Bošnja- šutnja je nadvladala sve govore”, veli ne-
kinja, čine ovaj književni tekst umješno imenovani Parganov lik, iliti piščev alter
kompoziciono uobličenim, ali istodobno ego, koji tegobnu romanesknu storiju pri-
i teškim, mučnim, beznadnim. vodi kraju ovako: “Postavili smo stativ,
na njega montirali fotoaparat i otpočeli.
Ili, kako veli jedan od recenzenata Čudesne boje, njihovi preljevi i sjene bili
Parganovog romana: “(...) Kroz tragediju su nestvarni. Pomislih:
dviju mladih (silovanih) žena, bez mno-
go retorike, faktografski i dokumentari- – Čim se okonča cvjetanje, trebamo ove
stički, osvjedočeno je zlo koje je razorilo grančice ožiliti i napraviti nove sadnice.
ljudsku nadu i vjeru u čovječnost. U tre-
nucima kada autor opisuje zločine nad A onda sam se zasmijao gorko u sebi
ovim ženama pred čitateljem se otkriva i izgovorio:
rijeka bola koja ga zapljusne i ponese, iz
koje bi rado da ispliva, da zatvori i odloži – Godina je kao stvorena za novi rat,
knjigu po strani, ali ne može jer ga Par- čini mi se da nikada nije bilo ovoliko pur-
ganova narativna slikovitost paralizira.” purnih cvjetova.”
Ipak, kao svojevrsni kontrapunkt, pa Na koncu, Parganov je roman nesum-
makar i slabašan, sveopćoj egzistencijal- njivo ostvaren književni tekst. I koliko
noj tmini i beznađu, čime Parganov tekst god da nas uranja u mrak u kojem se ne
obiluje, izdvaja se lirski introspektivno nazire ni tračak nade, Grad u cvatu ma-
gnolije vrijedna je i važna knjiga. n
STAV 31/5/2018 79
