Page 16 - STAV broj 383 - 384

SREBRENICA (1995–2022)

predaju. Dio ih se odmah predao, a drugi
su oklijevali. Halucinacije su ponovo pre-
vladale kod nekih ljudi, koji su čak sami
sebi oduzeli život. Ranjenici su molili
da ih ponesu na mjesto gdje se predaju.

POŠAO SAM SE PREDATI
“Moja grupa se sakrila u neku živicu i
tamo smo raspravljali satima šta ćemo. Ne
možemo nazad, nemamo hrane, već smo
fizički i mentalno u teškom stanju i tako
sat po sat, donijeli smo odluku da se pre-
damo, ali kada smo izašli na put, nije bilo
nikog. Nismo imali kome da se predamo.
Bilo je nekoliko ranjenika. Znali smo da
smo gotovi. Panika i depresija. Nas dese-
tak odlazimo da se predamo kada smo čuli
nove pozive za predaju. U ruksaku koji mi
je otac skrojio od cerade padobrana i koji
mi je dao 10. jula u Srebrenici nosio sam
dva džepna izdanja Kur’ana, koje sam,
otkad sam ih kupio u Sarajevu 1986. go-
dine, nosio svugdje sa sobom. Prvobitno
sam ih sakrio u travi pored puta, da ih ne
nađu kada se predam, ali sam se poslije
vratio po njih. U meni se odvijala drama:
da li će me pokositi rafalom, da li će me
koju su činili borci Kamenice, Cerske i pristiže, javlja šta se dešava u začelju. ubiti metkom ili nožem, kako će me uda-
Konjević-Polja i naša je brigada startovala Pred večer dolazi do zategnutog stanja i rati. Ideš sav izgubljen, ali onda ti Allah
na čelu kolone, jer su smatrali da dobro galame. Neki protestuju zašto su ovi ili da tračak nade da ćeš preživjeti, iako će te
poznajemo područje. Bile su to kilometar- oni naprijed, hajde da pustimo ranjenike tući. Idući putem, kada sam začuo njihove
ske kolone, čovjek iza čovjeka. Izišli smo naprijed, interventne vodove naprijed... glasove u Mravinjcima, da govore: ‘Ajde,
na zloglasnu kotu Buljim, s koje su se ne- Pretumbale su se čete i jedinice. Kada je ‘ajde, vodimo vas vašem Aliji’, zamislio
prijatelji sklonili. Očekivali smo borbu, nastupio akšam, primijećena je prethod- sam oštricu noža pod grlom i pobjegao sam
ali je sve bilo mirno do 22 sata. Kretanje nica naše kolone i praga je otvorila vatru. nazad. Rekao sam da se ne smijem predati.
je bilo teško. Teren je loš, preko potoka, Tada se desio pad famozne bukve o kojoj Nije to bilo što sam bio hrabar. Sam sam
niz strmine, a mi iscrpljeni, prestrašeni i svi koji su se tu zatekli pričaju. Bukva nazad krenuo i sretnem rođaka iz Kame-
umorni. Nadljudskom snagom grabili smo je počela padati a da niko ne zna razlog nice. Pitao me može li sa mnom, sakrili
naprijed, a onda smo u osvit zore uočili da njenog pada. Na zvuk pada bukve počela smo se u potoku koji se uliva u Jadar i tako
je teren miniran. Znači, osmišljeno su nas je paljba i nastao je džehennem na zem- smo među žilama proveli cijeli dan. Kada
usmjerili u kolonu, da se ne bismo raširi- lji, izbezumljena situacija i nikada niko smo izašli, plakali smo od bolova koje smo
li. Dobili smo naredbu da tu predanimo, neće saznati broj žrtava te noći s Kame- osjećali u nogama, ali smo i dalje hodali.
da sačekamo ostale i navečer nastavimo ničkog Brda. Mrtvi, ranjeni, jedni plaču, Krenuli smo kuda smo mislili da trebamo.
put. Već u začelju počela su prva ubistva jedni dozivaju svoju braću, jedni bježe, Ugledali smo dvojicu momaka kako bježe
i klanja po potocima, zasjede i paljba po a idu njima pravo. Ja sam tu večer u za- od nas. Prepoznali smo momke iz Voljavice
našim muškarcima. Tada je ubijen i moj sjedi preživio, ali sam prvi put mislio da i nas četvorica nastavimo zajedno. Vidje-
dobar drug s kojim sam se sprijateljio u umirem. Pao sam preko brata Ibrahima, li smo ranjenika u lokvi krvi, muhe su ga
Srebrenici, divan čovjek i novinar Nihad ne znajući da je to on, i izrekao sam ke- napale. Na prvi pogled bio je mrtav. Ni-
Nino Ćatić, kao i mnogi drugi. Kako ko limei-šehadet. Čekao sam da me pogodi smo imali ništa. Dali smo mu malo vode,
metak. Bio sam spreman, ali Allah je dao nasuli smo mu u grlo i on je otvorio oči.
Nas desetak odlazimo da se da preživim. Poslije sam tek shvatio da je Rekao nam je da se zove Mevludin Orić.
uz mene bio brat Ibrahim. Javio sam mu
Nismo mu mogli pomoći i ostavili smo ga
predamo kada smo čuli nove se i nastavili smo put zajedno. Uslijedile tu. Iako sam bio uvjeren da je mrtav, vidio
pozive za predaju. U meni su halucinacije, pometnja, gubljenje, vri- sam ga poslije, 1995. godine, na televiziji,
ska, grljenje kamena koji su ljudi vidjeli
bio je svjedok u Hagu. Moj rođak i ja smo
se odvijala drama: da li će kao hljeb, a od lišća su mislili da je rije- došli sami u Burnice, gdje sam sreo kole-
me pokositi rafalom, da li će ka... Ljudi su pucali psihički, a mnogi su gu i grupice momaka. Oko škole je bilo u
se izgubili, razbježali i otišli na različite
grupicama sigurno oko dvije stotine na-
me ubiti metkom ili nožem, strane. Došli smo do Krajinovića, gdje ših momaka. Tada su se i kod mene javi-
kako će me udarati. Ideš sav smo sreli naše doktore i vojsku s oružjem le halucinacije. Kasnije, kada smo ušli u
i pojavila se opcija da ide nas približno
selo, sreo sam zlatara Sakiba Rejzovića i
izgubljen, ali onda ti Allah da hiljadu prema Rahunićima.” radioamatera Ibru Zahirovića. Pokušali su
Bili su u blizini puta prema Novoj Ka-
tračak nade da ćeš preživjeti, sabi, gdje su zatekli mnogo ranjenih i mr- ići preko Glogove, ali nisu uspjeli. Malo
smo popričali i rastali se. Mi smo četiri-pet
iako će te tući. tvih ljudi, a neprijatelji su ih pozivali na dana bili u Burnicama i dio nas se uspio

16 8/7/2022 STAV