Page 9 - STAV broj 383 - 384

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

TEŠKOĆE – PREPREKE VRHOVNOJ na jedan broj pitanja o nekim okolnosti- tada kada je jula 1999. godine razgova-
KOMANDI ZA ORGANIZACIJU ODBRANE ma pada Srebrenice” koje su mu “možda rao s Harlandom.
PODRINJA poznate”. Na Harlandovo pitanje da li su U istom razgovoru s Davidom Harlan-
Alija Izetbegović ocijenio je da je “u “vlasti Republike Bosne i Hercegovine dom Izetbegović je odgovorio na pitanje
samom gradu Srebrenici situacija “bila u podržale evakuaciju civila iz Srebrenice u da li su vlasti RBiH “smatrale da bi u Sre-
svakom pogledu vrlo loša” jer je “povreme- martu-aprilu 1993. godine”, Izetbegović je brenicu mogli ući Srbi u njihovoj ofanzivi
no nestajalo hrane, a nedostatak soli bila je odgovorio potvrdno, ali “ne iz samog gra- iz marta-aprila 1993. godine”. Izetbegović
svakodnevnica” pa je u vezi s tim u Sjeća- da, nego jednog broja civila koji su pred je, opisujući stanje u Srebrenici u martu
njima citirao izvještaj “jedne međunarodne četničkom ofanzivom na Cersku i Konje- i aprilu 1993. godine, rekao da su “vlasti
grupe” u kome se opisuje žalosno stanje vić-Polje bili povukli prema Srebrenici”, razmatrale sve mogućnosti kako spriječi-
u Srebrenici 1993. godine: “Nema hrane pa da je tako “Srebrenica postala prenapu- ti da srpske snage uđu u Srebrenicu”; da
i ljudi prose jedan od drugog. Od zapalje- čen grad” u kome je “zavladala humani- se “tražilo dugoročnije rješenje za zaštitu
nja pluća i neuhranjenosti svakodnevno tarna kriza” u kojoj su “grad tada napustili stanovništva u gradu”; ako Srbi nisu mo-
je umiralo 20-30 osoba, a bilo je 100-200 uglavnom bolesni, stari, iznemogli, žene i gli ući u Srebrenicu marta-aprila 1993. go-
veoma ozbiljnih bolesnika, kao i oko 300 djeca, i to sa prostora koje su srpske snage dine, “to su mogli pokušati kasnije” jer je
lakše oboljelih koje je trebalo evakuira- zauzele u ofanzivi marta-aprila 1993. go- Srebrenica “potpuno odvojena od ostatka
ti. Broj stanovnika daleko je premašivao dine”, pa da je odluku “o evakuaciji ovih slobodne teritorije” pa da u takvim uslovi-
kapacitet vodovoda i kanalizacije. Bilo je civila donio general Morillon”, a da se “mi ma “nije bilo moguće dopremiti opremu,
šezdesetak slučajeva tuberkuloze (navodi nismo protivili”. naoružanje i municiju za dužu odbranu”;
Owen, Balkanska odiseja, str. 157)”. Na Harlandovo pitanje “do koje mje- da je za vlast RBiH “bila najveća briga
Izetbegović je znao da je, “kao posljedica re su vlasti” RBiH “razmatrale razmjenu kako prehraniti stanovništvo”, što su “bili
stalne ugroženosti i specifičnog sindroma Srebrenice i Žepe sa bosanskim Srbima razlozi da se prihvati ideja o zaštićenim
zatvorenog grada, u Srebrenici bilo nervo- kao dio mirovnog rješenja” i koji su razgo- zonama”; da su “jedinice Armije RBiH u
ze, svađa, uzajamnih optuživanja, tuče, pa vori “na ovu temu održani interno, a koji Srebrenici bile razoružane, a sve teško na-
i ubistava”, da je u vezi s takvim informa- sa Srbima”, Izetbegović je odgovorio da oružanje izuzeto i položaji prema srpskim
cijama komandant Orić pozvan da dođe “nikakve rasprave” o tome “nisu vođene snagama zatrpani”; da su tada “postojale
u Sarajevo “da utvrdimo o čemu se radi”, sa srpskom stranom”, ali da su u Daytonu obaveze-garancije UNPROFOR-a prema
da su “priče o tome šta se događalo bile i “Amerikanci, pa i svi ostali, tražili od nas rezoluciji UN-a o zaštićenim zonama”;
