Page 10 - STAV broj 383 - 384

SREBRENICA (1995–2022)

na akciju”. O tome je Izetbegović zaklju- helikoptera u maju 1995., jedna grupa voj- Izetbegovića je pitao da li su “vlasti RBiH
čio: “Pretpostavljam da je takav zaključak nih starješina” koja je u srednjoj Bosni bila znale za bilo kakve napade van zaštićene
izveo, pored ostalog, i iz razgovora koje su na vojnoj obuci “nije mogla vratiti u Sre- zone Srebrenice nakon aprila 1993. godi-
srpske vođe imale s Akashijem i genera- brenicu, među njima i tadašnji komandant ne”. Na to je pitanje Izetbegović odgovo-
lom Janierom”. naših jedinica u Srebrenici Naser Orić”. rio: “Koliko ja znam, ne.”
U govoru pred Generalnom skupšti- Pomenuo je da se u “oborenom helikop- U istom razgovoru Harland je pitao da
nom Ujedinjenih nacija 25. 9. 1996. go- teru nalazio i Orićev zamjenik Ramiz Be- li su “vlasti RBiH očekivale napad Srba
dine Izetbegović je rekao da je potreban i ćirović i četiri liječnika”, pa da su “trojica u julu 1995. godine (...) da bi Srebrenica
“novi odnos UN-a prema obavezama” jer liječnika poginula”, a Bećirović “teško ra- mogla pasti”, odnosno da li su te vlasti
UN “ne smiju preuzimati obaveze koje njen”. U vezi s tim, Izetbegović je zaklju- “predviđale da bi Srbi mogli masakrira-
ne mogu izvršiti (...), ne smiju proglasiti čio da “upućivanje zamjenika komandanta ti većinu muškaraca koje su zarobili”, na
zaštićenu zonu, a zatim je prepustiti nje- Divizije i četiri vojna liječnika svjedoči o šta je Izetbegović odgovorio da se u tom
noj sudbini”, što je “nedopustivo”; da je našoj čvrstoj namjeri da branimo grad” te pogledu, “naravno, ništa nije moglo sasvim
bošnjački narod “platio beskrajno visoku da se razmišljalo i “o upućivanju državne isključiti”; da su “postojale neke indicije i
cijenu ove neodgovornosti”; da “zaštiće- delegacije”, ali da je “UNPROFOR odbio obavještajna saznanja, ali ne sasvim pouz-
na zona Srebrenice i njenih preko 8.000 da osigura prijevoz i pratnju, a bez toga dana”; i da je “uvijek bilo sumnji u mogu-
nedužnih života nisu jedini, ali su najte- se nije moglo”. će ratne varke i namjerne dezinformacije
ži primjer ovoga nerazumljivog odnosa”; S komandantom Naserom Orićem srpskih štabova”; ali da on (Izetbegović)
da se, uslijed toga, “traže promjene koje Izetbegović se “u Kaknju, u kasarni” briga- na postavljeno pitanje iznosi lični stav: da
će osigurati da se slična praksa više nika- de “Crni labudovi”, sreo “dva puta – prije nije “očekivao napad na Srebrenicu s ciljem
da ne bi ponovila (...)”. napada i u vrijeme napada” na Srebreni- okupacije grada”; da nije “očekivao da će
cu u julu 1995. godine. U tim susretima se Srbi, nakon svega, odlučiti na pokolj”;
NIJE SE RASPOLAGALO POTREBNIM Izetbegović je od Orića tražio da se “vrati da je vjerovao “da međunarodna zajednica
RESURSIMA ZA POMOĆ OKRUŽENIM u Srebrenicu”, što “pješke nije mogao, a ovaj put ne bi tolerirala takvo što”, ali da
ENKLAVAMA helikopterom, nakon obaranja letjelice u se “obično ne događa ono što očekujete,
U zimu 1992/1993. Izetbegović je “iz maju 1995. godine, odbio je da ide” jer je, posebno ako je to čemu se nadate povolj-
Sarajeva insistirao da Drugi korpus pošalje kao i Izetbegović, smatrao da je “to bilo nija varijanta”.
pojačanje u Cersku i Konjević-Polje, koji krajnje rizično”. U drugom susretu, tokom
su bili neposredno ugroženi”, na šta mu se napada na Srebrenicu, Izetbegović je od DOSTAVA VOJNIH SREDSTAVA U
odgovaralo da “tadašnji komandant Dru- Orića “zatražio da u Tuzli sakupi dobro- SREBRENICU
