Page 15 - STAV broj 383 - 384

i domaćih neprijatelja. Mi smo pokuša- su nešto tužniji, jer nismo imali priliku Nadljudskom snagom grabili
li formirati linije odbrane. Stupio sam u žrtvovati kurbane. Bila su to formalna
redove Teritorijalne odbrane zajedno s obilježavanja, klanjali smo bajram-nama- smo naprijed, a onda smo u
mnogim svojim rođacima i komšijama. ze u džamijama. Od humanitarne pomoći osvit zore uočili da je teren
Moju ahmediju na glavi zamijenila je se preživljavalo, a 1995. godine i huma-
puška u ruci”, navodi Hrnjić, prisjeća- nitarne pomoći bilo je sve manje, kao da miniran. Znači, osmišljeno su
jući se događaja koji su se desili u ras- su nas mjesecima pripremali za što brži nas usmjerili u kolonu, da se
ponu od početka Agresije pa do februara kraj, da skončamo gladni i psihički izmo-
1993. godine, odnosno pada Kule-Grada, reni. Problem je bio sa soli. Mjesečno smo ne bismo raširili. Dobili smo
Snagova i Kamenice pa kasnije i Cerske, u Srebrenici dobivali četiri tone soli na naredbu da tu predanimo, da
zatim prvog od tri talasa egzodusa sta- oko četrdeset hiljada ljudi. U tom logo-
novništva s ovih područja, svakodnevnih ru, rezervatu, izdržali smo do ljeta 1995. sačekamo ostale i navečer
borbi od kojih su brojne bile prsa u prsa, godine, kada nas je svijet izdao i pustio nastavimo put. Već u začelju
oslobađanja logora Liplje, patnji građana im da dovrše svoje pripremljene plano-
i skrivanja po šumama, ponovnog vraća- ve. Kada su 6. jula počeli prvi napadi na počela su prva ubistva i
nja Kamenice pod kontrolu boraca Ar- enklavu, sa svih položaja, ljudi su bili klanja po potocima, zasjede i
mije RBiH i povratka stanovništva na bez riječi. Iznenađeni, jer smo dvije i po
svoja porušena i spaljena imanja, koja su godine vodili neke ‘normalnije’ živote. paljba po našim muškarcima.
kasnije ipak morali napustiti i kretati se Bili smo gladni, ali ranije nisu pucali po
sve više ka Konjević-Polju, Kravici, da nama. Holanđani su sramno i licemjerno
bi na kraju završili u Bratuncu, odnosno postupili. Drugog dana napada na enkla- je, navodi naš sagovornik, jedna od najne-
u Srebrenici. vu, 7. jula, odlučio sam da pod granatama izvjesnijih, da bi 11. jula jutro osvanulo
U Srebrenicu je Hrnjić došao s po- obavim drugu smjenu džume i da održim obećavajuće, što se kasnije pokazalo kao
rodicom koju su činili otac, majka, če- hutbu koju sam malo skratio, jer je gra- loš predznak, jer je oko podne počeo ula-
tvorica braće: Adem, Salko, Ibrahim i nata pala na kupolu i džamija se potresla. zak paravojnih formacija i Ratka Mladi-
naš sagovornik Mevludin, kao najmlađi, Kada sam završavao, rekao sam džema- ća, generala Vojske RS-a, kasnije u Hagu
i tri snahe. Smještaj i glad bili su veliki tlijama da ne znamo šta će biti s nama, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca na
problem. Porodica Hrnjić dotjerala je na nego da se spašavaju kako znaju. Bila je to doživotnu kaznu zatvora.
konju nešto žita, koje je kasnije otac za- posljednja klanjana džuma u Srebrenici.” “Uslijedio je haos u kojem su hiljade
mijenio za brašno, od kojeg je dio prodao žena, djece i staraca iščekivali šta će se
da bi kupio kilogram soli, koji je u to vri- NAPAD, POVLAČENJE I PRVA desiti. Većina se vješala na transportere
jeme koštao 120 DM. S ocem i majkom STRADANJA KOLONE i kamione UN-a, očekujući da ih odvezu
prešao je u Srebrenicu, dok su braća sa Uslijedila su zauzimanja sela, a 9. jula u Potočare, gdje su mislili da će pronaći
ženama ostala u Kazanima. neprijatelji su došli do same ivice grada. spas. Mi, muškarci, znali smo da im ne
U Srebrenici su zatekli haotično sta- U jednom objektu okupila se grupa voj- smijemo pasti u ruke i krenuli smo lijevom
nje. Ondje su se okupile hiljade ljudi iz no sposobnih Bošnjaka koji su imali dvije stranom preko brda i šuma, pokušavajući
Podrinja tražeći spas. Ubrzo je Srebrenica opcije: krenuti rizičnim putem ka Tuzli ili se probiti do periferije i izlaznog dijela iz
proglašena zaštićenom UN-ovom zonom pružiti otpor. Jedna je grupa, prisjeća se Srebrenice. To nam je uspijevalo. Prela-
pa je život postao “normalniji”. Hrnjić se Hrnjić, izvršila kontranapad i pomjerila zili smo u manjim ili većim kolonama. U
u međuvremenu vratio imamskoj misiji. neprijatelja nekoliko kilometara nazad, Šušnjarima 11. jula nas se tamo skupilo
Vjera je, priča sagovornik Stava, bila spas no oni su se brzo pregrupirali i vratili na na hiljade muškaraca i odlučili smo da
hiljadama vjernika koji su masovno po- prvobitne položaje. Besana i teška noć 10. se grupišemo u čete i brigade. Dugo je to
sjećivali džamije prilikom svakog vakta i, jula, kada hiljade ljudi iščekuju smrt, bila trajalo. Bio sam pripadnik 284. brigade,
zbog masovnosti vjernika, neki su se na-
mazi klanjali u dva navrata jer svi koji su
željeli nisu mogli stati u safove.
“Kao mladiću od dvadeset i četiri go-
dine pripala mi je čast da budem imam,
hatib i mualim u džamiji u centru Sre-
brenice, u Čaršijskoj džamiji, s trojicom
starijih kolega: Suljom Memićem, Eju-
bom Husejnovićem i Sadom Mustafi-
ćem. Radili smo uz neviđen entuzija-
zam i energiju, bez novčanih prihoda,
a ponosan sam što sam uz predvođenje
namaza klanjao džume, dok sam u po-
lju mualimskog rada izveo tri generacije
učenika, od kojih je svaka grupa brojala
više od pedeset-šezdeset učenika. Pravili
smo i svečanosti povodom mubarek-noći,
hatma-dove, mevlude, imali smo hor ila-
hija i kasida... Ramazani i bajrami u Sre-
brenici bili su lijepi i sjećam ih se, kao
i klanjanja Ramazanskog bajrama u sali
Vatrogasnog doma. Kurban-bajrami bili

STAV 8/7/2022 15