Page 21 - STAV broj 383 - 384

Srebrenica, Potočari, ali to su uglavnom
Prije nekoliko godina u Holandiji se sreo
pisma i poruke koje su preživjeli sami po- s jednim vojnikom kojeg je upoznao 1994.
klonili Memorijalnom centru. Mnogo više godine i on mu je tom prilikom predao pi-
ih je zauvijek izgubljeno, a neka su ostala sma i videokasete koje nije uspio dostaviti
u privatnom vlasništvu. onima kojima su bili poslani.
Pisma su napisana u julu 1994. godine,
U HOLANDIJU I NAZAD dakle godinu prije Genocida u Srebrenici.
Neka od tih pisama imaju posve neobič- U jednom od pisama, čiji je autor nepo-
nu sudbinu, napisana i poslana, nikada nisu znat, jer nema potpisa na kraju pisma, iako
stigla u ruke onih kojima su namijenjena, je jasno da je riječ o tinejdžeru, stoji: “Ovo
niti su se vratila pošiljaocima, o njihovoj se pismo pišem noću, slučajno sam otišao pred
sudbini ni danas ništa ne zna. kamp Holanđana, a tamo je bio moj prija-
Osman Avdić, koji je u Srebrenici bio ti- telj Robert, on ujutro ide u Holandiju i ja
nejdžer, ustupio nam je nekoliko pisama koja moram da pišem pismo prema svijeći jer
su u njegovom posjedu. Naime, stanovao je mislim da znate da kod nas nema struje. (...)
blizu baze holandskih vojnika. Družio se s Omer vas mnogo pozdravlja i on sada
njima, učio engleski jezik, ali i razmjenjivao spava zbog toga što je cijeli dan bio u školi
različite stvari za namirnice. Nakon svega i na igralištu... Ja i Husein još nismo kre-
toga ostao je u kontaktu s nekim od njih. nuli u školu zbog toga što ne mogu naše
“Snaho! Molim te nemoj
nam slati pare jer one
nama ne mogu nikako
ovdje značiti kao vama u
Holandiji, vama su više
potrebnije. Nemojte vi
da odvajate od sebe, da
se vi stežete pa da nama
šaljete. Kad mi ovdje ne
možemo da živimo jedan
normalan ljudski život,
bar vi to iskoristite i živite
kako treba.”
STAV 8/7/2022 21