Page 13 - STAV broj 383 - 384

nenaoružanim civilima, a takvih je bilo “mora vjerovati da je mogao učiniti više”, pomenutoj “poruci ženama Srebrenice”.
mnogo”. ističući: “Ja nisam bio sasvim zadovoljan Uz konstataciju da je neprijateljska ofanzi-
Također, u razgovoru 16. 7. 1999. go- aktivnošću Armije u kritičnim trenuci- va na Srebrenicu potpomognuta iz Srbije,
dine David Harland je pitao “kada su vla- ma, činilo mi se da ‘pipkavo’ obilazi oko Izetbegović je istakao “ravnodušnost svi-
sti Republike BiH počele vjerovati da je četničkih položaja. Vojnici smatraju da su jeta, kukavičko ponašanje vojnika tadaš-
većina muškaraca i mladića koje su zaro- učinili sve što je u tim prilikama bilo u nji- njeg UNPROFOR-a”.
bili bosanski Srbi izmasakrirana” i koji hovoj moći.” U kontekstu komentara na U tom kontekstu, Izetbegović je naveo
su “bili izvori tih informacija”, na šta je pitanje ko je kriv za tragediju u Srebreni- da je, “u znak protesta zbog kukavičkog po-
Izetbegović odgovorio da se o “pojedinač- ci, pored naprijed citiranog, Izetbegović je našanja međunarodne zajednice u slučaju
nim pogubljenjima” saznalo “čim su stigle pomenuo “stalni sukob između civilnih i Srebrenice i Žepe, Tadeusz Mazowiecki 27.
prve izbjeglice u Tuzlu i Kladanj”, ali da je vojnih vlasti” i odsustvo nužne sloge koja jula 1995”, dakle petnaestak dana nakon
“ono što se stvarno dogodilo prevazilazilo je trebala, a nije bila na “visini trenutka”. katastrofalnog genocida u Srebrenici, “pod-
naše najcrnje slutnje”. O tome je zaključio: Na neke elemente stanja u sistemu od- nio ostavku na svoju funkciju izaslanika
“Mislim da takvo što strašno niko nikada brane ARBiH od utjecaja na katastrofalne UN-a za ljudska prava”. U obrazloženju
nije mogao pretpostaviti.” posljedice pada Srebrenice Izetbegović je ostavke, taj “čestiti čovjek” je naveo da
Iznoseći činjenice o događajima i sta- ukazao 11. 7. 1997, povodom druge godiš- “pojedinac ne može vjerodostojno govori-
nju u Srebrenici tokom napada i nepo- njice te tragedije, u “poruci ženama Sre- ti o ljudskim pravima dok međunarodna
sredno nakon pada tog grada, Izetbego- brenice”, odgovarajući na pitanje koje je zajednica i njeni lideri nemaju hrabrosti
vić je ukazao da su “štabovi velikih sila, postavio, da li se “nesreća ovih razmjera i odlučnosti da ta prava štite’”.
zahvaljujući satelitskim snimcima, znali mogla spriječiti”, Izetbegović je naveo da Krivicu međunarodne zajednice što
da je u toku pokolj zarobljenika i civila”, se tragedija dogodila u “veoma teškim i nije spriječen Genocid u Srebrenici Izetbe-
dok se u rukovodnim strukturama bra- strašnim danima za Bosnu”, da se ta trage- gović je ilustrirao “pokajničkim” sadrža-
nitelja BiH o tome “samo nagađalo i s dija dogodila nakon “neuspješnog pokuša- jem izvještaja generalnog sekretara UN-a
nevjericom primalo vijesti, sve crnje od ja deblokade Sarajeva dvadeset dana prije Kofija Anana od decembra 1999. godine,
crnjih”, pa je u kontekstu takvog stanja četničke ofanzive na Srebrenicu”, da je tada čime su “međunarodni faktori priznali
opisao sjećanje da je snimljen telefon- bila “ogromna premoć neprijatelja koji je odgovornost za nesreću” u Srebrenici, ali
ski razgovor “dvojice četnika”, od kojih bio direktno pomognut iz Srbije”, da je u da je slabost u tom pokajničkom izvještaju
je jedan rekao: “Jučer smo ih sredili”, a takvim okolnostima postojala dugotrajna što nisu navedena “imena najodgovorni-
drugi preupitao: “Koliko, je li trideset?”, “izolacija” Srebreničana opterećenih “unu- jih zvaničnika”, iako se oni po tom izvje-
na šta je onaj prvi odgovorio: “Dodaj dvi- tarnjim problemima” izazvanih dugotraj- štaju “stidljivo naslućuju, iako je krivica
je nule.” Izetbegović je istakao da je ono nom izolacijom “u opkoljenom gradu”, te generala Janviera i Akashija van sumnje”.