onda, a i danas su protivrječne”. U vezi s da prihvatimo konačno ponuđenu mapu da je “narod vjerovao da će te obaveze”
tim, Izetbegović je zaključio: “Mi ovamo entiteta u BiH”, da se ta mapa u “toku UNPROFOR ispuniti “prema rezoluciji
u okruženju, oni tamo u okruženju. Teško
smo mogli doći do istine. Valjalo bi saslu-
šati desetine ljudi, suočavati ih. Sve je to u Krivicu međunarodne zajednice što nije spriječen Genocid u
onim uslovima bilo nemoguće”. Srebrenici Izetbegović je ilustrirao “pokajničkim” sadržajem
U kontekstu ocjene o izuzetno teš-
kom stanju u Srebrenici i Žepi, Izetbe- izvještaja generalnog sekretara UN-a Kofija Anana od decembra
gović je naveo da su upravo radi takve 1999. godine, čime su “međunarodni faktori priznali odgovornost
situacije “često iznošene ideje o zamjeni
Srebrenice i preseljenju stanovništva, za nesreću” u Srebrenici, ali da je slabost u tom pokajničkom
ali su te ideje odbacivane”, što je bio re- izvještaju što nisu navedena “imena najodgovornijih
zultat “savjetovanja sa političkim i voj-
nim rukovodstvima Srebrenice”, koji su zvaničnika”, iako se oni po tom izvještaju “stidljivo naslućuju,
“vjerovali da se mogu odbraniti”. U vezi iako je krivica generala Janviera i Akashija van sumnje”.
s tim, Izetbegović je naveo da se njemu
“činilo da je situacija, u slučaju masovnijeg
neprijateljskog napada, neodrživa i bio pregovora mijenjala”, da je pregovaračka UN-a o zaštićenim zonama”; te da je sta-
sam za evakuaciju, ali nisam insistirao”, strana branitelja BiH “na kraju uspjela da novništvo “i dalje napuštalo Srebrenicu,
te da, koliko se sjeća, “ni vojnici nisu bili dobijemo Sarajevo i koridor za Goražde, ali manje iz straha od četničkog napada,
za evakuaciju”. ali ne i Srebrenicu i Žepu”, da su, kada a više zbog teške humanitarne situacije i
Po osnovu odluke Generalne skupšti- lično nije “htio da prihvati Brčko u RS radi spajanja s porodicama”.
ne UN-a da se “ispitaju okolnosti pada (bilo je to 20. novembra), razgovori bili Na pitanje Davida Harlanda “zašto s
Srebrenice u ljeto 1995, (...) generalni se- pred kolapsom”, što je značilo “da smo gledišta vlasti RBiH Srbi nisu ušli u Sre-
kretar UN-a je uputio misiji UN-a za BiH se mogli samo vratiti u Bosnu i nastaviti brenicu prije jula 1995. godine”, Izetbe-
verbalnu notu” kojom je “načelnik za ci- rat pod krajnje nepovoljnim uslovima, tj. gović je odgovorio da su događanja do
vilne poslove misije Ujedinjenih nacija u potpunoj izolaciji od međunarodne za- 1995. godine “kod Srba stvorila utisak o
za Bosnu i Hercegovinu Davida Harlan- jednice”, da se njemu lično tada “činilo kolebljivosti i neodlučnosti međunarod-
da (...) ovlastio da pomogne u pripremi da ćemo gubitak većinskih bošnjačkih ne zajednice”, da su u “srpskom vodstvu
izvještaja” o tome. Da bi ispunio ovlasti područja u Podrinju moći djelimično bile različite procjene o spremnosti svijeta
dobivene od generalnog sekretara UN-a, nadoknaditi kroz povratak prognanih da intervenira”, da se “na Srebrenici Mla-
Harland se obratio Izetbegoviću s molbom na ta područja, koji je bio garantiran dić odlučio da rizikuje” i da se pokazalo
za razgovor u kome je 16. jula 1999. go- Aneksom 7 Dejtonskog ugovora”, te da da je bila tačna Mladićeva “procjena da
dine tražio da mu Izetbegović “odgovori “u to vjeruje i djeluje u tom pravcu” i se međunarodna zajednica neće odlučiti

STAV 8/7/2022 9