Page 23 - STAV broj 383 - 384

KRIVO SRASTANJE

Komšinica s Kapije
KATKAD JE I ŠUTNJA

LIJEP RAZGOVOR

Zastajem i dugo gledam u bijele, ovalno oblikovane nadgrobne
spomenike. Kako su u mezarju-groblju ukopani pripadnici svih
Piše: konfesija, dvojim se, i ne prvi put, da li da dignem ruke i proučim
Sadik IBRAHIMOVIĆ Fatihu. I, kao i uvijek, dižem ruke i učim.

redinom juna, dan ili dva prije glave i kroz blagi osmijeh odgovarala da privodila kraju i spremala se za fakultet,
talasa nesnosnih vrućina, nakon momka nema. Dakako, razgovor između odselio sam s porodicom u drugi dio gra-
duge šetnje padinskim dijelovi- njih dvije time se nije završavao, otvarale da. Nisam je ponovo vidio. Nikad.
Sma grada, stižem do prelijepog su se druge teme, a, nerijetko, kada bih Izlazim iz mezaristana. Sijeva mi u le-
šetališta, ogromnog parka ustvari, kakvim osjetio da sam suvišan, da svojim prisu- đima, pa, umjesto pješke kako sam plani-
bi se podičili i mnogo veći gradovi. stvom kočim ili reduciram protočnost rao, sjedam u taksi i vozim se kući.
Tuzlaci ovo šetalište zovu Slana banja njihovih ženskih priča, ispričavao bih Po dolasku neodlučno stojim kod
ili samo Banja. Nekad je tu, Austrijanci su se i odlazio u drugu sobu. Nešto kasnije, avlijske kapije. Snažno osjetih da u tim
ga podigli, postojalo banjsko lječilište, lije- supruga bi ulazila u sobu, pozivala me da trenucima naprosto ne mogu biti sam.
po, arhitektonski ostvareno i u prostornu im se pridružim, a naša mlađahna kom- Vidim, u avliji do moje, na malom
matricu oivičenu visokim, crnim borovi- šinica, jedva čujno i još stidljivije, pruža- trijemu ispred ulaza u kuću, sjedi kom-
ma skladno uklopljeno zdanje. Nema ga la bi mi nekoliko listova s pjesmama na šija M., zvižduće neku melodiju i na vi-
odavno. Slijeganje tla učinilo je svoje, a njima uz ljubaznu molbu da ih pročitam kend-stočiću, prepunom razbacanog du-
ljudski nemar zdušno pripomogao. i iskreno se odredim vrijede li ičemu. A hana, mota cigarete.
Na istom mjestu, ili otprilike na istom, uglavnom su vrijedile. I iznenađivale. U Pozdravih ga i pozvah da nešto
nalazi se mezarje-groblje u kome su ukopa- njenoj poeziji nisam nalazio ni najmanju pojedemo.
ni stradali na Kapiji 25. maja 1995, uglav- naznaku patetike, profane ljubavne pate- – Je l’ opet vojnički grah – kroz osmi-
nom mladi, premladi ljudi, ubijeni čet- tike, naprotiv, iščitavao sam začuđujuće jeh će.
ničkim projektilom ispaljenim s Ozrena. pročišćen pjesnički jezik u kojem je bez- – Nije. Riblja čorba.
Zastajem i dugo gledam u bijele, ovalno malo svaka riječ u pojedinim pjesmama – E, ako je riblja čorba, eto me, sve
oblikovane nadgrobne spomenike. Kako emanirala snažnom slikovitošću i čuv- ostavljam!
su u mezarju-groblju ukopani pripadnici stvenošću, smionim metaforama, nespu- – Koja je ovo riba – reče između dvije
svih konfesija, dvojim se, i ne prvi put, tanošću u rečeničkoj građi i rasporedu, kašike prevrele čorbe.
da li da dignem ruke i proučim Fatihu. I, neobičnošću upotrijebljenih leksema... – Plotica, riječna pastrmka.
kao i uvijek, dižem ruke i učim. U najkraćem, čista simbolistička poezija. – Da, da, plotica... U Savi je najviše
Potom ulazim u mezarje-groblje, skru- Rekao sam joj to. Zahvalila se, prošapu- ima. Lovio sam je nekad dok sam mogao
šeno, oborenog pogleda. Prilazim jednom tala da o simbolizmu malo zna, naglasila i dok se imalo. Dobra riba, dobra, a čorba
kaburu i spuštam se u čučanj. U njemu da jeste čitala francuske simboliste i da je odlična, hvala ti.
je ukopana moja negdašnja komšinica, je se njihova poezija uopće nije dojmila – Hvala tebi, pomogao si mi.
u to vrijeme, početkom devedesetih, gi- te da samo tako zna pisati, pa kako god – Kako?
mnazijalka, krhka, tiha, smjerna, učtiva se to zvalo. – Hvala ti što si ovdje, što si moj drug.
i, a ubrzo ću to doznati, izrazito darovita Začudo, premda sam joj predlagao, – Čudan si ti meni... Je li se nešto
pjesnikinja. Katkad bi dolazila kod nas. nije ni pomišljala objaviti neku od svojih desilo?
Moja rahmetli supruga uvijek bi je srdačno pjesama, a, na koncu, rekla mi je i zbog – Ne, ništa, sve je uredu.
dočekivala, izljubila, posjela pored sebe i čega, no kako je riječ o dubokoj intimi, – Dobro, dobro... Tvoja stvar. Nego,
izokola, radoznalošću svojstvenom žena- o nečemu što je, kako je kazala, povjeri- de ti nama pristavi šerbetnjak, kahva da
ma, zapitkivala ima li momka i, ako ima, la samo meni, mojoj ženi i nikom više, se popije, da koju lijepu progovorimo ili
kada ćemo ga upoznati. Ona bi, pak, stid- ne bih o tome. Neka tajna koja je otišla s serbes odšutimo, jer i šutnja je lijep raz-
ljivo (Bože, gdje li je nestao stid, a u toj njom i A. ode i sa mnom. govor, bezbeli, za one koji to mogu i umi-
djevojci, djevojčurku zapravo, mnogo ga Neposredno pred početak četničkog ju. Je li tako?
je bilo), pocrvenjelih obraza, poluoborene divljanja, u vrijeme kada je gimnaziju – Tako je. Ide kahva. n

STAV 8/7/2022 23