gog korpusa Željko Knez favorizira sjeverni voljce i pođe u susret zbjegu civila koji se Iako se vjerovalo da će po rezolucijama
pravac, na račun drinskog”. U vezi s tim, kretao prema Tuzli”. Izetbegović je ocije- 819 i 824 Ujedinjene nacije zaštititi Sre-
Izetbegović je u Sjećanjima naveo da on nio da je, “zahvaljujući toj akciji, u kojoj brenicu i Žepu, “za svaku eventualnost” u
lično “to ne bi mogao potvrditi”, a da bi su sudjelovale i jedinice Drugog korpusa, te enklave “upućivana je najnužnija vojna
“prije rekao da mi nismo imali dovoljno spašen veliki broj civila i boraca”. oprema, naravno, koliko je to bilo mogu-
snaga da se upustimo u ofanzivne akcije Da bi opravdao napad na Srebrenicu, će” s obzirom na to da se “prebacivanje
prema Drini”, jer bi za “četnike naš prodor odnosno da bi ublažio ili sasvim negirao moglo vršiti samo helikopterima”, što su
na Drinu značio prekid komunikacije odgovornost za Genocid počinjen u Sre- u pogledu “odbrane od tenkova bile do-
sjever – jug”, zbog čega su taj “pravac bra- brenici, agresor je propagirao da su jedi- voljne količine”.
nili svim sredstvima, nešto poput posav- nice Armije RBiH pod komandom Nasera O dostavi naoružanja, municije i dru-
skog koridora”. Orića iz zaštićene zone ulazile na teritoriju gih sredstava za odbranu i preživljavanje
Izetbegović je u Sjećanjima napisao da pod agresorskom kontrolom i vršile zloči- stanovništva u Srebrenici u razgovoru
su “pravljeni planovi o proboju opsade Sre- ne nad srpskim civilnim stanovništvom. s “načelnikom za civilne poslove misije
brenice, ali oni su se sudarili s činjenicom Vjerovatno, imajući u vidu sadržaje takve Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercego-
da se radi o formalno demilitariziranoj i agresorske propagande, “ispitujući”, po vinu” Davidom Harlandom 16. 7. 1999.
zaštićenoj zoni UN-a” pa da bi “svaku našu odluci Generalne skupštine UN-a, “okol- godine Izetbegović se izjasnio i prilikom
akciju ove vrste trupe UN-a iskoristile kao nosti pada Srebrenice u ljeto 1995. (...), na- odgovora na pitanje “da li je moguće da je
izgovor za povlačenje”, ukazujući da bi iz čelnik za civilne poslove misije Ujedinje- mišljenje da će Srebrenica biti prepuštena
tih razloga odluka za proboj bila “krajnje nih nacija za Bosnu i Hercegovinu David bosanskim Srbima u mirovnom sporazumu
rizična” jer bi u slučaju neuspjeha “četnici Harland”, u razgovoru 16. 7. 1999. godine utjecalo na spremnost branilaca Srebrenice
zauzeli grad, izvršili osvetu i mi bismo bili
direktno odgovorni za tragediju”. O tome
je zaključio da je “jedina mogućnost bila U razgovoru 16. 7. 1999. godine David Harland je pitao
da se, uz pomoć trupa UN-a, održava ‘sta- “kada su vlasti Republike BiH počele vjerovati da je
tus quo’ do razrješenja kompletne situaci-
je u BiH putem mirovnih pregovora”, te većina muškaraca i mladića koje su zarobili bosanski Srbi
da je “do tog raspleta” došlo Dejtonskim izmasakrirana” i koji su “bili izvori tih informacija”, na šta je
sporazumom, “ali je za Srebrenicu i Žepu
bilo prekasno”. Izetbegović odgovorio da se o “pojedinačnim pogubljenjima”
Izetbegović je bio mišljenja da je “tre- saznalo “čim su stigle prve izbjeglice u Tuzlu i Kladanj”, ali
balo mijenjati ljude u Srebrenici”, ali da
nije bilo moguće “slati nove oficire (...) po- da je “ono što se stvarno dogodilo prevazilazilo naše najcrnje
što je grad bio zvanično demilitariziran”, slutnje”. O tome je zaključio: “Mislim da takvo što strašno
da se moglo “školovati samo postojeće”
i da se “to činilo”, ali da se, “zbog pada niko nikada nije mogao pretpostaviti.”

10 8/7/2022 STAV