“što se stvarno dogodilo prevazišlo naše da su tadašnje pomenute unutarnje i okol- S francuskim predsjednikom Jacquesom
najcrnje slutnje”, a da je MKCK “došao nosti negativnog ponašanja međunarodne Chiracom Izetbegović je razgovarao “29. ili
do cifre od 7.079 ubijenih civila i vojnika zajednice bile “okrenute protiv” Srebrenice. 30. augusta 1995, dakle nešto više od mjesec
samo u prva četiri dana masakra”, što nije dana nakon srebreničke katastrofe”. Tom
bio “konačan broj”. IZETBEGOVIĆ O KRIVICI prilikom Izetbegović je Chiracu rekao da
MEĐUNARODNE ZAJEDNICE ZA za “nesreću” u Srebrenici “smatra odgovor-
IZETBEGOVIĆ O KRIVICI ZA TRAGEDIJU TRAGEDIJU SREBRENICE nim i francuskog generala Janviera”, čime
SREBRENICE Sve Izetbegovićeve analize o koleblji- je, Chirac “bio iskreno začuđen i odbacio
U vezi s katastrofalnim posljedicama vom i pasivnom ponašanju međunarodne je tu mogućnost”, odgovarajući: “Ne, on
pada Srebrenice, Izetbegović je u Sjećanji- zajednice prema Agresiji na RBiH ukazi- je vrlo korektan oficir.” Izetbegović je po-
ma postavio pitanje: “Ko je kriv?”, uz ko- vale su na njenu direktnu odgovornost za menuo da “ima pouzdanu informaciju da
mentar da “nema nevinih” kada se dogodi Genocid u Srebrenici. Na neke elemente je upravo Janvier zaustavio zračnu akciju,
“tragedija” u obimu kao u Srebrenici; da odgovornosti svijeta, prema Sjećanjima, a uz to se u vrijeme krize sastao s Mladi-
je “svako od nas kriv što je moguć svijet Izetbegović je ukazao 11. 7. 1997, povodom ćem”. Chirac je ostao pri svome da ne vje-
u kojem je moguća Srebrenica”; da svako druge godišnjice te tragedije, u naprijed ruje u ono što mu Izetbegović govori, ali je
rekao da će “stvar ispitati”, pa je “mjesec
dana kasnije Janvier povučen”.
Tuđman je odgovarao Izetbegoviću da je već poduzimao U Sjećanjima je Izetbegović naveo da
mjere po njegovim ranijim molbama u vezi s tim, ali da je 14. 1. 1997. “Reuter proširio vijest da je
njegove zapovijedi o tome ne izvršavaju čelnici HVO-a na odlučeno da Brčko pripadne Republici
srpskoj uz neke garancije Federaciji”, zbog
području Hercegovine. To je bila velika Tuđmanova laž. On čega je “nastala opća uzbuna”. Izetbego-
se prema Izetbegoviću ponašao oholo i u svemu neiskreno. vić je odmah odlučno i beskompromisno
reagirao, pored ostalog ukazujući da teži-
Ignorirao je Izetbegovićevo uvjerljivo objašnjavanje da je na nepravde u arbitraži za Brčko kako je
situacija u i oko Srebrenice očajna. Izetbegović je isticao da objavio Reuter, podsjeća na mnoge druge
velike nepravde, a posebno onu koju je
je borba protiv četnika zajednički interes Hrvatske i Bosne međunarodna zajednica učinila “embar-
i Hercegovine. Sjećam se, također, da je Izetbegović, nakon gom na oružje” i napadnutoj Bosni “sve-
zala ruke, što je omogućilo pokolj nad
razgovora s Tuđmanom, uzbuđeno rekao da mu nema ništa bošnjačkim narodom širom zemlje, počev
teže od susreta i razgovora s Tuđmanom, te da bi radije od onog u Zvorniku 1992. pa do onog u
Srebrenici 1995.”.
podnio nošenje velikog tereta uzbrdo nego razgovarao s njim. Nastavit će se n

STAV 8/7/2022 13